Iako je informaciju portala “Gerila” prenijelo više medija, a Tužilaštvo, navodno, na osnovu toga pokrenulo “istragu”, Dodikovi novinari obrušili su se na ove dvije redakcije. Činjenica da je Čolić osuđen za pokušaj ubistva novinara, za tužioce i za režimske pisare ostala je u drugom planu, baš kao i činjenica da imena nalogodavaca brutalnog napada javnost do danas nije saznala.

Za tužioce je sve bilo vrlo jednostavno – pozvali Čolića, on rekao da ne postoje nalogodavci i tu je tačka. Ozbiljna istraga je, po ko zna koji put, izostala!

Zvuči kao i tačka na sramnu konstataciju da je smrt Davida Dragičevića bila – zadesna. Ubice i nalogodavci slobodno hodaju Republikom Srpskom. Isto čine i nalogodavci ubistva privrednika Slaviše Krunića, vlasnika firme “Sector Security”, čiji je “Sector ADS” preuzeo, zamislite, Igor Dodik, “glavni urednik” ATV.

KOVAČEVIĆ: NE PRAVITE NAS BUDALAMA

U spornom saopštenju Okružnog tužilaštva piše:

“U svojstvu svjedoka, Marko Čolić je saslušan od strane postupajućeg tužioca na okolnosti informacija objavljenih na gore pomenutim internet portalima, kojom prilikom je u cjelosti negirao objavljene informacije, te izjavio da ne postoji nalogodavac počinjenog krivičnog djela zbog kojeg je osuđen i nalazi se na izdržavanju zatvorske kazne.”

Na ovo je reagovao i pretučeni novinar Vladimir Kovačević, koji je iz bolnice, tek pukom srećom, izašao sa 30 šavova na glavi. Za Žurnal kaže:

“Saopštenje Tužilaštva je žalosno. Oni su pitali čovjeka, on im rekao da nema nalogodavaca i to je to. Šta je onda razlog napada? Jasno je kao dan da Tužilaštvo neće da se bavi nalogodavcima. Koliko ljudi su ispitali da dođu do njih? Priču da su me dva napadača napala tek onako mogu pričati maloj djeci i sve rjeđim gledaocima režimskih televizija. Mislim, jasno je sve, ali nemojte nas bar praviti budalama.”

UCJENOM DO POGODNOSTI

Samo godinu i dva mjeseca nakon što je Vrhovni sud Republike Srpske dosuđene četiri godine zatvora Čoliću povećao na pet, uprava Kazneno popravnog zavoda Banjaluka, na čelu da Draganom Jevđenićem, prihvatila je zahtjev batinaša da kaznu nastavi da služi van zatvora, otkrila je Gerila.

Iako je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske u nekoliko navrata dalo negativnu ocjenu da Čolić koristi pogodnosti kao osuđenik, uprava KPZ omogućila je Čoliću da zatvorske dane, umjesto u KPZ, provodi gotovo na slobodi, odnosno na zatvorskoj farmi.

Više dobro upućenih izvora Gerile navelo je da je batinaš Čolić zaprijetio da će otkriti ko su nalogodavci, ako ga ne puste da kaznu nastavi izdržavati na zatvorskoj farmi koja se nalazi u naselju Trn kod Laktaša.

Novinar Kovačević je nekoliko mjeseci ranije dobio poziv iz policije:

“Pitali su me za stav o pogodnostima, budući da je stekao zakonsku mogućnost, ali sam rekao da rade šta žele, kako misle da treba.”

Na pitanje plaši li se i dalje hrabro je odgovorio– ne, ali osjeti nelagodu i pritisak, jer sve ovo traje skoro tri godine.

Istovremeno, sudija Osnovnog suda Brčko distrikta Nedeljko Tabaković za Žurnal je istakao da odobravanje pogodnosti za Čolića nije i ne može biti praksa.

“Ovo je presedan. Nevjerovatno je da neko ucjenjuje kako će služiti kaznu. To je u potpunoj suprotnosti sa propisima. Na puštanje u poluotovreni tip zatvora nekoga ko je drugog pokušao da ubije ili ga čak ubio je je posao za Ministarstvo pravde, jer ono nadzire i kontroliše rad. To je dobro pitanje za njih”, zaključio je.

Upravo u Ministarstvu pravde 31. maja, ovim povodom, sastali su se ministar i bivši novinar (?!) Anton Kasipović i njegova desna ruka za resor izvršenja krivičnih sankcija Pero Dunjić i odlučili da o sramotnoj situaciji neće detaljisati oni, već su zatražili detaljne informacije od vršioca dužnosti direktora KPZ Dragana Jevđenića, koja je proslijeđena medijima.

Jevđenić nije imao problem da bude dio lanca onih koji prikrivaju imena nalogodavaca. Otvoreno i krajnje drsko branio je Čolića, od čije je batinaške ruke pukom srećom, živ ostao Vladimir Kovačević. Uprava “Tunjica” navela je da se batinaš, kojem je sestra Jovana Čolić u zatvor pokušala prokrijumčariti kokain, primjerno ponaša. Čak je svrstan u “najbolju A2 klasifikaciono- stimulativnu grupu”.

Batinaš Čolić, kao primjer drugim zatvorenicima, kompanjon zatvorske uprave, i ranije je bio zaposlen u zatvorskom vešeraju, ali i na mnogim drugim mjestima.

“S obzirom na to da je privredna jedinica imala potrebu za angažovanjem određenog broja zatvorenika na vanjskim radilištima u okviru građevinske operative, Marko Čolić je od 3. marta 2021. godine bio angažovan na ovim poslovima, a od 16. aprila ove godine i na poslovima održavanja higijene u upravnoj zgradi”, dodajući kako je presuđeni nasilnik bio nagrađivan za svoj rad.

Uz saglasnost v.d. Jevđenića 26. maja 2021. i definitivno je premješten na zatvorsku farmu u Trnu, u poluotvoreno odjeljenje banjalučkog zatvora.

Pokušati ubiti novinara ili ga čak ubiti, za sistem u RS, očito, poželjno je i biće nagrađeno. Jer, siledžije Čolić i pomagač mu Nedeljko Dukić (osuđen na četiri godine zatvora) nisu kadri da osmisle, ali jesu da izvrše naređenje nekoga kome je Kovačević, u nekom od svojih istraživanja kriminala i korupcije onih koji žive pod pokroviteljstvom režima, žestoko “stao na žulj”.

Žurnal