AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

Na sceni je politika ugradnje, a ne izgradnje

Prije deceniju i po, Svetlana Cenić je bila ministarka finansija Republike Srpske, a u novijem periodu prepoznatljiva je kao oštra i direktna ekonomska analitičarka…

 

Za takav ugao posmatranja, u RS i BiH uvijek ima povoda, a posebno od kada je ovaj prostor suočen sa epidemijom korona virusa. Sada i finansijski tokovi funkcionišu u skladu sa „novom normalnošću“, pa se ispostavilo da, recimo, medicinska oprema ne služi samo da pomogne ljudima, već i kao izvor značajne zarade.

Osim već poznatih kontroverzi koje prate slučaj mobilne bolnice u Srpskoj, te respiratora u Federaciji, u javnosti se sve češće otvara dilema – da li su maske i rukavice artikli sa kojima je takođe moguće ostvariti ozbiljne prihode u oba entiteta, na legalan način ili neregularnim metodama?

Pored ove nedoumice, na početku razgovora za eTrafiku, koji je vođen prije hapšenja premijera FBiH Fadila Novalića zbog umješanosti u aferu “Respiratori”, ali i raskidanja ugovora o kupovini pokretne bolnice u RS, Svetlanu Cenić pitamo da li ima objašnjenje za neobičnu situaciju – da su iz vrha RS u proteklim sedmicama i mjesecima stizale tvrdnje da se u magacinima Fonda zdravstvenog osiguranja nalazi više od pet miliona maski i rukavica, dok je, istovremeno, na većini apoteka u Banjaluci i drugim gradovima najčešće stajalo obavještenje da nemaju ni jedno, ni drugo.

“Da nisu ozbiljni prihodi u pitanju, ne bi se time bavile firme kojima ne da nije to osnovna delatnost, nego nemaju ni dozvole. Nadalje, jedno vreme je stajalo to obaveštenje, no već mesec dana najmanje možete sredstva za dezinfekciju kupiti gde hoćete i kako hoćete, kao i maske – od hirurških, do fensi-šmensi kariranih. Bitnije je otvoriti pitanje šta se dešavalo sa onima iz donacija, gde su završavale: da li u klinikama ili u apotekama i kako. Jer, ako su klinike nabavljale, a videli smo i kako i preko koga, da sada ne nabrajam ono što se već zna, šta bi sa doniranim?! Ja sam, na primer, kao poklon dobila od prijatelja iz jedne institucije desetak maski kad ih nigde nije bilo, ostalo sam kupovala i kupujem. Tako i većina mojih poznanika”, kaže Svetlana Cenić za naš portal.

Tokom vanrednog stanja, Republika Srpska dobila je tzv. mobilnu bolnicu, plaćenu 4,5 miliona KM. Kako ocjenjujete dešavanja u vezi s tim – od činjenice da je od čitavog tog objekta u RS za sada stigao samo šator, do podatka da je posrednik bio vlasnik Tehničkog remonta Bratunac, navodno zbog poslovnih veza u Njemačkoj?

Nema se tu šta komentarisati, jer opravdanja da je bilo hitno, da je u pitanju bilo zdravlje ljudi i slična patetika, jednostavno ne stoje, jer oprema nikada nije stigla. A kada će, ne zna se još. Tzv. Đekna bolnica. Dakle, pare su otišle tamo, oprema nije ovamo. A onda se postavlja pitanje kako je plaćeno sve unapred, a nije, recimo, akreditivom, gde su u uslovima za isplatu navedeni kontrola pošiljke, tehnička ispravnost, kompletnost… Ništa od toga. Nisam videla ugovor i koji su rokovi za isporuku, te kakvi su penali ukoliko se ne isporuči na vreme. Na primer. Po informacijama, plaćeno sve, ali stigao samo šator. Valjda će biti dobar za kampanju. Ako su tako dobre poslovne veze, zašto nije stiglo sve? Inače, sad na sve strane slušamo priču o dobrim poslovnim vezama, da li sa Kinom oko respiratora ili, eto, sa Nemačkom za ovu mobilnu bolnicu. Ne videsmo na delu ove mobilne bolnice nigde. Uzgred budi rečeno.

