AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA SVIJET 

MONSTRUOZNI PROJEKTI PLANERA NOVOG SVJETSKOG PORETKA

Kompletna istorija masonstva, uključujući njihovu ulogu u stvaranju Novog svjetskog poretka…

 

Stvaranje agende Novog svjetskog poretka (NWO) pokrenuo je zloglasni Mayer Amschel Rothschild, onaj koji je odlučio kontrolirati cijeli planet svim potrebnim sredstvima.
Naravno, to je značilo: obmanu, kontrolu, financijsko porobljavanje, ucjene i ubojstva… ali i daleko teže stvari, kao što su: ratovi, glad i depopulacija… genocid kakav nije bio ni jedan prije.
Oni su najbogatiji klan na svijetu, a njihovo je carstvo izgrađeno na planinama kostiju i patnje.
1773 – Mayer Amschel Rothschild okuplja dvanaest svojih najutjecajnijih prijatelja i uvjerava ih da ako svi zajedno udruže svoje resurse, mogu vladati svijetom. Ovaj sastanak održava se u Frankfurtu u Njemačkoj.
Rothschild također obavještava svoje prijatelje da je pronašao savršenog kandidata, pojedinca nevjerojatnog intelekta i domišljatosti, da vodi organizaciju koju je planirao – Adama Weishaupta.
Svibnja 1776.– Adam Weishaupt (kodno ime Spartacus) osniva tajno društvo pod nazivom Red Iluminata. Weishaupt je profesor kanonskog prava na Sveučilištu u Ingolstadtu u Bavarskoj, dijelu Njemačke. A zadatak Iluminata bio je uspostaviti Novi svjetski poredak.
Njihovi ciljevi su sljedeći:

1) Ukidanje svih uređenih vlada
2) Ukidanje privatnog vlasništva
3) Ukidanje nasljedstva
4) Ukidanje patriotizma
5) Ukidanje obitelji
6) Ukidanje religije
7) Stvaranje svjetske vlade

Srpanj 1782. – Red Iluminata udružuje snage s masonerijom na kongresu u Wilhelmsbadu. Comte de Virieu, sudionik konferencije, odlazi vidno potresen. Na pitanje o “tragičnim tajnama” koje je donio sa sobom, odgovara:
“Neću vam ih povjeriti. Mogu vam samo reći da je sve ovo puno ozbiljnije nego što mislite.”
Od tog vremena nadalje, prema njegovom biografu, “Comte de Virieu mogao je samo s užasom govoriti o masonstvu.”
Oznaka Reda Iluminata prvi put se pojavila na poleđini američkih novčanica od jednog dolara 1933. godine. U podnožju piramide od 13 katova može se pročitati godina 1776. (MDCCLXVI rimskim brojevima). Oko koje zrači na sve strane je “svešpijunsko oko” koje simbolizira terorističku, Gestapovu, agenciju koju je uspostavio Weishaupt.
Latinske riječi “ANNUIT COEPTIS” znače “naš pothvat (zavjera) je okrunjen uspjehom”. U nastavku, “NOVUS ORDO SECLORUM ” objašnjava prirodu poduzeća: “Novi društveni poredak” ili “Novi svjetski poredak”.
Iluminatskog kurira po imenu Lanze pogodio je grom i ubio ga dok je na konju putovao kroz grad Ratisbon. Kad su bavarski dužnosnici pregledali sadržaj njegove bisage, otkrili su postojanje Reda iluminata i pronašli planove koji detaljno opisuju nadolazeću Francusku revoluciju.
Bavarska vlada pokušava upozoriti vladu Francuske na nadolazeću katastrofu, ali francuska vlada ne obraća pažnju na to upozorenje. Bavarski dužnosnici uhićuju sve članove Iluminata koje mogu pronaći, ali Weishaupt i drugi otišli su u ilegalu i ne može ih se pronaći.
Slobodno zidarstvo postaje glavno pitanje na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Državama. John Adams pobjeđuje na izborima suprotstavljajući se masoneriji, a njegov sin, John Quincy Adams, upozorava na strašnu prijetnju naciji koju predstavljaju masonske lože:
“Savjesno i iskreno vjerujem da je Red masonerije, ako ne i najveći, jedno od najvećih moralnih i političkih zala pod kojima Unija sada trpi.”
– John Robison, profesor prirodoslovlja na Sveučilištu Edinburgh u Škotskoj, objavljuje knjigu pod naslovom “ Dokazi zavjere” u kojoj otkriva da ga je Adam Weishaupt pokušao vrbovati. On svijetu razotkriva đavolske ciljeve Iluminata.
George WF Hegel formulira ono što se naziva Hegelijanska dijalektika – proces kojim se postižu ciljevi Iluminata. Prema hegelijanskoj dijalektici, teza plus antiteza jednako je sinteza. Drugim riječima, prvo potaknete krizu.
Tada dolazi do ogromnog negodovanja javnosti da se s tim problemom mora nešto poduzeti. Dakle, nudite rješenje koje donosi promjene koje ste doista cijelo vrijeme željeli, ali koje ljudi u početku ne bi htjeli prihvatiti.

