AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA SVIJET 

Zašto šprice ne mogu i ne smiju biti obavezne

Ivan Vilibor Sinčić, ukazuje na obilje nezakonitosti oko pokušaja prisile nad ljudima…

Predsjednici komisije, Ursuli von der Lajen, koja je pozvala na raspravu o obaveznom špricanju kažem jednostavno NE.
Ne, ne možete ove medicinske proizvode učiniti obaveznim.
Zato što su nam nauka i činjenice pokazali da su ti proizvodi daleko, daleko, vrlo daleko od onoga što su obećavali.
25.02.2021. u Briselu je bio odbor na kome su bili direktori farmaceutskih kompanija.
Mi smo im kao zastupnici postavljali pitanja i svi su govorili o ogromnoj učinkovitosti šprica.
90 do 95 % o svim tim visokim procentima.
Devet mjeseci kasnije, podaci pokazuju da je efikasnost daleko niža od obećane.
To je navodna korist.
Ali postoji i trošak.
A to su naravno, nuspojave – štetne posljedice.
Nauka nam govori da ima više prijavljenih štetnih pojava za ove šprice, nego za sve ostale tranije u zadnjih nekoliko desetljeća.
To su proizvodi sumnjive kvalitete i zato ih ne možete nametnuti kao obavezne.
Sve više i više osjećam da su naša prava i slobode oteti.
I da moramo plaćati otkupninu.
Svakih 6 mjeseci ili godinu dana.
Moramo plaćati otkup da bi dobili prava i slobode nazad.
To je jednostavno neprihvatljivo.
Naša prava su neotuđiva a to znači da nam ih nijedan otmičar ne smije oduzeti.
Toliko je jednostavno i ne prihvatamo ništa manje od toga.

Iz SZO sad saopštavaju da ih brine lažni osjećaj sigurnosti da su šprice zaustavile pandemiju.
I da špricani misle kako više ne trebaju preduzimati druge mjere predostrožnosti.
Špricanje ne sprečava širenje zaraza.

Narod na demonstracijama saopštava javno da su nuspojave – katastrofalne.
Na hiljade njih.
Srčani napadi, krvni ugrušci, gdje ljudima moraju amputirati udove kao zbog oštećenja.
Imamo mrtvorođene bebe i rođene sa raznim užasnim deformitetima-
Povećanje stope raka a kod onih koji su se oporavili prethodno od tumora, sad im se vraća još gori oblik raka.
To uopšte nije vakcina i ima puno neželjenih posljedica.
Toliko je ljudi u žalosti.
I baš me briga za karijeru, novac i sve ostalo.
Ovde sam zbog čovječanstva i zato javno govorim.

Ivan Vilibor Sinčić

Related posts

Leave a Comment