Današnja tema je o prirodi vakcinacije i ulozi našeg imunog sistema, koji nas štiti od antigena iz životne sredine i drugih elemenata koji pokušavaju da nam naruše život…

Ovo je vrlo važna diskusija, jer želim da govorim o temi koju javnost nerazumije dovoljno a to je sljedeće.
Radi se o vakcinaciji i kontroli imunog sistema da bi se kreirala antitijela, protiv mikroba ili parazita, koji pokušavaju da nas napadnu.
Kako u stvari mi pravimo vakcine.
U svijetu postoji konvencionalno mišljenje da mi možemo izazvati imuni odgovor, tako što uzmemo strane elemente, bakterije, viruse i parazite ili djeliće ovih elemenata, stavimo ih u rastvor i ubrizgamo ispod kože i tada treba da pobudimo imuni sistem da bi on reagovao protiv ovih invazivnih stranih materijala, odnosno antigena.
Najvažnije je da govorimo o ovom ozbiljnom problemu, koji imamo sa vakcinama, vjerujemo da su vakcine način, pomoću koga mi možemo programirati imuni sistem da nas brani od parazita, bakterija i virusa iz okruženja. Zbog tog vjerovanja, pristali smo na ovaj sistem vještačkog načina ubrizgavanja ovih antigena da bi izazvali imuni odgovor a pitanje je koliko je ovo za našu dobrobit, jer danas imamo epidemijsko povećanje alergijskih reakcija ili hipersenzitivnosti.
Takođe vidimo da autizam ima direktnu vezu sa sve većim brojem obaveznih vakcina, tako da imamo duboka pitanja bezbjednosti korišenje vakcina za izazivanje imunog odgovora u svijetu u kome živimo.
Pristupamo ovom problemu sa gledišta imunologije, jer je ona pogrešno govorila o nečemu vrlo važnom a to su krajnici. Svi znamo za krajnike i mnogima su krajnici izvađene a šta su krajnici.
Ako čitate u konvencionalnoj knjizi krajnici predstavljaju imuni mehanizam, koji nas štiti od invazivnih organizama. To su 3 para ili 6 krajnika, koji prave prsten oko vašeg grla.
Veoma su važni, zato što su oni “uređaj” koji nas štiti i to kažem pod znacima navoda… od stranih stvari, kao što su virusi i bakterije, koje u naše tijelo ulaze kroz usta, kroz nos, kroz oči ili uši jer sve te strukture imaju cjevovode, koji su povezani sa grlom.
Ako invazivni organizam uđe u naše tijelo, preko bilo kog otvora u našoj glavi, ovi organizmi moraju da prođu kroz prsten krajnika. Vjerovala se i mnogi to i danas vjeruju da krajnici prestavljaju prvu liniju odbrane i da nas štite od ovih napadajućih organizama, zbog toga je potrebno da se preispita vakcinacija. Kad kažemo da naši krajnici postoje da bi nas branili, onda možemo reći da su oni tu da na štite od svega što uđe u nas.
To je važno, zato što krajnici pozivaju antigene da uđu tijela. Svi kranjici imaju povezane malecne snopove, koji izbijaju na površinu, tako da kad nešto jedemo ili nešto ide kroz naše grlo, mali uzorak onoga što smo upravo progutali, prolazi kroz male pukotine i ulazi u krajnike. Funkcija krajnika i da onda pročita osobine ovih stvari, koje smo unijeli u usta.
I onda treba da ih identifikuju, tako što kreiraju antitijela, koja će komplimentirati sa ovim stranim stvarima, koja su ušla u tijelo. Pomoću ovog mehanizma, imuni sistem može da proba uzorke svega što uđe u naše tijelo kroz otvore u našoj glavi i prolazi kroz naše grlo. Tu se ne probaju samo uzorci, već je tu i mjesto, gdje je postavljen sistem učenja, gdje učimo imuni sistem da prepozna stvari, koje se nalaze u našem okruženju.
U osnovi, krajnici nisu zaštitni mehanizam u tom smislu protiv infekcije, nego su mjesto imunološkog učenja, gdje se antigeni pozivaju unutra da bismo onda stvorili antitijela protiv njih.