1828 – Mayer Amschel Rothschild, koji financira Iluminate, izražava krajnji prijezir prema nacionalnim vladama koje pokušavaju regulirati međunarodne bankare poput njega:
“Dopustite mi da izdajem i kontroliram novac jedne nacije i nije me briga tko piše zakone.”
— Moses Mordecai Marx Levy, alias Karl Marx, piše “Komunistički manifest”. Marx je član paravanske organizacije Iluminata pod nazivom Liga pravednih.
On ne zagovara samo ekonomske i političke promjene; zagovara i moralne i duhovne promjene. On smatra da obitelj treba ukinuti i da svu djecu treba odgajati središnja vlast. On izražava svoj stav prema Bogu govoreći:
“Moramo se boriti protiv svih prevladavajućih ideja vjere, države, domovine, patriotizma. Ideja Boga je ključna tema izopačene civilizacije i kao takva mora se uništiti.”

22. siječnja 1870. – U pismu talijanskom revolucionarnom vođi Giuseppeu Mazziniju, Albert Pike – suvereni veliki zapovjednik južne jurisdikcije škotskog obreda slobodnog zidarstva – najavljuje osnivanje tajnog društva unutar tajnog društva:
“Moramo stvoriti super obred, koji će ostati nepoznat, u koji ćemo pozvati one masone visokog stupnja koje ćemo odabrati. Što se tiče naše braće u masoneriji, ovi se ljudi moraju obvezati na najstrožu tajnost. Kroz ovaj vrhovni obred, mi ćemo upravljati cijelom masonerijom koja će postati jedno međunarodno središte, tim snažnije jer će njegov smjer biti nepoznat.”
Ova ultra-tajna organizacija zove se Novi i reformirani paladijanski obred. (Zbog toga oko 95% muškaraca uključenih u masoneriju nema pojma koji su zapravo ciljevi organizacije. Oni su u zabludi da je to samo dobra organizacija zajednice koja čini dobra djela.)

1875. – Ruska okultistica Helena Petrovna Blavatsky osniva Teozofsko društvo. Madame Blavatsky tvrdi da su tibetanski sveti ljudi u Himilayi, koje ona naziva Majstorima mudrosti, s njom u Londonu komunicirali telepatijom. Ona inzistira na tome da kršćani imaju sve naopako – da je Sotona dobar, a Bog zao.
U Velikoj Britaniji osnovano je Fabijansko društvo za promicanje socijalizma. Fabijansko društvo je dobilo ime po rimskom generalu Fabiju Maksimu, koji se borio protiv Hanibalove vojske u malim iscrpljujućim okršajima, umjesto da pokuša u jednoj odlučujućoj bitci.
Srpnja 1889.– Albert Pike izdaje upute za 23 vrhovna vijeća svijeta. On otkriva tko je pravi objekt masonskog obožavanja:
“Vama, Suvereni Veliki Generalni instruktore, kažemo ovo, da to možete ponoviti Braći 32., 31. i 30. stupnja: Masonska religija treba biti, od strane svih nas iniciranih visokih stupnjeva, održavana u čistoći luciferijanske doktrine.”
1890.-1896. – Cecil Rhodes, entuzijastični učenik Johna Ruskina, premijer je Južne Afrike, tadašnje britanske kolonije. On je u stanju iskorištavati i kontrolirati zlato i dijamantno bogatstvo Južne Afrike.
On radi na tome da sve nastanjive dijelove svijeta dovede pod dominaciju vladajuće elite. U tu svrhu koristi dio svog golemog bogatstva za osnivanje poznatih Rhodesovih stipendija.
Teozofsko društvo sponzorira Parlament svjetskih religija održan u Chicagu. Svrha konvencije je upoznati Zapad s hinduističkim i budističkim konceptima, poput vjere u reinkarnaciju.
– Socijalistička partija Velike Britanije izdaje pamflet pod naslovom “Socijalizam i religija” u kojem jasno iznosi svoj stav o kršćanstvu:
“Stoga je duboka istina da je socijalizam prirodni neprijatelj religije. Kršćanski socijalist je zapravo antisocijalist. Kršćanstvo je antiteza socijalizmu.”

