AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

LEŠINARI TRČE POČASNI KRUG

Čerupaćemo vas još…

 

Ne postoji vic od koga mi nismo smešniji.
Taj nas smeh, dakako, košta, no za to više niko ne haje. Mi smo i tako digli ruke od sebe.
Računali smo da će i oni, ali avaj. “Možda pas i nema za šta da vas ujede ali nas ujedanje i ne zanima.
Mi smo tu za čerupanje”, poručuju iz vladajućih krugova dok sedaju u auta koja smo platili i pod rotacijom odlaze da podele resore.

Pola decembra je iza nas, praznici, što će reći, prazni novčanici, su tu.
Euforični su samo oni koji očekuju dobitak.
“Šta ti se čini, ‘oće li biti dobro?”, zabrinuto je upitao Radovan komšinicu zagledanu u šolju.

“Brzo si ti ovo popio i nisi dobro okrenuo.
Evo ti se sve slilo na jednu stranu”, kori ga dok tumači šare.
“Evo, vidim nekog krupnog, metar preko leđa, kao da drži štap.
Ili ne, diriguje. A ti se u uvo pretvorio. Vidiš, evo ga ovde.
Neke lisice se bore, dal je uniforma, dal je ako ovako okrenem, neki put.
Neće ti biti lako ali ćeš na kraju pobediti. Evo, vidim neko ti pomaže.
Bogami liči na mog sina, znaš da ne radi nigde, taman bi mogao da ti se nađe”, završava komšinica svoju analizu taloga kafe.
“Kažeš da će biti dobro?”, skače Radovan iz kreveta i skida peškir sa čela.
“Ako bude, računaj da je sin već zaposlen” govori dok se obuva.

“Uvek kažem da je nebitno da li iko u Vladi išta zna.
Nekako se sve kotrlja. A kako, pojma nemam.
Da me neko pita, ja bih rekao da bi ova zemlja mogla i bez Vlade.
Al’ nemoj to nikome da kažeš.
Morao bih onda da se vratim ovde sa Rajkom da se natežem a znaš kakav je namćor”, reče Radovan i uteče za Banjaluku na sastanak.

Za to vreme je Nenad zvao novinare telefonom.
“Alo, imam vest za tebe.
Čuo sam da sam ja najozbiljniji kandidat za ministra”, rekao je u poverenju javnom posleniku koji je, kad zatreba i Nenadov kanal za izlivanje u medije.
“Kako ću to reći, bog te video.
Pa svi znaju da si, znaš već, duboko zaglibio, do podzemlja stigao, ne ide to tako.
Odmah će ljudi provaliti”, promucao je kanal suočen sa ovom vešću.
“Možda da stavimo u satirični kutak”, pokušao je novinar.
“Ako te ja sateram u kutak, videćeš ti svog boga. Objavljuj to, znaš da ću se odužiti.
Bolje da ti platim nego ti da platiš, znaš već kako to ide, druže.
Nego, odmah to pusti, ljudi su ovde progutali i mnogo veće.
Dobro, nisu baš ali je vreme da ih naučimo.
Kad ja zavladam a to je koliko sutra, videćeš na šta ću sve da ih naviknem.
Ima da gutaju i da traže još”, rekao je Nenad sa željom da bude ministar.

Vest je objavljena, javnost je pala u nesvest.
Posle su je povraćali mirišljavom vešću da ovaj ne može da prođe bezbednosne provere i da će morati da proguta svoju ambiciju.
Koga će od silnog gutanja zaboleti ždralo, pardon, ždrelo, tek ćemo videti.
Osmorka se sa Draganom i bajom okupila na čerupanju.
Mada je posao prilično prljav, počeli su u odelima i rukavicama.
Kako će iz njega izaći i čime će rezultirati, gledaćemo dok budu rastakali ovo što je preostalo.
Sreća pa je malo onih koji očekuju nešto od kandidatskog statusa koji su nam poklonili u nedelji iza nas.
Da smo normalni i da smo ga zaslužili, bila bi to velika stvar i sjajan uspeh.
Značilo bi da smo bolji nego što smo bili pre. Ali, ne.
Još se nije desilo da poklonjena ocena popravi ponavljača, pa neće ni poklonjeni status.
Baja je odmah rekao da mu treba 20 milijardi ako oni hoće da im dođe.
“Ja da ih besplatno maltretiram? Da li ste normalni?
Ako mi ovde za to daju ceo budžet, bogata Evropa može bar 20 milijardi.
Ni osetiti to neće”, rekao je baja koji je u tim godinama kada ljubav ne znači ništa a pare sve.

Zato se u pregovorima sa osmorkom uhvatio za Centralnu banku.
“Dosta je meni tih opstrukcija. Hoću da štampam pare, da nas izvučem iz krize.
Kad je preuzmem, štamparija će raditi non-stop i neću morati da idem u Mađarsku po kredit jerbo mi niko drugi ne daje.
Hoću da budem svoj gazda a ne da se kojekakvim molim”, požalio se osmici, pardon, osmorki, baja.
Za to vreme Bakir je zvao kuma.
“Mili Tajipe, mene na sastanak nisu zvali.
Evo me Seka napala da sam nesposoban, zaključala me u sobu i neće da me pusti dok me ne pozovu da i ja sastavljam vlade.
Završi mi to kako znaš i umeš inače ti, kume, neću preteći”, zaplakao je u slušalicu Sekin muž.
“Molili su me da ga pozovem na čerupanje ali čujem da je zaključan i da mu je zabranjen izlazak.
Sad tu čovek ništa ne može”, rekao je baja neosteljiv za tuđe drame jer je opet u sedlu.
Dobio je četvrtog delegata.
Jedini minus koji je u tefter prošle nedelje upisao je vest da je RAK povukao optužbu za Fejs TV.
No, to ga nije nasekiralo jer je u tom trenutku poslužilo svrsi, što će reći baji.
Doduše, time je još jednu instituciju pomnožio sa nulom ali ne haje on mnogo za to.
Nije ni prva a ni najvažnija.
Uostalom, ako sve institucije nisu on, tačnije, njegove, onda ne treba ni da postoje.
Takva smo mi zemlja.

Milanka Kovačević

Related posts

Leave a Comment