Umjesto vanrednog, Federacija BiH proglasila je stanje nesreće, koje je umalo bilo „srećno“ za učesnike u nabavci 100 respiratora, plaćenih više od 10 miliona KM. Može li se ta afera tretirati isključivo kao aranžman direktora Federalne uprave Civilne zaštite i vlasnika famozne „Srebrene maline“, ako se primi k znanju distanciranje Bakira Izetbegovića i Fadila Novalića?

Federacija BiH je samo to i mogla da proglasi, po važećim propisima. Svi se sada distanciraju, naravno. Sve, eto, i da nisu znali, opet ostaju otvorena pitanja kako može toliko para unapred da ode, a bez obezbeđenja da će roba stići u državu, ko kontroliše kvalitet, zašto nije akreditiv sa jasno preciziranim uslovima, ko je rekao da ovaj tip respiratora zadovoljava, ko će raditi servis, ko isporučivati rezervne delove pa, na kraju, odakle ova cena ako smo u tom momentu mogli svi da dobijemo ponude za isti tip respiratora po daleko povoljnijoj ceni. Nadalje, šta u svemu tome predstavlja firma iz Podgorice, kuda je sve leteo avion koji ih je dovezao, a čuje se da je sletao i u Podgoricu, zatim, kakve su to dobre veze sa Kinom ako je išlo preko Crne Gore, zašto 20 komada tog nečega nikada nije stiglo, zašto se menjao ugovor, zašto FUCZ nije tražila garanciju za dobro obavljeni posao, ko je preuzeo rizik za ovako osetljivu opremu, kako je mogla roba da uđe, a da dozvola za uvoz stigne nakon što su već bili na aerodromu, kakve su odredbe ugovora u slučaju kašnjenja sa isporukom – a kasnila je i kasni… Na sva ova pitanja nema odgovora, osim da onaj ko pita za pare, dobije etiketu negatora genocida, u najmanju ruku.

Valjda se zna kako se zaključuje spoljnotrgovinski posao i vodi računa o parama, posebno o tehničkoj ispravnosti medicinske opreme, čak i kod hitnosti. Kada imate pare, svaka banka će vam otvoriti akreditiv, pa što to nije u ovom slučaju bilo, već se naslepo pare uplatile i sad nikome ništa. Za te pare, plus ona mobilna bolnica, možemo sada da pričamo šta se sve moglo uraditi. No, ne očekujem neki pravosudni rasplet, već samo pomeranje nekih ljudi u stranu – u Republici Srpskoj ni to – a o šteti za nesavesno poslovanje neće biti ni reči, iako je sto odsto dokazivo. Milijarde su u ovoj zemlji pokradene ili proćerdane, pa nikoga nije glava zabolela, od odgovorosti makar.

Uporedo sa zdravstvenom krizom, otkriveno je da su državljani Slovenije u Banjaluci registrovali oko 200 firmi, po svemu sudeći fantomskih, a nakon toga je poreska uprava te zemlje počela da provjerava ove navode. Da li, na osnovu važećih propisa, RS i BiH imaju uslove da budu svojevrsna offshore destinacija?

To sa Slovenijom je stara priča, samo se Capital.ba zaista potrudio da istraži i detalje predoči, počevši od adresa na kojima su fiktivno prijavljene kojekakve firme. Pomenuti gospodin je držao i seminare o izbegavanju plaćanja poreza, a u Sloveniji je to javna tajna. Ima podosta godina da su i mene kontaktirali vodeći mediji iz Slovenije zbog ove priče. Tada se malo treslo, pa prestalo. Očekujem isto i sada. Da li imaju uslove ili ne, ja vama postavljam sledeće: kad registrujete firmu, morate doneti dokaz o zakupu prostora, pa vam dođu da vide da li je prostor adekvatan nameni, pa plaćate i struju po većoj tarifi. Da pojednostavim, dakle, ni vi, ni ja ne možemo registrovati firmu, a da ne donesemo jednu gomilu papira. Dalje, kako stiže pošta iz institucija? Na adresu firme. Kako, ako ona ne postoji na prijavljenoj adresi, a to nikome, kao, nije bolo oči? Rokovi teku od dana kada ste primili obavest, na primer, kao i za račune. Kako to da se ovoliko firmi moglo registrovati, a da na adresama ne postoje, nema čak ni poštanskog sandučeta?! Kako je to moglo? Znate li vi odgovor? Moglo je ako je neko iz institucija okretao glavu na drugu stranu. Dakle, dogovorno i sa nečijim znanjem.

