Činjenica da nakon svih mojih krivičnih prijava i dostavljenih dokaza, Tužilaštvo tvrdi da o imenu napadača na mene koji je to učinio na javnom mjestu u zgradi PU Bijeljina pred više službenika, – nema saznanja, pokazuje da mafijaški kartel ima zaštitu u tužilaštvu i da građanin mora sam da se brani od tih zločinaca. Ista je i još gora situacija sa odgovornima za sakrivanje dokaza ubistva osmogodišnje djevojčice, koja je stradala prilikom šverca narkotika, zločinačke terorističke organizacije, takozvanog MUPRS-e…
Veza : Rješenje broj A-I-ZSPI-92/22 OD 14.12.2022. VSTV – saopštenje 14.08.2017.

TUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE
VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU

Napomena : Žalba se osim Tužilaštvu BIH, dostavlja informativno i VSTV-u s obzirom da je 14.08.2017. donesen zaključak i izdato saopštenje kojim su osuđeni napadi i prijetnje ubistvima pripadnicima pravosuđa te pozvane nadležne institucije da otkriju i sankcioniraju ovakvo nedopustivo djelovanje.
Podnosi se u zakonskom roku :

ŽALBA NA RJEŠENJE TUŽILAŠTVA BIH A-I-ZSPI-92-22

Sugerišem da Tužilaštvo BIH analizira tekst žalbe i dostavljene priloge te imajući u vidu činjenicu da su vam od mene dostavljene informacije i dokazni meterijal za koje se u donesenom rješenje tvrdi da su nepoznati – “nisu pod kontrolom Tužilaštva Bosne i Hercegovine” te da se radi o ozbiljnim krivičnim djelima, Glavni tužilac TBIH, lično otvori predmet i pokrene istragu protiv odgovornih lica koje sam djelom i imenovao u tekstu zahtjeva ili alternativno da materijal dodjeli tužiocu koji ima hrabrosti i nije korumpiran ako takva kombinacija uopšte postoji. Samo od materijala i dokaza, koje sam lično prikupio, takav tužilac bi mogao procesuirati brojna krivična djela i gomile kriminalaca da bi se takav postupak mogao nazvati nejvećim suđenjem u istoriji u najmanju ruku na Balkanu.