1912. – Pukovnik Edward Mandell House, bliski savjetnik predsjednika Woodrowa Wilsona, objavljuje “Phillip Dru: Administrator”, u kojem promiče “socijalizam o kakvom je sanjao Karl Marx”.
3. veljače 1913. – Ratificiran je 16. amandman na Ustav SAD-a, koji saveznoj vladi omogućuje uvođenje progresivnog poreza na dohodak. Plan # 2 “Komunističkog manifesta” pozivao je na progresivni porez na dohodak. (U Kanadi je porez na dohodak uveden 1917., kao “privremena mjera” za financiranje ratnih napora.)
1913. – Predsjednik Woodrow Wilson objavljuje “Novu slobodu” u kojoj otkriva: “Otkako sam ušao u politiku, uglavnom su mi se privatno povjeravali muški stavovi. Neki od najvećih ljudi u SAD-u, u polju trgovine i proizvodnje, boje se nekoga, boje se nečega. Oni znaju da postoji moć negdje tako organizirana, tako suptilna, tako budna, tako isprepletena, tako potpuna, tako prožimajuća, da im je bolje da ne govore iznad daha kad je osuđuju.”
23. prosinca 1913. – Osnovane su Federalne rezerve (ni savezne ni pričuve – to je institucija u privatnom vlasništvu). Na tajnom sastanku 1910. na otoku Jekyl u Georgiji planirala ga je skupina bankara i političara, uključujući pukovnika Housea.
Time se moć stvaranja novca prenosi s američke vlade na privatnu skupinu bankara. Zakon o saveznim pričuvama usvojen je na brzinu neposredno prije božićnih praznika. Kongresmen Charles A. Lindbergh stariji (otac slavnog avijatičara) upozorava:
“Ovim činom uspostavlja se najveće povjerenje na svijetu. Kada predsjednik potpiše ovaj akt, nevidljiva vlada novčane moći, za koju je istraga Money Trust dokazala da postoji, bit će legalizirana.”
1916. – Tri godine nakon potpisivanja Zakona o federalnim rezervama, predsjednik Woodrow Wilson primjećuje:
“Ja sam krajnje nesretan čovjek. Nenamjerno sam uništio svoju zemlju. Velika industrijska nacija kontrolirana je svojim kreditnim sustavom. Naš kreditni sustav je koncentriran. Rast nacije, dakle, i sve naše aktivnosti su u rukama nekoliko ljudi. Postali smo jedna od najgore vođenih, jedna od najpotpunije kontroliranih i najdominantnijih vlada u civiliziranom svijetu. Ne više vlada na temelju slobodnog mišljenja, ne više vlada na temelju uvjerenja i glasova većine, već vlada na temelju mišljenja i prisile male skupine dominantnih ljudi.”
1917. – Uz pomoć financijera iz New Yorka i Londona, VIadimir Lenjin uspijeva svrgnuti vladu carske Rusije i gurnuti ju u ralje međunarodne financijske oligarhije, gdje se nalazi sve do današnjeg dana. Lenjin kasnije komentira prividnu proturječnost veza između istaknutih kapitalista i komunizma:
“Postoji i još jedno savezništvo – na prvi pogled čudno, iznenađujuće – ali ako bolje razmislite, zapravo, dobro utemeljeno i lako razumljivo. Ovo je savez između naših komunističkih vođa i vaših kapitalista.”
(Sjećate se Hegelove dijalektike?)