Na posljednjoj sjednici NSRS usvojena su nova pravila o mogućnostima zaduživanja, a ministarka finansija ranije je poručila da je to jedini način da Republika Srpska funkcioniše u ovom periodu, uz ogradu da više gotovo da nema gdje ni da se zaduži. Kakav je vaš odnos prema toj tvrdnji?

To da nema gde da se zaduži, slika je finansijskog stanja Republike Srpske. Slika je i ona neuspela prodaja obveznica u vrednosti 300 miliona, kada je prodano manje od polovine, sa većom kamatnom stopom. Plus što je gospođa ministarka izašla da objasni da su oni tako dogovorili sa bankama. Nije prošlo ni mesec, najava nove emisije sa još većom kamatom. Ima, naravno, kod MMF-a, EBRD, EIB, Svetske banke… I da ne nabrajam. Dokle god ima prihoda od indirektnih poreza, a država garantuje, biće kredita, jer nakon izdvajanja sredstava za rad državnih institucija, prioritet imaju međunarodne obaveze, pa se živi od onoga što ostane. Dakle, u ovom momentu 330 miliona evra kredita MMF-a za BiH čeka na raspodelu, EU izdvojila 250 miliona evra po povoljnim uslovima, kažu, zatim Svetska banka nešto manji iznos… Ima kredita, nije da nema. Ne znamo samo ko će to vraćati i odakle. Još da pitamo šta bi sa onim parama od povećanih akciza, onih za koje rekoše da će i natalitet da povećaju.

Opasnije od svega toga je činjenica da se javni dug ne predstavlja u punom iznosu, odnosno da u taj iznos nije dodat dug državnih i javnih preduzeća, dug zdravstva, kao i neki dugovi koji sede u fiokama i čekaju na red da budu evidentirani. Da napomenem da su budžeti garancija za dugove javnih i državnih preduzeća, odnosno vlasnik je garant. A vlasnik je država, odnosno entitet. Dalje, nije tačno da zemlje u razvoju mogu da trpe visok dug ili ona priča o 60 odsto BDP-a. Studije i samog MMF-a pokazale su i dokazale da je 40 odsto BDP-a plafon za zemlje u razvoju, jer kakav razvoj očekujete kad stalno zahvatate iz budućnosti i trošite na neproduktivne stvari?! Sakatimo buduće generacije i razvoj, pri tome praveći negativne eksternalije zagađivanjem i surovom eksploatacijom prirodnih resursa, usput obećavajući svetlu budućnost, koja samo što nije. Nije i neće.

U proteklim mjesecima, iz RS su stizale kritike na račun Centralne banke BiH, uz insistiranje Milorada Dodika da se smanjenjem stope obaveznih rezervi komercijalnih banaka oslobode sredstva za saniranje ekonomskih posljedica epidemije. Iako, za sada, ovi zahtjevi nisu prihvaćeni, da li je realno očekivati da se to desi u predstojećem periodu, ukoliko se kolegama iz RS pridruže i političari iz FBiH?

Svi bi rado ili štampariju para ili rezerve. Da razjasnimo da devizne rezerve i obavezne rezerve komercijalnih banaka nisu isto. Devizne rezerve se drže otprilike do niovoa tromesečnog ili šestomesečnog uvoza, čuvaju valutu, služe za potrebe direktnog finansiranja neravnoteže u platnom bilansu, a između ostalog služe i za obezbeđenje međunarodne likvidnosti zemlje. Udarati na to je podrivati samog sebe i otežavati poslovanje i postojanje. Obavezne rezerve komercijalnih banaka jesu iznad propisanih, otprilike duplo, iz dva razloga: ročnost koju propisuju agencije za bankarstvo, ali i činjenica da nema interesa za investiranje, jer, ko će preuzimati rizik u uslovima tolike političke nestabilnosti, eksperimentisanja sa fiskalnom politikom i stalnih kriza i blokada?! Da podsetim da je posle one tzv. svetske finansijske krize u dva navrata CB snižavala obevezne rezerve i time oslobodila preko milijardu maraka komercijalnim bankama, navodno da privreda dođe do sredstava. Apsolutno ceo iznos uzele su vlade entiteta i kantona, opštine i fondovi, zadužujući se. I sada bi bilo tako. Možemo se kladiti.