---

OBRAZLOŽENJENevezano za doneseno rješenje i odluku po ovoj žalbi, ponavljam rečenicu koju sam napisao u uvodu zahtjeva : “Osim samog zatjeva, svrha ovog dopisa je još više u tome da se Tužilaštvu BIH skrene pažnja na neka od teških krivičnih djela, kojih je na žalost mnogo više nego što će biti pomenuto u nastavku.” tako da je taj osnovni cilj postignut – SADA TUŽILAŠTVO ZNA KAKAV MONSTRUOZNI MAFIJAŠKI KARTEL DJELUJE U BIH.
Što se tiča argumenata žalbe, smatram da je rješenje nezakonito, nelogično i neistinito da ne upotrijebim neku težu riječ.
Prvo – iz samog naslova i podnaslova je vidljivo da “Zahtjev za informacije 127” koji sada dostavljam kao prilog, sadrži riječi “NA RUKE GLAVNOM TUŽIOCU” što bi trebalo značiti da niko drugi to ne treba da čita a posebno ne da odgovara na njega. No recimo da se imala u vidu dvostepenost odlučivanja, odnosno mogućnost žalbe te eventualno neki tehnički ili objektivni problemi pa navedeno nije poštovano.
Iz samog teksta rješenja je vidljivo da je moj primarni cilj u stvari postignut jer su pripadnici Tužilaštva BIH, doslovno citirali sve teme – pitanja koja sam istakao te bi trebalo i da je shvaćena ozbiljnost problema.
Nelogičnost koju sam pomenuo se ogleda u obrazloženju koje je suštinski podjeljeno na 2 dijela i to prvi dio neposredno ispod naslova a drugi dio unutar završnog komentara na dnu druge strane te ih u nastavku sastavljam u jednu cjelinu djeljenu crticom :
“Odbija se u cjelosti zahtjev za pristup informacijama – jer se utvrdilo da tražene informacije nisu pod kontrolom Tužilaštva BIH”
Ovde je logički paradoks u tome da se zahtjev može odbiti samo na pristup informacijama koje se posjeduju a ako nisu pod kontrolom onda izraz odbijanje nije adekvatan nego jednostavno da na zahtjev nije moguće odgovoriti, odnosno nije moguće dostaviti informacije koje nisu pod kontrolom.
Zakon predviđa u članu “Određivanje nadležnog javnog organa” da organ koji nije nadležan, (nema kontrolu nad traženim informacijama) takav zahtjev proslijedi nadležnom organu a što se u sadržaju donesenog rješenja ne pominje.
Ali prije svega, ukazaću na dijelove koji očigledno ne mogu biti tačni i to već od prvog pitanja da li službenicima Tužilaštva BIH, prijeti neka od nabrojanih opasnosti. Jasno je da svako ponaosob zna kako se osjeća i da li je ugrožen ili ne, odnosno da li se uopšte usuđuje javno otkriti kako se osjeća.
Na možda i najvažnije pitanje o tome da li je “Tužilaštvo BIH, poslije više od 5 godina, uradilo išta u razotkrivanju i procesuiranju izvršilaca i nalogodavaca, ovih ne samo kriminalnih nego i terorističkih radnji.” odgovara se dakle da Tužilaštvo BIH “nema kontrolu” odnosno da ne zna ništa o aferi – prijetnjama vješanjem staroj preko 5 godina a za to vrijeme su smrtno stradali mnogi svjedoci, uključujući imenovane okružne tužioce, sudije, načelnike policije. VSTV, te sve sudije i državni tužioci treba da budu upoznati sa činjenicom da ništa nije urađeno kako bi bili zaštićeni a oni koji podstiču na mržnju, agresiju i ubistva se štite kao bijeli medvjedi.
Većina ostalih pitanja se odnosi na teme o kojima sam obavještavao Tužilaštvo BIH, kao recimo prilozima “Sve je veća opasnost za svjedoke organizovanog kriminala – mejl od 11.06.2022.” nakon čega je objavljena smrt g, Debeljević Milorada iz OJT Bijeljina i još značajniji “Zahtjev i krivična prijava direktoru sudske policije – mejl” te “Zahtjev i krivična prijava direktoru policije i načelniku – mejl” u kojima se jasno vidi da su poslati na zvaničnu elektronsku adresu Tužilaštva BIH te je samo par dana nakon toga, obješen sudija Borovčanin Luka a sada kao nema kontrole nad time.
Osim toga sam veliki broj krivičnih prijava o ovoj temi dostavio Tužilaštvu BIH, posebno u zadnje 2 godine a sada prilažem dokaz star 4 godine “Prijava za povredu zakona od strane sudije ili javnog tužioca” napisan 25.12.2018. što se desilo ne samo prije napada na mene u zgradi PU Bijeljina i prijetnji ubistvom, nego su tada navedeni svjedoci iz suda, tužilaštva i policije bili živi pa i g. Slaviša Krunić te Miloš Ostojić itd.
Vidljivo je iz teksta te prijave i činjenica iz života da su smrtno stradali upravo svjedoci iz OJTIS i suda u Sokocu, odakle su akteri te prijave te je osoba koja je u međuvremenu obješena, pomenuta u toj prijavi ličnim imenom čak 5 puta. Nema nikakve sumnje da je ne samo za njegovu nasilnu smrt – ubistvo, odgovornost na svima koji su imali obavezu da postupe po smjernicama VSTV-a od 14.08.2017. a za što je formalno zakonski najodgovornije Tužilaštvo BIH

