AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

JEDAN OD BROJNIH PRIMJERA `FENOMENALNIH USPJEHA` REŽIMA U BORBI PROTIV `TERORISTA` KOJI SE USUĐUJU TRAŽITI PRAVDU I ISTINU

Svjedočenje Željić Borislava o dešavanjima 25. decembra 2018…

 

Povodom dvije godine od policijskog nasilja nad “Pravdom za Davida” održana je press konferencija na Trgu Krajine. Između ostalog, naglašeno je kršenje osnovnih ljudskih prava. Skrenuta je pažnja javnosti na neadekvatno, kontinuirano i diskriminatorno ponašanje Ministarstva unutrašnjih poslova prema “Pravdi za Davida”.

Povodom toga na trgu je svjedočio Željić Borislav, diplomirani psiholog. Njegovo svjedočenje prenosimo u cjelosti.

“Moram vam reći odmah da mi je veoma teško govoriti sada, posto me odmah uhvati sjećanje na sve te teške trenutke.

U trenutku kada sam ja uhapšen, policajci iz dva automobila su ispred Ministarstva unutrašnjih poslova počeli govoriti “Bombaš, bombaš!”. Uhapsili su me i iako nisam pružao otpor, stavili su mi ruke na leđa sa lisicama, što je razumljivo. Međutim, pokušajte zamisliti, u trenutku kada sjedite nazad u autu, vezane su vam ruke, a policajci vas sa laktovima udaraju u rebra, iz sve snage koliko mogu.

Kad sam dosao u Ministarstvo unutrašnjih poslova, koliko god su mogli pognuli su mi glavu prema zemlji, tako reći dodirivao sam zemlju glavom. Odveli su me u sobu gdje su me vezanoga udarali. Uhvatili su me za vrat i udarali glavom u zid. Jedan policajac, inspektor, je došao i kad je čuo ko sam, golom šakom, pesnicom, me udario po uhu. Imao sam kasnije, tri mjeseca problema sa sluhom, nisam čuo.

Željeli su da kažem da je sve u redu i da potpišem da je sve u redu i da su postupali prema meni korektno. Naravno da sam potpisao. Odveli su me kasnije u ćeliju, gdje su mi skinuli kajiš, pertle i svu ostalu opremu koja navodno može da posluži meni u ćeliji.

U tim trenucima i dalje sam bio vezan i krenuli su da me udaraju, čak i sa mojim kajišom, sa otvorenom željeznom kopčom, po glavi i po nogama. U trenutku kad sam pao nastavili su da me šutaju. Tu je bilo dosta policajaca, žena, oko mene i oni kao da su navijali da se to dešava sto više.

Kad su me stavili u ćeliju, otvarali su svakih malo i gledali me kao neku egzotičnu životinju. Tu sam prespavao. Bilo nas je još unutra, ja i ovaj jos jedan momak. On je kasnije otišao. Izasao sam nakon 24 sata i otisao odmah u Hitnu pomoć, gdje su mi uradili sve nalaze i koje sam povrede sve zadobio.

Naravno, ispostavili su mi kasnije račun na 740 KM za te preglede. Želim da pozdravim sve časne policajce, poznajem ih mnogo i žalosno je to kada je jedan od njih počeo da se boji za svoju djecu, dva mala dječaka.

Ne od običnih ljudi vec od svojih kolega. Želio bih isto da Vam čestitam svima koji slave Bozić po gregorijanskom kalendaru.

Hvala.”

Pavdazadavida.info

Related posts

Leave a Comment