30. svibnja 1919. – Istaknute britanske i američke ličnosti osnivaju Kraljevski institut za međunarodne poslove u Engleskoj i Institut za međunarodne poslove u SAD-u na sastanku koji je organizirao pukovnik House; kojoj su prisustvovali razni fabijanski socijalisti, uključujući poznatog ekonomista Johna Maynarda Keynesa.
1920. – Britanac Winston Churchill prepoznaje vezu između Iluminata i boljševičke revolucije u Rusiji. On primjećuje:
“Od Spartacus-Weishauptovih dana do onih Karla Marxa, do onih Trockog, Bele Kuna, Rose Luxembourg i Emme Goldman, ova svjetska zavjera za rušenje civilizacije i rekonstrukciju društva, zavidne zlonamjernosti i nemoguće jednakosti, stalno raste.
Imao je svakako prepoznatljivu ulogu u tragediji Francuske revolucije. To je bila glavna opruga svakog subverzivnog pokreta tijekom devetnaestog stoljeća, a sada je napokon ova skupina neobičnih ličnosti iz podzemlja velikih gradova Europe i Amerike zgrabila ruski narod za kosu na glavi i postali su praktički neprikosnoveni gospodari tog golemog carstva.”
1920.-1931. – Louis T. McFadden je predsjednik Predstavničkog odbora za bankarstvo i valutu. Što se tiče Federalnih rezervi, kongresmen McFadden primjećuje:
“Kada je donesen Zakon o federalnim rezervama , ljudi ovih Sjedinjenih Država nisu primijetili da se ovdje uspostavlja svjetski bankarski sustav. Super-država pod kontrolom međunarodnih bankara i međunarodnih industrijalaca koji djeluju zajedno kako bi porobili svijet za vlastito zadovoljstvo.
Fed je učinio sve kako bi prikrio svoje ovlasti, ali istina je da je Fed uzurpirao vladu. Kontrolira sve ovdje i kontrolira sve naše vanjske odnose. Stvara i ruši vlade po želji.” U vezi s Velikom depresijom i prihvaćanjem New Deala FDR-a u zemlji, on tvrdi: “To nije bila slučajnost. Bila je to pažljivo osmišljena pojava. Međunarodni bankari nastojali su ovdje stvoriti stanje očaja kako bi se mogli pojaviti kao vladari svih nas.”

1921. – Pukovnik House reorganizira američki ogranak Instituta za međunarodne poslove u Vijeće za vanjske odnose (CFR). (U proteklih 60 godina, 80% najviših pozicija u svakoj administraciji – bilo demokratskoj ili republikanskoj – zauzimali su članovi ove organizacije.)
15. prosinca 1922. – CFR podupire svjetsku vladu u svom časopisu “Foreign Affairs”. Autor Philip Kerr kaže:
“Očito je da neće biti mira ni prosperiteta za čovječanstvo sve dok je zemlja podijeljena na 50 ili 60 neovisnih država, dok se ne stvori neka vrsta međunarodnog sustava. Pravi problem danas je problem svjetske vlade.”
1928. – Objavljena je “ Otvorena zavjera: Nacrti za svjetsku revoluciju ” HG Wellsa. Bivši fabijanski socijalist, Wells piše:
“Politički svijet Otvorene zavjere mora oslabiti, izbrisati, inkorporirati i zamijeniti postojeće vlade. Otvorena zavjera prirodni je nasljednik socijalističkih i komunističkih entuzijazama; možda kontrolira Moskvu prije nego što kontrolira New York. Sada će se jasno prikazati karakter Otvorene zavjere. To će biti svjetska religija.”

1933. – Objavljen je “The Shape of Things to Come” HG Wellsa. Wells predviđa Drugi svjetski rat oko 1940., koji će proizaći iz njemačko-poljskog spora. Nakon 1945. postojat će sve veći nedostatak javne sigurnosti u područjima “zaraženim kriminalom”.
Plan za “Modernu svjetsku državu” uspio bi u trećem pokušaju, a proizašao bi iz nečega što se dogodilo u Basri, Irak. U knjizi također stoji:
“Iako je svjetska vlada očito dolazila već nekoliko godina, iako su je se beskrajno bojali i gunđali protiv nje, nigdje nije naišla na otpor.”
21. studenoga 1933. – U pismu pukovniku Edwardu M. Houseu, predsjednik Franklin Roosevelt piše:
“Prava je istina, kao što vi i ja znamo, da financijski element u većim središtima posjeduje vladu još od vremena Andrewa Jacksona.”
Ožujak 1942. – Članak u časopisu “TIME” opisuje Federalno vijeće crkava (koje kasnije postaju Nacionalno vijeće crkava, dio Svjetskog vijeća crkava) dajući svoju težinu naporima da se uspostavi globalna vlast.
Sastanak najviših dužnosnika Vijeća izašao je za:

1) svjetska vlada delegiranih ovlasti;
2) snažna neposredna ograničenja nacionalnog suvereniteta;
3) međunarodni nadzor nad svim vojskama i mornaricama.

