AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

Ne pomažite više, propadosmo načisto

Čudo je naš premijer…

 

Što nam više pomaže, sve nam je teže. Što manje padamo, sve smo ugruvaniji, Ovaj najmanji BDP-a pad jedva preživesmo, a Radovan iz svog glasa vče: “Sad će svima da skoče plate, lično garantujem!”. Od ponedeljka više niko i ne diše sigurni da će posle toga malo ko preteći. Radovane, ne pomagaj, ko brata te molimo.

Graditeljskim poduhvatima smo započeli prošlu nedelju. Suva inteligencija upotpunjena zavidnom operativnošću ministara sa obe strane Drine se sjatila da kamen za Buk Bijelu položi.

Hvalila je Ana kolegu Radovana kako je uspeo da mu pad bude najmanji i divila se njegovom izlasku na Londonsku berzu. Ministarki Zorani se, pre nego što su radovi i počeli, već javilo da će biti završeni godinu dana pre roka. Stručnjaci su određujući dinamiku, računali da će to raditi obični, a ne ljudi munje kakvim nas je bog darovao i direktno instalirao u ministarske fotelje.

Radovan se smeškao osokoljen pohvalama i šturo je uzvratio na lepe reči jerbo bi epske pohvale otišle u vetar pošto se do njegovog mišljenja s one strane Drine još manje drži nego što je to sa ove.

“Evo, i moj primer pokazuje da je najteže biti prorok u sopstvenom selu. Iz Beograda vide moj uspeh, a ovde mi se podsmevaju. Ali, neka, izdržaće Radovan i to, poslednji ću da se smejem. Praviće oni mene od blata”, vajkao se u sebi naš premijer pre nego što je iz sve snage uzviknuo: “Popravljam plate, svima bez razlike! Kišobrane ću od sutra. A plate odmah!”

A, kad budu imali veće plate, mesečno čak sedam maraka više da potroše na šta god hoće, radnici će moći da kažu da ovakvog blagostanja, i što je još važnije, ovako sposobnog premijera, nikada imali nisu.

Ipak, ova blagovest izgleda nije stigla do glavnog Baje kome je veći deo nedelje u ušima zvonilo zbog NATO vežbe na Manjači. Lični lekar je konstatovao da je alergičan na pomenute manevre i preporučio hitnu promenu sredine.

Baja se evakuisao za Hercegovinu računajući da će tamo uz mir, sunce i meditaciju uspeti da povrati poljuljano samopouzdanje. Ali, avaj. Iako je svima dao po igračku, partijska deca su se posvađala i počela da se gađaju kreditima i garancijama, sa tendencijom da se pređe na teža oruđa i da javnost zaspu prljavim vešom.

Video je Baja da od odmora nema ništa i da je bolje da se prošeta autom umesto da aterira letelicom. Raspoložen kao medved sa trnom u šapi stigao je u Gacko gde je figurativno potopio načelnika rekavši da će pomoći sve planove nakon što ovaj, koji je izbore dobio i na obećanju da nema otpuštanja, eliminiše dve trećine zaposlenih.

A Hercegovina je, videlo se to protekle nedelje, poprište borbe u ovdašnjem energetskom svetu. Neobnovljivi protiv obnovljivih, Gacko protiv Trebinja, da li i David protiv Golijata? Bilo kako bilo, ova bitka koja preti da se pretvori u rat se vodi svim sredstvima, za sada uglavnom ispod radara javnosti. U nju je uključen i sindikat koji je najavio, pa prolongirao proteste. Optužuju direktora da smanjuje plate i uništava preduzeće i državu, a on njih da se bune jerbo će ostati bez miliona kojima su raspolagali.

Priča postaje gadljiva za obične, da ne kažem fine građane koji bi da ih obasja sunce nade. Ipak, za sada ih gađaju samo prljavim, ali još uvek ne i donjim vešom koji će tek ogoliti istinsko stanje.

Tako su Baju stavili između dve vatre – između uglja i vetra. Drag mu je čovek iz Gacka, ali mu je važan i ovaj iz Trebinja. Kad bi kako mogao da pomiri obojicu. Tu mu je i Crni, u poslednje vreme desna ruka. Još uvek je nepoznata priroda te bliskosti. Da li ga samo čuva ili toliko pazi da ga u šaci drži?

Od ovog stresa je najbolje pobeći u sport, pa je naše rukovodstvo nedelju završilo u loži FK Borac koji je, zahvaljujući navijanju Željke i Baje, a ponajviše Đajića, posle cele dekade postao državni prvak.

Javnost titula, dakako, nije iznenadila budući da je Baja onomad u skupštini rekao da je Borac lično napravio da za vratom nosi zastavu i razigrava evropske kupove kako bi, naslućujemo, prkosili svetu i pokazali našu snagu sa leđa usahlih.

Iako neupućenima to može izgledati kao podvig, za vlasnika svih budžeta to je samo stvar inata. Za one kojima je himna: “Ne može nam niko ništa”, ni jedna cena nije previsoka da isteraju svoj kapric.

Milanka Kovačević

Related posts

Leave a Comment