Idemo ka ponoru – doslovno
Ljudi žive haos ali toga nisu svjesni. da probam biti slikovit…
Živimo jednopartijski sistem u kome pola gradjana ne izlazi na izbore, a oni koji izadju glasaju samo za jednog ili jedno znači samo jedno.
Vrhunac kojoj predhodi put u ponor.
Neizgradjena demokratska tracija i norme koje htjeli ili ne ali ljudi koji se žele baviti politikom moraju prihvatiti za gotovo trideset godina od uvodjenja višestranačkog života doveli su i život i državu do apsurda.
Posljedica toga je niska izlaznost.
No ona pokazuje politički i ideološki jaz koji dijeli zemlju.
Pristalice i protivnici režima stoje nepomirljivo jedni naspram drugih.
Stabilnosti zemlje ne može doprinijeti to što ogromna većina ljudi nema predstavnike u parlamentu i smatra da ih vlast ne uzima ozbiljno.
Npr. Izetbegoviću je stranka bitnija od Države !
Kao i Čoviću ili ti onom trećem …
Naši političari su u prosjeku – dakle uz rijetke izuzetke – neobrazovana bagra ispražnjena od bilo kakvih uvjerenja, zainteresirana samo za poziciju unutar mreže kroz koju se distribuira društvena moć…
Narodi na ovim prostorima zaista nisu bogzna što, ali trenutne političke elite su čak i ispod njihova nivoa, što uopće nije malo postignuće.
One su najgore što su ovi narodi mogli dati.
Narod je otprilike ovakav pola ih nema srednju školu pola ima srednju školu desetak procenata ima fakultet i šta misliš za koga će demokratska masa da glasa. za doktora nauka ili na onog ko mu više liči na njega…