Predstavnici (njih 375) 30-ak denominacija tvrde da je “novi poredak ekonomskog života i neizbježan i imperativ” – novi poredak koji će sigurno doći ili “kroz dobrovoljnu suradnju u okviru demokracije ili kroz eksplozivnu revoluciju”. ”
Lipnja 1945.– američki predsjednik Harry Truman podržava svjetsku vladu u govoru:
“Nacijama će biti jednako lako slagati se u republici svijeta kao što je nama lako slagati se u republici Sjedinjenih Država.”
24. listopada 1945. – Povelja Ujedinjenih naroda stupa na snagu. Također 24. listopada, senator Glen Taylor (D-Idaho) predstavlja Rezoluciju Senata 183, pozivajući Senat SAD-a da javno izjavi da podržava stvaranje svjetske republike, uključujući međunarodne policijske snage.
7. veljače 1950. – Međunarodni financijer i član CFR-a James Warburg govori podkomitetu Senata za vanjske odnose:
“Imat ćemo svjetsku vladu sviđalo se to vama ili ne – osvajanjem ili pristankom.”
9. veljače 1950. – Pododbor za vanjske odnose Senata predstavlja istovremenu Rezoluciju Senata #66 koja počinje:
“Budući da bi se, kako bi se postigao univerzalni mir i pravda, sadašnja Povelja Ujedinjenih naroda trebala promijeniti kako bi se osigurao pravi ustav svjetske vlade.”
1952 – Svjetska udruga parlamentaraca za svjetsku vladu sastavlja kartu dizajniranu da ilustrira kako bi strane trupe okupirale i nadzirale šest regija na koje će Sjedinjene Države i Kanada biti podijeljene kao dio njihovog plana svjetske vlade.

1954. – Nizozemski princ Bernhard osniva Bilderbergere: međunarodne političare i bankare koji se tajno sastaju svake godine.
1961. – Američki State Department izdaje dokument 7277 pod naslovom “Sloboda od rata: američki program za opće i potpuno razoružanje u mirnom svijetu”.
U njemu se detaljno opisuje plan u tri faze razoružavanja svih nacija i naoružavanja UN-a s posljednjom fazom u kojoj “nijedna država ne bi imala vojnu moć izazvati progresivno ojačane mirovne snage UN-a”.
– Profesor Carroll Quigley, mentor Billa Clintona na Sveučilištu Georgetown, piše veliku knjigu pod naslovom “Tragedija i nada” u kojoj kaže:
“Postoji i postoji već jednu generaciju, međunarodna mreža koja djeluje, u određenoj mjeri, na način na koji radikalna desnica vjeruje da djeluju komunisti. Zapravo, ova mreža, koju možemo identificirati kao grupe Okruglog stola, nema averziju prema suradnji s komunistima ili bilo kojim drugim skupinama, i često to čini.
Znam za djelovanje ove mreže jer sam je proučavao dvadeset godina i dopušteno mi je dvije godine, početkom 1960-ih, da pregledam njezine papire i tajne zapise. Nemam nikakvu averziju prema njoj ili prema većini njenih ciljeva, i veći dio svog života bio sam joj blizak i mnogim njenim instrumentima. Prigovarao sam, kako u prošlosti, tako i nedavno, oko nekoliko njenih politika, ali općenito moje glavno razmimoilaženje je da želi ostati nepoznata i vjerujem da je njena uloga u povijesti dovoljno značajna da se zna.”