Naprotiv, danas poslije skoro 5 i po godina iz Tužilaštva BIH se kaže da bukvalno ne znaju nište o ovome svemu a sa druge strane ja lično sam razotkrio ne samo umješane u ove prijetnje nego i mnogo ozbiljnija krivična djela, uključujući i likvidacije i o svemu tome dostavljao i Tužilaštvu BIH dokazni materijal.
Informacije o djelovanju inspektor blogera, takođe ne mogu biti nepoznate jer sam ako ništa samo uz pomenuti zahtjev, dostavio prilog “`False flag` operacija” u kome se vidi da se podržavaju i opravdavaju prijetnje vješanjem, kao i ime autora teksta.
Jedino je pitanje broj 5 moglo da se okarakteriše kao nešto o čemu Tužilaštvo BIH nema informacije jer se odnosi na saznanja VSTV-a i aktivnosti inspektor blogera u 2022-oj a vezano za prijetnje vješanjem iz 2017-te, koje je pomenuti podsticao 2 dana prije njihovog saopštenja.
Naprotiv ako za pitanje broj 10, Tužilaštvo BIH nema informacije onda je pod velikim znakom pitanja istraga u predmetu protiv navodnih ubica načelnika Bašića. Pri tome ne tvrdim da trenutno optuženi, nisu krivi, nego da oni mogu biti samo puki izvršioci a pravi planeri i nalogodavci su kriminalci iz policije koji i njima i mnogima drugima serviraju laži da ih ja i neke druge ličnosti navodno cinkare kolegama na koje navodno ne mogu uticati, kao što je ubijeni Bašić recimo te je takve potrebno likvidirati.
Činjenica da nakon svih mojih krivičnih prijava i dostavljenih dokaza, Tužilaštvo BIH tvrdi da o imenu napadača na mene koji je to učinio na javnom mjestu u zgradi PU Bijeljina pred više službenika, – nema saznanja, pokazuje da mafijaški kartel ima zaštitu u tužilaštvu i da građanin mora sam da se brani od tih zločinaca. Ista je i još gora situacija sa odgovornima za sakrivanje dokaza ubistva osmogodišnje djevojčice, koja je stradala prilikom šverca narkotika, zločinačke terorističke organizacije, takozvanog MUPRS-e.

Potenciraću još samo pitanje broj 13 o tome da li sam ikada bio “angažovan kao saradnik – informator neke policijske agencije, tužilaštva, bilo kog drugog organa ili kako to opisuje inspektor Radovanović Borislav, (prilog “Komentari na članak”) kao “jeftini doušnik”, “sitni
policijski doušnik”, “smeće” te “policijska drukara” te konstatacijom da biste morali znati jesam li ikada bio informator Tužilaštva BIH, pri čemu podnošenje krivičnih prijava naravno ne spada u taj opis.

Svako od pitanja iz zahtjeva bi se moglo analizirati na isti način no neću dalje da trošim vrijeme nego ponavljam poslednje pitanje Glavnom tužiocu Tužilaštva BIH a na koje se takođe u rješenju tvrdi da nije pod kontrolom :
“Da li će Glavni tužilac Tužilaštva BIH, odnosno Tužilaštvo BIH, sarađivati sa građanima i konkretno sa mnom u razotkrivanju pripadnika mafijaškog kartela unutar MUP-a i saučesnika na drugim nivioma te u redovima građana ?
Apsurdnost i nelogičnost donesenog rješenja se ponajviše ogleda u odnosu na ovo pitanje i na žalost asocira na to da Tužilaštvo BIH, nema namjeru ne samo sarađivati sa građanima nego niti da uopšte radi posao za koji su plaćeni i obavezni. Nadam se da glavni tužilac ima pod kontrolom svoje mišljenje o saradnji sa građanima u razotkrivanju kriminala za razliku od pojedinaca koji to ne žele.

PRILOZI

Zahtjev za informacije 127, Sve je veća opasnost za svjedoke organizovanog kriminala – mejl od 11.06.2022.; Zahtjev i krivična prijava direktoru sudske policije – mejl, Zahtjev i krivična prijava direktoru policije i načelniku – mejl, Prijava za povredu zakona od strane sudije ili javnog tužioca

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Bajozdenko@gmail.com Zdenkobajo@gmail.com 065831902