VOĐA BANDE PLJAČKAŠA JE UVIJEK DODIK
Prokletstvo nikad najedenog – jeziv je život uzurpatora…
Nije teško prepoznati kriminalne akcije Režima Milorada Dodika, jer su sve te pljačkaške kombinacije veoma slične jedna drugoj.
Posebno kada je riječ o privatizaciji entitetskih firmi, bilo kog nivoa vrijednosti.
Nije više teško pretpostaviti ni imena izvođača radova Dodikovih kanibalskih zahvata nad imovinom Republike Srpske, čiji je najznačajniji i najvrijedniji dio prenio u sopstveno vlasništvo.
Naravno, ne vodi se na njemu, već na tajkunima a on se obezbjeđuje ko zna gdje potpisanim ugovorima sa njima.
Objavio sam stotine tekstova o raznoraznim privatizacijama, preciznije otimačinama.
Šema se sama prikazala, iznikla iz njih ali se pokazalo i da Dodik ne odustaje od dobro uhodanih načina pljačke.
Iz prostog razloga što niko ne reaguje a princip je uvijek isti – firma koja se “privatizuje” bude kupljena upravo novcem te firme.
Tako će, kako stvari stoje, biti i sa “Aluminom”, koja je dio FG “Birač” u stečaju.
I kada pogledate kako se pravi sastav pljačkaša on je uvijek isti.
Selektor bande je uvijek Dodik.
“Igra” se ne mijenja; Samo se imena, od otimačine do otimačine, mijenjaju.
Starteri su uvijek Dodik – tajkuni – njihove sluge zadužene za realizaciju pljačke – pokoreno teško kriminalizovano pravosuđe – još pokorenija i kriminalizovanija policija – impotentna opozicija koja ne reaguje.
Ili su reakcije u najboljem slučaju, toliko blijede i jadne da se ne mogu ni nazvati reakcijom u punom značenju te riječi.
Dodik je, uz pomoć teško kriminalizovanog pravosuđa i duboko pokvarene policije, načinio ključni korak u otimanju “Alumine”.
Postavio je svoju marionetu za novog stečajnog upravnika FG “Birač”/”Alumina” koji će vrijednu zvorničku firmu izbrisati kao gumicom na njegov mig.
Toliko su namjere Bande providne, kao i njihovi potezi da je bilo prelako procijeniti i ko će biti taj Dodikov stečajni pomoćnik – Miodrag Petrović!
Nasilni Dodik po potrebi, uzurpira urušene institucije, kada mu koja od njih zatreba da bi formalizovao pljačku koju je počinio.
Zato su institucije morale biti sasute u srču i to je Dodikov najveći zlikovački podvig.
Poništenjem institucija, dovođenjem na njihovo čelo primitivnih neškolovanih kabadahija, spremnih na svako zlo i uništenje svakog pojedinca, subjekta, svega što vide, samo kako bi se dokopali novca.
Istrajavanjem na tome, Dodik je došao u situaciju da on bude sve i da njegovo bude sve, tako što će oteti ne gledajući na preteške posljedice tih nedjela.
Ni ne razmišljajući o njima.
Za šta će mu sve što je oteo?
Vjerovatno ni on sam više to ne zna ali osjeća uvijek istinsku glad za novim otimačinama.
Prokletstvo nikad najedenog.
To mu je i najveća kazna od koje ne može pobjeći.
I kada jednom ode a otići će, biće i tada gladan.
Očiju gladnih.
Nenajedenih!
Jeziv je život uzurpatora.
Slobodan Vasković