Travanj 1972. – U svom glavnom govoru Međunarodnom udruženju za obrazovanje djece, Chester M. Pierce, profesor obrazovanja i psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard, proglašava:
“Svako dijete u Americi koje krene u školu s pet godina je ludo jer dolazi u školu s određenom odanošću prema našim očevima utemeljiteljima, prema svojim roditeljima, prema vjeri u nadnaravno biće. Na vama je, učitelji, da ozdravite svu ovu bolesnu djecu stvaranjem međunarodnog djeteta budućnosti.”
Srpanj 1973. – Međunarodni bankar i nepokolebljivi član subverzivnog Vijeća za vanjske odnose, David Rockefeller, osniva novu organizaciju pod nazivom Trilateralna komisija, čiji je službeni cilj “usklađivanje političkih, ekonomskih, društvenih i kulturnih odnosa između tri glavne gospodarske regije u svijetu” (otuda i naziv “Trilaterala”).
Poziva budućeg predsjednika Jimmyja Cartera da postane jedan od osnivača. Zbigniew Brzezinski je prvi direktor organizacije.
U svijetu postoje tri glavna gospodarska područja: Europa, Sjeverna Amerika i Daleki istok (Japan, Južna Koreja, Tajvan itd.).
Ako se, pod izlikom da moraju udružiti snage kako bi se mogle suočiti s gospodarskom konkurencijom s druge dvije gospodarske regije, zemlje članice svake od te tri regije odluče spojiti u jednu jedinstvenu državu, tvoreći tri super-države, tada jedna -svjetska vlada bit će gotovo uspostavljena.
Poput fabijanskih socijalista, oni postižu svoj krajnji cilj (svjetsku vladu) korak po korak.
Taj je cilj u Europi gotovo postignut Jedinstvenim europskim aktom (Ugovor iz Maastrichta) koji je stupio na snagu 1993. godine, zahtijevajući od svih zemalja članica Europske zajednice da ukinu svoje trgovinske barijere i predaju svoju monetarnu i fiskalnu politiku tehnokratima iz Europska komisija u Bruxellesu, Belgija.

U siječnju 2002. sve te europske zemlje napustile su svoje nacionalne valute kako bi dijelile samo jednu zajedničku valutu, “euro”. Štoviše, Ugovor iz Nice oduzeo je više ovlasti državama da bi ih prepustio Europskoj komisiji.
Ono što je nevino započelo 1952. kao EEZ (Europska ekonomska zajednica, zajedničko tijelo za reguliranje industrije ugljena i čelika među europskim nacijama), konačno se pretvorilo u europsku super-državu.
Jean Monnet, francuski socijalistički ekonomist i osnivač EEZ-a, imao je to na umu kada je rekao: “Politička unija neizbježno slijedi ekonomsku uniju.” Također je rekao 1948.
“Stvaranje ujedinjene Europe mora se smatrati bitnim korakom prema stvaranju ujedinjenog svijeta.”
Što se tiče sjevernoameričkog područja, spajanje zemalja članica je u dobrom tijeku s prolaskom slobodne trgovine između Kanade i SAD-a, a potom i Meksika.
U idućih nekoliko godina ovaj sporazum o slobodnoj trgovini trebao bi obuhvatiti i cijelu Južnu i Srednju Ameriku, s jedinstvenom valutom za sve.
Meksički predsjednik Vucente Fox rekao je 6. svibnja 2002. u Madridu:
“Na kraju, naš dugoročni cilj je uspostaviti sa Sjedinjenim Državama, ali i s Kanadom, našim drugim regionalnim partnerom, skup veza i institucija sličnih onima koje je stvorila Europska unija.”

1973. – Rimski klub, operativac UN-a, izdaje izvješće pod naslovom “Regionalizirani i prilagodljivi model globalnog svjetskog sustava”. Ovaj izvještaj dijeli cijeli svijet na deset kraljevstava.
1979. – FEMA, što je skraćenica za Saveznu agenciju za upravljanje hitnim situacijama, dobiva ogromne ovlasti. Ima ovlasti, u slučaju “nacionalne izvanredne situacije”, suspendirati zakone, premjestiti čitavo stanovništvo, uhititi i pritvoriti građane bez naloga i držati ih bez suđenja.
Može zaplijeniti imovinu, zalihe hrane, transportne sustave i može suspendirati Ustav.
Ne samo da je to najmoćniji entitet u Sjedinjenim Državama, nego ga Kongres nije niti stvorio prema ustavnom zakonu. Bio je to proizvod predsjedničke izvršne naredbe.
Izvršna uredba postaje zakon jednostavnim potpisom predsjednika SAD-a; čak ga ne moraju odobriti ni zastupnici ni senatori u Kongresu.
“Izvanredno stanje ” može biti teroristički napad, prirodna katastrofa ili slom burze, na primjer. Evo samo nekoliko izvršnih naloga povezanih s FEMA-om kojima bi se suspendirali Ustav i Povelja o pravima.
Ove izvršne naredbe bilježe se gotovo 30 godina i mogle bi se donijeti potezom predsjedničkog pera:

