AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

TRAGOVI OVOG DRUŠTVA – NE DA SMRDE NEČOVJEŠTVOM NEGO ZAUDARAJU NA FAŠIZAM

U carstvu huligana i licemjera…

 

U nedelji iza nas se u svetu pričalo i o Danu spavanja. Kod nas to nije tema budući da smo u nekoj vrsti polusna, omamljeni već decenijama. Kad smo takvi, najviše nas vole. U protivnom, poslali bi tabadžije da nas uspavaju.
Naš republički Centar za uspavljivanje nam je slao poruke da smo mu najbolji kad spavamo. Ipak, ni baji ne mogu uvek da cvetaju ruže, druga polovina marta mu je već pet godina kritična. Sa prirodom počinju da se bude i ljudi, a to može da bude opasno. “Šta ako otvore oči, ako progledaju i vide na šta liče, u šta smo im zemlju pretvorili, da smo im mladost oterali”, pričao je baja sa sobom i uhvatio se za telefon.

“‘Alo, Siniša. Treba malo dići temperaturu, o jadu ih baviti, da se ne osvrću na to kako i gde žive. Ne može policija? Jesam, sve sam već stavio u pogon da trube o imovini, napadima, pritiscima, stranim plaćenicima. Nego, ni to više ne pije vode, treba mi neki veći kalibar. Kad bi mogla konjica da izađe, malo da ih izgazi, to bi bilo odlično. Ne može? Pa, da. Još je rano za to, nije dotle došlo. A da upotrebim one moje, k’o Vučić? Nisu svi Belivuci u zatvoru, ha, ha, ha. To je dobra ideja”, zadovoljno je našao rešenje baja da pažnju javnosti sa Krivičnog zakonika skrene na nešto konkretnije.
Naime, iako su najavljivane, ove izmene još nisu došle na red u Skupštini. “Dok podesim neke ovamo stvari”, namignuo je baja Nenadu i otišao da se malo prepire sa ambasadorima koji mu poručuju da se upristoji.

“Ja sam sve ovde stvorio, mogu i da ugasim, ako mi se hoće”, poručio je baja i zalupio vrata donjim delom leđa. “Ovako je bolje. Nema promaje.

Doduše, smrad će da se širi, ali meni to i odgovara. Ja mogu da se izdignem iznad toga, imam avion.

A ovi moji, oni i tako nisu naučili da putuju. Njima ništa ne treba, nek je hleba i tenisa. Jeste li videli šta dovodimo u Banjaluku?”, upitao je mikrofone jerbo su novinare razjurili neke široke prilike bez vrata.
“A šta će novinari uopšte tu?”, pitao je gradonačelnik Banjaluke, pobornik porodičnih vrednosti. “Mi smo tu da prevaspitamo svakog ko misli drugačije. Ako neće milom, pustićemo batinaše. Pse ne možemo jer oni već ujedaju po Banjaluci po sopstvenom nahođenju. Njih gradska vlast ne može da kontroliše, ali ove hodajuće pse držimo na uzdi i puštamo po potrebi. Uostalom, svako mudar zna osnovno pavilo dugog života ovde – ništa ne vidiš, ne čuješ i ne pričaš. A najbolje je i da ne hodaš, posebno po krajevima gde ne živiš. Naši fini i odani građani će te odmah potkazati da si uljez, a posle će ti đavo biti kriv kad te strmeknu niz neki zid”, objasnio je gradonačelnik princip življenja u najvećem gradu.
A fini građani samo trepcu oslobođeni bilo kakve misli osim kako da se umile i ugode zvezdama sa ekrana javnog servisa.

Kad su, na primer, shvatili da se u prošloj nedelji navršilo pet godina od kad je ubijen David Dragičević, pao pravni sistem i kapitulirala država, odmah su zažmurili odlučni da se ne bude do ponedeljka.
Zato su propustili da vide da je, uprkos što ga razvijaju već 30 godina, Istočno Sarajevo i dalje zakržljalo. Baji se učinilo da će u pitomijoj sredini imati više sreće, pa se okomio da razvije Bijeljinu htela ona to ili ne.
“Gde si krenula, nemoj da se otimaš. Pusti ti Ljubišu, nema taj pojma. Da vidiš kad u moje ruke dođeš šta ću da ti radim. Ne budi luda, vidi kako su mi se druge prepustile i šta im fali?”, pričao je baja saterujući je uz plot. “Šta se tu nećkaš? Ako me naljutiš ima da te zaboravim kao Berkoviće u zemljotresu”.
Bijeljina je uspela da se izmigolji iz pohotnih ruku što je za baju još jedna loša vest. Ipak, ovaj igrač na žici će se, dok čeka priliku da je se domogne, tešiti stišćući druge opštine i gradove.

Da ne bismo videli koliko smo zaostali, tu su i prošle nedelje bili Mazalica, Selak i ostale Vulićke da sa javnih servisa pune glave bajkama da niko ništa ne radi nego juriša na naše.

A oni stoje na bedemu i ne daju. U prazne glave ponešto i uđe, ali je problem sa ovim punijim koje su već odgledale sve epizode Montija Pajtona. Cirkus koji nam priređuju ne da nije smešan, nego nije ni za gledanje.
Čisto da se konstatuje da smo u nedelji iza nas dobili i tri ministra, što će reći da nam Vlada nije više krnjava. Ali to ne pravi nikakvu razliku jer su ministri u režimu minimalnog učinka i maksimalnog troška.
Uzalud je Meša Selimović priželjkivao svet u kome bi se ljudski kvaliteti, lepi maniri i istinska ljubav cenili i postojali. Nama se, iz ove perspektive, čini da je on stvarao u jednom idiličnom i humanom društvu.
Jer tragovi ovog u koje smo ugazili, da parafraziramo Njegoša, ne da smrde nečovještvom, nego zaudaraju na fašizam.

Milanka Kovačević

Related posts

Leave a Comment