Po definiciji, krajnici su dizajnirani za oralnu vakcinaciju, što znači da za sve što stavite u vaša usta, krajnici će omogućiti imuni odgovor za sve što nije dio vašeg tijela. To je važno zato što kad posmatrate novorođenčad i njihovo ponašanje, tada shvatite zašto oni rade neke stvari. Sve što nađu stavljaju u svoja usta, svoju šaku, ruku, nogu, stopalo, sve što nađu u peleni u kolijevci, sve što im date u ruku, oni će to instiktivno staviti u svoja usta.
To nije slučajno… radi se o prirodnom postupku, prirodni imuni vakcinacijski sistem.
Beba dakle uzima uzorke iz okruženja, sve što je okružuje će završiti u njenim ustima i u tom procesu ona uvodi antigene u imuni sistem te započinje imuni odgovor i tada imuni sistem počinje učiti o okruženju.
U stara vremena, prije nego smo počeli da sve oko nas sterilišemo u svome domu, tada su govorili da se do punoljetstvo pojelo dosta prljavštine i to je bio vrlo važan aspekt našeg razvoja, što nije uopšte bilo slučajno.
Priroda nas je dizajnirala da to unosimo u sebe o na taj način se dozvoljava bebi da uči o okruženju i pokrene imuni sistem. Sve na svijetu će imuni sistem naučiti na taj način ali onda moramo da se vratimo unazad i shvatimo sljedeće… kad je imuni sistem evoluirao, prije aviona, vozova i automobila, ljudi su ostajali u istom okruženju cijeli život. Ako bi krenuli ka mjestu udaljenom 30 kilometara to bi za njih bilo hrabro putovanje.
To ima važno značenje, zato što kada ostajete u istom okruženju do puberteta, vaš imuni sistem bi naučio sve o različitim stvarima oko vas, jer do puberteta bismo stavili sve u naša usta i svemu bili izloženi… zbog toga imuni sistem počinje da se rasklapa oko puberteta.
Timus je veliki centar za obrazovanje imunog sistema. Ovaj organ počinje da se sve više smanjuje do puberteta i na kraju ostanu samo ostaci originala… a zbog čega bi imuni sistem, sebe rastavio… razlog je jasan.
U prošlosti bismo se do puberteta upoznali sa kompletnim okruženjem a održavati jako intezivan imuni sistem poslije toga bi bilo gubljenje vremena, pošto smo prethodno bili izloženi svemu u ovom svijetu.
To je razlog, zašto imuni sistem počinje da se zatvara, pošto se nije predvidjela da ćemo praviti avione, vozove i automobile i zbog toga mi danas pravimo sebi izazov, jer kao odrasle osobe, selimo se iz jednog okruženja u drugo i tada smo izloženi novim antigenima i novim stranim stvarima iz novog okruženja.
To je malo veći izazov za nas kada ostarimo, jer tada ne funkcionišemo sa punim kapacitetom imunog sistema i vrlo je važno zapitati se sljedeće… da li je korisno uzeti injekciju sa antigenom i onda je ubrizgati ispod kože da bi se proizveo imuni odgovor.
Ili možda postoji bolji način i naravno da postoji bolji način… način na koji to radi priroda. Sve vakcine po definiciji bi trebalo da budu oralne vakcine jer je to prirodan mehanizam čitanja okruženja.Kada zaobiđete prirodni mehanizam i ubrizgavate antigene ispod kože, vi ste prevarili sistem, jer sistem kod svih ulaznih točaka tijela ima stražare i tu provjerava šta ulazi u tijelo te na taj način osvješćuje sistem da zna šta je ušlo unutra.
Ako nešto ubacujete ispod kože, vi onda to radite na mjestu gdje nema čuvara, nema ništa što može da se zapita, šta se dešava u toj oblasti. Odjednom, pojavili su se antigeni niotkuda… kako su uspjeli da dođu tu, nisu ušli kroz prirodni način koje tijelo poznaj, tako da ste na taj način prevarili imuni sistem, nije se desilo prirodno i vi ste ga zbunili.
Prirodan način je da oralno unosite sve u svoje tijelo i takođe dok dijete razvija imuni sistem u ranom djetinjstvu, taj sistem nije potpuno razvijene a mi baš tada, dajemo velike doze vakcina djeci i tek rođenim bebama. Njihov imuni sistem nema kapacitet da se odbrani od toliko mnogo stvari, posebno zato što se vakcine ubrizgavaju u tijelo na nenormalan načine, što nije prirodno za našu biologiju.