# 10995: Pravo na zapljenu svih komunikacijskih medija u Sjedinjenim Državama.
# 10997: Pravo zaplijene sve električne energije, goriva i minerala, javnih i privatnih.
# 10999: Pravo zapljene svih prijevoznih sredstava, uključujući osobna vozila bilo koje vrste, i potpuna kontrola autocesta, morskih luka i vodenih putova.
# 11000: Pravo da se otme bilo koji američki narod i podijele obitelji kako bi se stvorila radna snaga koja će biti prebačena na bilo koje mjesto koje Vlada smatra prikladnim.
# 11001: Pravo na oduzimanje svih zdravstvenih, obrazovnih i socijalnih ustanova, javnih i privatnih.
# 11002: Pravo na prisilnu registraciju svih muškaraca, žena i djece u Sjedinjenim Državama.
# 11003: Pravo zauzimanja cijelog zračnog prostora, zračnih luka i zrakoplova.
# 11004: Pravo da se zaplijene sva stambena i financijska tijela kako bi se uspostavila “određena područja za preseljenje” i prisililo na napuštanje područja klasificiranih kao “nesigurna”.
# 11005: Pravo zauzimanja svih željeznica, unutarnjih plovnih putova i skladišnih objekata, javnih i privatnih.
# 11921: Odobrava planove za uspostavu vladine kontrole plaća i nadnica, kredita i protoka novca u američkim financijskim institucijama.

Predsjednik George Bush stariji. hvali novi svjetski poredak u poruci o stanju unije:
“Ono što je u igri je više od jedne male zemlje; to je velika ideja – novi svjetski poredak… ostvariti univerzalne težnje čovječanstva… na temelju zajedničkih načela i vladavine zakona… Osvjetljenje tisuću točaka svjetla… Vjetrovi promjene sada su s nama.”
(Teozofkinja Alice Bailey upotrijebila je isti izraz – “svjetlosne točke” – u opisivanju procesa okultnog prosvjetljenja.)
Lipanj 1991. – Svjetski čelnici okupili su se na još jednom zatvorenom sastanku Bilderberg društva u Baden Badenu, Njemačka. Dok je bio na tom sastanku, David Rockefeller je u govoru rekao:
“Zahvalni smo Washington Postu, The New York Timesu, Time Magazineu i drugim velikim publikacijama čiji su direktori prisustvovali našim sastancima i poštovali svoja obećanja o diskreciji gotovo četrdeset godina. Bilo bi nam nemoguće razviti naš plan za svijet da smo bili izloženi svjetlima javnosti tijekom tih godina. No, svijet je sada sofisticiraniji i spremniji marširati prema svjetskoj vladi. Nadnacionalni suverenitet intelektualne elite i svjetskih bankara zasigurno je bolji od nacionalnog samoodređenja prakticiranog u prošlim stoljećima.”

29. listopada 1991. – David Funderburk, bivši američki veleposlanik u Rumunjskoj, govori publici u Sjevernoj Karolini:
“George Bush se okružio ljudima koji vjeruju u jednu svjetsku vladu. Oni vjeruju da se sovjetski sustav i američki sustav približavaju.”
Svibnja 1992.– U obraćanju na sastanku organizacije Bilderberger u Evianu, Francuska, bivši državni tajnik Henry Kissinger izjavljuje:
“Danas bi Amerikanci bili ogorčeni kada bi trupe UN-a ušle u Los Angeles kako bi uspostavile red; sutra će biti zahvalni! Ovo je osobito istinito ako im je rečeno da postoji vanjska prijetnja s one strane, bilo stvarna ili obznanjena, koja prijeti našem postojanju.
Tada će svi narodi svijeta moliti svjetske vođe da ih izbave od ovog zla. Ono čega se svaki čovjek boji je nepoznato. Kada se suoči s ovim scenarijem, individualna prava će se dragovoljno odreći radi jamstva njihove dobrobiti koje im je dodijelila njihova svjetska vlada.”
Srpnja 1992.– Časopis “TIME” objavljuje “Rođenje globalne nacije,” Strobea Talbotta, stipendista Rhodesa, cimera Billa Clintona na Sveučilištu Oxford, direktora CFR-a i trilateralca (i imenovanog zamjenikom državnog tajnika od strane predsjednika Clintona), u kojem piše:
“Nacionalnost kakvu poznajemo bit će zastarjela; sve će države priznati jedinstvenu globalnu vlast… Sve su zemlje u osnovi društvena uređenja… Bez obzira koliko trajne ili čak svete mogle izgledati u bilo kojem trenutku, zapravo su sve umjetne i privremene… Možda nacionalni suverenitet i nije bila tako dobra ideja na kraju krajeva… Ali bili su potrebni događaji u našem čudesnom i strašnom stoljeću da se potvrdi svjetska vlada.”