Da bi se promenio zakon i ukinuo valutni odbor, trebalo bi nekoliko godina, već su banke radile takve studije i analize, znajući kakvi su apetiti. Nije valutni odbor savršen, ali sa ovakvom vlašću, nema druge i daj bože da opstane do neke odgovornije politike.

Srpski član Predsjedništva BiH je na posljednjoj sjednici parlamenta Srpske prvo poručio opozicionarima da ih prisluškuje, da bi dan kasnije rekao da se šalio. Dok je ova izjava još imala ozbiljne konotacije, bila je začinjena sugestijom: „Žalite se Transparensiju“. Pošto ste ranije bili član Borda direktora TIBiH, da li tu opservaciju tretirate kao kompliment ili uvredu?

Kao kompliment. Češe se tamo gde ga svrbi. Davno je to bilo kad sam ja bila član borda, ima nekih 11-12 godina, a otišla sam dolaskom moje kćerke, iako TI nije na budžetu, ali nije primereno da pravimo od TI porodičnu NGO. Nismo i niti ćemo. Inače, član borda je pro bono aktivnost, da razjasnim i to. Nema para, nema plate, nema naknade.

Milorad Dodik je inače šaljivdžija, pa se našalio grubo sa pravima građana, sa ekonomijom entiteta, sa ugledom entiteta, sa imenom Republika Srpska dajući propaloj i kriminalom uništenoj banci to ime – Banka Srpske, pa šaljivdžija kod javnih nabavki, šaljivdžija kad vređa i omalovažava. Samo je interesantno da je on u tim šalama sve bogatiji, a građani sve siromašniji i Republika Srpska sve slabija ekonomski. Samo neka se šali i dalje.

Kada već pominjemo „Transparency International“, nedavno su objavili istraživanje prema kojem su javna preduzeća u BiH za četiri godine potrošila 18,2 miliona KM na ime konzumacije jela i pića, pri čemu su izdvajanja za troškove reprezentacije u tom periodu porasla za 50 odsto. Da li se ovaj iznos može tretirati kao evropski prosjek ili balkansko pretjerivanje?

Balkansko bahaćenje. Da podsetim prvo da javna i državna preduzeća duguju više od osam milijardi maraka. I to je podatak do kojeg je na jedvite jade došao MMF, skupljajući finansijske izveštaje oko 18 meseci. U državi nemamo ni čestitih registara javnih i državnih preduzeća. Ta i takva preduzeća se bahate reprezentacijom, a poslovanje sve lošije. Nema u Evropi reprezentacije takve, znaju to naši ljudi, koji ne mogu da se načude kad odu u zvanične posete, pa ih dočekaju sa čajem, kafom ili sendvičem. Znam i ja, radila sam vani. Ovo je balkanska bahatost, odsustvo ikakvog racionalnog poslovanja, jer su državna i javna preduzeća partijski depoi, vlast stoji iz njih, pomaže, subvencioniše i na kraju će biti jeftina rasprodaja. Može im se i da zapošljavaju članove, da se bahate reprezentacijom, a od posla teško da su išta videli. Što gore stanje preduzeća, to veća reprezentacija. Uostalom, cela država tako funkcioniše. Videli ste i u vreme kad privreda propada, 35 miliona za garažu UKC Banjaluka nije ništa. Posle će i hotel, kažu. Platiš sebi ležarinu da boluješ, platiš ležarinu za auto, a familiji za hotel. Doći će, kažu, strani stručnjaci, pa neka hotela. Za te pare se odškoluje plejada izvenrednih stručnjaka, plus dobiju uslove da ostanu. No, koga to interesuje kad je ugradbena, a ne izgradbena politika na sceni?!

Etrafika.net

Related posts

Leave a Comment