Znači kada forsiramo imuni sistem da odgovori na ovakav način vakcinacije, koji nije normalan, to nije u najboljem interesu za naš imuni sistem i zdravlje, jer imuni sistem ne funcioniše na taj način.
Zbog toga uviđamo da sve više problema koje vidimo, najvjerovatnije uzrokuju vakcine, zbog onoga što unose u tijelo.
U vakcinama nisu samo strane ćelije, bakterije, virusi ili paraziti nego i hemijske supstanice u kojima se prave vakcine, što uključuje mnogo žive, i aluminijuma i drugih stvari, kao što je formaldehid. Sve to su otrovi koje ubacujemo u naš organizam.
To znači da vještačkom vakcinacijom pokušavamo ojačati organizam a u isto vrijeme slabimo imuni sistem i trujemo ga otrovima i toksinima.
Tako da smo došli do zaključka da ako želimo imati najbolji sistem za vakcinaciju na svijetu, trebamo se fokusirati samo na oralnu vakcinu što je osnovni proces u prirodi i nema boljeg načina od prirodnog načina.
Svaki put kad pojedinci misle da znaju bolje od majke prirode, mi moramo platiti ceh i zbog toga danas u svijetu upravo i plaćamo veliku cijenu, jer imamo jako puno hipersenzitivnosti, epidemiju autizma i sve više novih bolesti, koje su povezane sa disfunkcijom imunog sistema.
Pošto smo manipulisali sistemom za koji nismo točno znali kako funcioniše, umjesto da kažemo imunom sistemu “hoću da radiš na ovaj način” u našem interesu je da pitamo imuni sistem “kaži nam na koji način ti radiš i želimo da ti pomognemo u radu”.
To će nas dovesti u potpuno novu oblast razumijevanja, kako napraviti zdravo tijelo a to je kroz oralnu vakcinaciju. Ja mislim da svi treba da saznaju za opasnosti koje su očigledne kod vakcinacija, koje se unose preko ubrizgavanja ispod naše kože.
Ispričaću vam sada priču, koja će otkriti šta se krije iza vakcinacija a desila se 1986. kada je epidemija svinjskog gripa sve preplašila a ono što se desilo je da je vlada željela sve ljude da vakciniše vakcinom protiv svinjskog gripa.
Problem je bio što vakcina nije bila testirana i dok su se te vakcine proizvodile, osiguravajuća društva su počela se odvajaju od vlasti i da pitaju “zar ćete cijelu populaciju da vakcinišete vakcinama, koje nisu testirane” i osiguravajuća društva su rekla da to neće da pokriju, tako da je vlada Sjedinjenih država, morala promijeniti američki ustav, jer prema dotadašnjim Ustavu, država ne može biti osiguravajuće društvo za ljude a osiguravajuća društva su odbila pokrivati takvu vakcinaciju, koju je država tražila kao obaveznu te je onda država odlučila da će ona pokriti štetu i šta se desilo dalje.
Uopšte nije postojala prava epidemija svinjskog gripa ali je sve to koštalo državu da isplati milijarde dolara osiguranja iz prostog razloga jer su vakcine ubile mnogo više ljudi, nego što je takozvani svinjski grip, koji u stvari nije ni postojao.
A vakcinacija je kreirala bolest, koja se zove Gian Bareovo sindrom, što je uništenje nervnog sistema, kao rezultat vakcinacije i tada počinjete shvatati da su vakcine toksičnije od takozvanog svinjskog gripa.
Mi sada ovo moramo da prepoznajemo jer kada prihvatamo priče industrije, koja želi da nam ubrizga sve veći broj vakcina i danas kljuka sa svojom toksičnom farmakologijom, moramo odstupiti od toga i shvatiti da smo ljudska bića, koja imaju biološki sistem razvijan stotinama hiljada ako ne i milionima godina i da nas je to dovelo do danas.
Ako naučimo živjeti u harmoniji sa imunim sistemom, umjesto da mu govorimo kako bi trebao da radi, imaćemo bolju mogućnost da živimo zdrav sretan i bogat život na ovoj planeti.
Kad govorimo o vakcinama, važno je da shvatite da nam je priroda već dala sistem vakcinacije i ono na šta bi naučnici trebalo da se koncentrišu je koji je najbolji način da se koristi taj sistem Umesto što ga potpuno ignorišu i ubrizgavaju nam vakcine ispod kože…