AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA SVIJET 

Kako vakcina protiv tetanusa može da uništi vaš život

Za moj dvadeset deveti rođendan sam primio vakcinu protiv tetanusa, to je bilo 2004. godine i jako sam se razbolio…

 

Želio sam to da zaboravim, kao da se nikad nije desilo i onda, što sam više gledao vijesti, stalno sam viđao da povezuju riječi timerosal sa autizmom …zašto su stalno pominjali vezu timerosala, koji je mene lično iz vakcine razbolio sa dječjom bolesti autizmom… tada sam shvatio da je vrijeme da to istražujem.
Bukvalno sam se probudio kao potpuno druga osoba. Probudio se u potpuno novom svjetlu… sjećam se kad sam otišao u kupatilo da je sve oko mene zvučalo jako glasno.
Vratio sam se u krevet i mislio da će sutra ujutro sve biti u redu ali toliko buke je bilo mojim ušima da ja uopšte nisam uspio da spavam ni taj dan niti te naći.
Sledećeg jutra sam znao da nešto nije u redu ali nisam imao pojma šta me čeka.

U početku nismo znali šta da o tome mislimo… znali smo da nešto nije u redu, jer se jako promijenio…

Osjećam da sam se probudio u svijetu, koji je za mene bio preglasan… odma sam išao kod ljekara za uho, koji su mi dali dijagnozu preosjetljivosti na buku a niko nije znao zašto.

Pitao je sve oko sebe “da li čujete to, čujete li ovo”.
Roditelji su sjedili u restoranu u kome nije bilo nikakve galame i poslije večere ih je pitao, da li čujete tu buku… to mu je zaista puno smetalo… znali smo da ima neke probleme, na kraju je ispalo da je to bila mašina za kafu, koja je negdje iza radila a mi to uopšte nismo čuli.
Poslije nekoliko nedelja sam postao jako osjetljiv na svjetlost i počeo imati probleme sa vidom a većina mojih mišića i nerava u glavi, licu i vratu su postali tako napeti da nisam mogao da ih opustim.Išao sam kod otorinolaringologa i drugi hspecijalista, tražeći nekakav odgovor.
Nisam mogao da spavam ni da se koncentrišem na poslu i više nisam mogao da ignorišem uznemirujuće psihološke simptome koji su počeli me plaše.
Govorio sam roditeljima kako mislim da ću poludjeti i nisam znao šta da radim… nadam se da će sve to ubrzo da se završi ali to je bio tek početak.
Išao kod mnogo lekara i niko nije mogao da mi pomogne i dalje sam imao simptome poremećaja… svaki dan su počeli da se javljaju novi simptomi i za nekoliko nedelja počela je ukočenost i gorenje u različitim dijelovima tijela, cijela leđa su imala osip, kordinacija balans i motorika nisu normalno funkcionisali, osjećao sam slabost u mišićima i trzaje u cijelom tijelu.

Nikome nije bio lako da ga gleda tako bolesnog i samo smo htjeli da mu bude bolje i da ga vidimo kako ponovo uživa u životu.

Dok smo istraživali simptome, naišao sam na trovanje živom ali kad sam to bio izložen živi ??? Poslije nekoliko nedelja kad sam uradio sve žive testove i dalje nisam imao odgovor… svaki simptom koji bi se pojavio bismo istraživali, pokušava da to povežemo… vraćao sam se kroz vrijeme i identifikovao sam simptome, kao što je vrtoglavica i onda sve je počela se uklapa, simptomi su me doveli do 29. rođendana i to je bio dan kad je sve počelo. Postavili smo ogradu u dvorištu, sagnuo sam se da nešto podignem i tad se ogrebao na zarđali ekser a u roku od sat vremena od kada sam se ogrebao na ekser primio sam vakcinu prativ tetanusa.
Sjeo sam za kompjuter i u gugl pretraživač, ukucao 4 riječi : “Tetanus, vakcina, trovanje živom” i pitao da li se sjećamo kad je primio vakcinu protiv tetanusa. Pogledo sam papir gdje sam potpisao da sam saglasan ukoliko dobijem nuspojave od vakcine… nisam mogao da vjerujem da je u vakcini bila živa… količine žive bila je osobu težine 250 kg, da bi se smatralo bezbednim po standardima i sad smo znali zbog čega sam se razbolio ali smo htjeli znati i zašto se sve to dozvoljava.
Odgovor na to je morao da se čeka a fizičke simptome je sada premašivalo nešto što je mnogo gore, fizičko tijelo je bilo uništeno a u psihološkom smislu bio sam na ivici da izgubim sve osjećaje realnosti koje sam imao. Pričali smo sa prijateljima o tome i on su mislili da je sam lud.
Nedelju dana od primjene vakcine, javio se stalni osjećaj nervoze i kako je vrijeme prolazilo izgledalo da se moja inteligencija povećava, na poslu sam postao kao mašina, imao sam sposobnost da teške i kompleksne probleme, odmah shvatim i riješim. Shvatio sam da se čudne stvari dešavaju u mojoj glavi. Prvo sam satima provodio u mojoj sobi istraživajući ovo novo stanje a kad sam zatvori oči mogao sam da vidim u mojoj glavi ljude i mjesta i mogao sam da kreiram i da živim moje fantazije.
Ali fantazije su se uskoro pretvorile u noćnu moru iz koje nisam mogao da izađem… što sam bio bolesniji, sve više sam osjećao kako informacija stimuliše moj mozak i što sam dublje ulazio u nešto što izgledala kao druga ravan egzistencije, razvio sam ozbiljnu anksioznost i za mene je bilo skoro nemoguće da mirno sjedim.
Moje ponašanje je postalo toliko nestalno da su me pitali da li se drogiram, toliko sam se plašio onoga što se dešavalo u mom mozgu da sam mnogo puta poželio da se prijavim u kliniku za psihijatrijske bolesti.
Ali znao sam da bi to oduzelo jedinu opciju koju sam još uvijek imao a to je da odmah prekinem noću moru. sad je bio maj 2004. 4 mjeseca od kad sam primio vakcinu protiv tetanusa.Opsesivno sam istraživao, sate i sate provodio na internetu istražujući i to je već vjerovatno bio znak da nešto nije u redu.
Čitao sam knjigu o trovanju živom koju je napisao doktor Endrju Kotler. On ima doktorat iz hemije sa Prinston univerziteta. Ova knjiga je bila prva, koja mi je nudila nadu da se mogu izliječiti.Morate da pronađete helator, koji će da ukloni živu, koja se akumulira u mozgu i da vidite koliko treba da pijete i koliko često.
Uklanjanje žive iz mog mozga je bio strašan i spor proces ali vremenom sam primijetio da su neki simptomi počeli da se gubi… svake nedjelje ih je bilo sve manje.Poslije nekoliko mjeseci za vrijeme koje sam koristio ovaj protokol, mogao sam se vratim na posao… do januara moji simptomi su skoro u potpunosti nestali a poslije mnogo dana, mjeseci i čak godina, kad sam istraživao nauku u želji da sebi pomognem, ono što sam planirao za sebe, tog septembarskog dana se je napokon desilo.
I ovog puta, to je bio i kraj za moju bolest…

Related posts

Leave a Comment