– U Chicagu se održava drugi Parlament svjetskih religija na 100. obljetnicu prvog. Kao i prva konvencija, i ova nastoji spojiti sve religije svijeta u “jednu skladnu cjelinu”, ali ih želi natjerati da se “ponovno stope u svoj izvorni element”.
Tradicionalna vjerovanja monoteističkih religija poput kršćanstva smatraju se nekompatibilnim s individualnim “prosvjetljenjem” i moraju se drastično promijeniti.
Srpnja 1993. –član CFR-a i trilateralist Henry Kissinger piše u “Los Angeles Timesu” o NAFTA-i (Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini):
“Ono što će Kongres imati pred sobom nije konvencionalni trgovinski sporazum, već arhitektura novog međunarodnog sustava… prvi korak prema novom svjetskom poretku.”
1994. – U Izvješću o ljudskom razvoju, koje je objavio UN Development Program, postojao je dio pod nazivom “Globalno upravljanje za 21. stoljeće”.
Administratora ovog programa imenovao je Bill Clinton. Njegovo ime je James Gustave Speth. Uvodna rečenica izvještaja glasi:
“Probleme čovječanstva više ne može riješiti nacionalna vlada. Ono što je potrebno je svjetska vlada. To se najbolje može postići jačanjem sustava Ujedinjenih naroda.”
3. svibnja 1994. – Predsjednik Bill Clinton potpisuje Direktivu predsjedničke odluke 25, a zatim je proglašava povjerljivom tako da američki narod ne može vidjeti što piše.
(Sažetak PDD-25 izdan članovima Kongresa govori nam da ovlašćuje predsjednika da kontrolu nad američkim vojnim jedinicama preda zapovjedništvu UN-a.)

Rujna 1994.– Globalisti shvaćaju da kako sve više i više ljudi počinje shvaćati što se događa, imaju samo ograničenu količinu vremena za provedbu svoje politike. Govoreći na večeri veleposlanika Ujedinjenih naroda, David Rockefeller primjećuje:
“Ovaj sadašnji prozor mogućnosti, tijekom kojeg bi se mogao izgraditi istinski miran i međuovisan svjetski poredak, neće biti predugo otvoren… Na rubu smo globalne transformacije. Sve što nam treba je prava velika kriza i nacije će prihvatiti Novi svjetski poredak.”
Ožujak 1995. – Delegati UN-a sastaju se u Kopenhagenu, u Danskoj, kako bi razgovarali o različitim metodama nametanja globalnih poreza ljudima u svijetu.
Rujan 1995. – Časopis “Popular Science” opisuje top tajnu instalaciju američke mornarice pod nazivom HAARP (High-Frequency Active Auroral Research Program) u državi Aljaska.
Ovaj projekt odašilje moćnu radio energiju u gornju Zemljinu atmosferu. Jedan od ciljeva programa je razviti sposobnost “manipuliranja lokalnim vremenom” korištenjem tehnika koje je razvio Bernard Eastlund. (Program se provodi od 1990. godine.)
27. rujna 1995. – Forum o stanju u svijetu održan je u jesen ove godine, pod pokroviteljstvom Zaklade Gorbačov koja se nalazi u Presidiu u San Franciscu.
Predsjednik Zaklade Jim Garrison predsjedava sastankom tko je tko iz cijelog svijeta, uključujući Margaret Thatcher, Mauricea Stronga, Georgea Busha, Mihaila Gorbačova i druge.
Razgovor se vrti oko jedinstva čovječanstva i nadolazeće globalne vlade. Međutim, izraz “globalno upravljanje” sada se koristi umjesto “novi svjetski poredak” budući da je potonji postao politička odgovornost, kao gromobran za protivnike globalne vlade.
1996. – Objavljeno je izvješće Ujedinjenih naroda na 420 stranica “Naše globalno susjedstvo”. Ocrtava plan za “globalno upravljanje”, pozivajući na međunarodnu “Konferenciju o globalnom upravljanju” 1998. u svrhu podnošenja potrebnih ugovora i sporazuma svijetu na ratifikaciju do 2000. godine.
2023. – Svijet je na rubu još jednog globalnog rata, “izvanrednog stanja” koje su tražili jednosvjetovnjaci kako bi nametnuli vanredno stanje i univerzalni mikročip pod kožom… Ali s globalnim pomakom svijesti, neće imati zadnju riječ!

Epoha

Related posts

Leave a Comment