Ministar Lukač pobjegao u Afriku…

Zanima vas zašto je Željka Cvijanović vanredno unapredila načelnika Danijela Kovačića, pa poništila sopstvenu odluku. Razlog režimske panike počiva na dokazima iz akcije “Knez 2” i monstruoznim zločinima (ne)unapređenog Kovačića i drugih policijskih inspektora. Utjerivali su dugove za banjalučkog zelenaša Branislava “Ćelu” Smiljanića i omogućavali mu čak da preko telefona sluša jauke žrtava, uz referisanje: “Šefe, čuješ li kako ga tučemo?!”. No, ovo je sitnica u odnosu na dokaze protiv pravosudnih bitangi Milana Tegeltije i Miodraga Bajića prikupljene akcijom “Knez 2”.

Javnost je zaintrigirana naoko haotičnim odlukama predsjednice Željke Cvijanović oko vanrednog unapređenja banjalučkog načelnika Danijela Kovačića. Povodom Dana policije Republike Srpske u Službenom glasniku objavljena je njena odluka od 31.03.2021. godine o vanrednom unapređenju u čin “glavnog inspektora” načelnika Odjeljenja za organizovani kriminal i droge SKP PU Banja Luka Danijela Kovačića. Odluka je donesena na prijedlog ministra Dragana Lukača i, osim navoda oko njenog stupanja na snagu, ne vide se formalni nedostaci iste.

Zato je javnost iznenadila nova odluka predsjednice od 10. maja, kojom stavlja van snage prethodnu odluku i čini “degradiranje” tek unapređenog Kovačića. Obe odluke prezentujem na fotografiji ispod, a posebno apostrofiram navod da je i “promjena volje” Željke Cvijanović zasnovana na prijedlogu ministra Dragana Lukača. Vidite i sami kako i unapređenje i poništenje unapređenja predsjednica čini po prijedlozima ministra. Provjerio sam zakonske osnove i utvrdio kako nema pravnih nedostataka povodom ministovog prijedloga, odnosno da po važećim propisima vanredna unapređenja dodjeljuje Predsjednik RS na prijedlog ministra.

Upratio sam i medijske špekulacijke oko spornih Cvijanovićkinih odluka, pa sve do sumnji kako iza svega stoji aktuelni direkror policije Siniša Kostrešević. Kolega bloger Slobodan Vasković na dobrom je tragu i naprosto me začuđuje da nije “skontao” stvarnu pozadinu dešavanja. Baš intenzivno godinama se bavio pojedinim temama i objelodanio mnoštvo ekskluzivnih informacija ključnih za današnja dešavanja, no još uvijek u tekstovima nije uspostavio adekvatne paralele. Sad, moguće je da neke stvari tek planira ili naprosto taktizira, ali sasvim utemeljeno od njega možemo očekivati brojne atraktivne informacije.

Sa druge strane poznato mi je šta se izdogađalo u ovom novom skandalu, pa, kako je red, svoja saznanja mogu podjeliti sa javnošću. Nakon “predsjedničkog unapređenja” Danijela Kovačića političkom vrhu Republike Srpske (čitaj: Dodiku) prezentovan je krivični spis iz akcije “Knez 2”, okončane davne 2013. godine. Tako je produkovan gadan politički potres i iznuđena nova odluka Željke Cvijanović u vidu poništenja sopstvene ranije odluke.

Podsjećam da je policijska akcija kodnog naziva “Knez 2” rezultirala razbijanjem kriminalne grupe Branislava “Ćele” Smiljanića, kasnije presuđene za 21 krivično djelo zelenašenja, iznuda i pranja novca. Smiljanić je prvotno osuđen na 14 godina zatvora, pa mu je kazna smanjena na 9 godina, da bi primjenom amnestije iz zatvora pušten nakon svega 5 godina izdržane kazne. Za to su se pobrinuli njegovi kriminalni jarani Milan Tegeltija i Miodrag Bajić, čime se bavimo u drugom dijelu teksta.

Kada preko sudskog spisa znamo da je Smiljanićeva zelenaška kriminalna grupa utjerivala dugove upotrebom krvoločnih pasa i strujnih udara, odnosno teško sakatila žrtve, moramo zapitati: kakvom pravnom “logikom” su pravosudne institucije prvotnih 14 godina zatvora ublažile na svega 5 godina? Kuriozitet djelovanja Smiljanićeve kriminalne grupe imamo u prijetnjama da će mljeti žrtve (mljeveno meso), šta danas vidimo kao “specijalnost” beogradskih kriminalaca okupljenih oko Veljka Belivuka. Mesarski zanat su izgleda učili od banjalučkih kolega.

Imamo još jednu paralelu između Smiljanića i Belivuka, a to je aktivno djelovanje pripadnika policije unutar kriminalnih grupa. Konkretno: prisluškivanjem Smiljanića identifikovani su policijski kriminalci i otkriveno je njihovo doista skandalozno zloupotrebljavanje znački kriminalističke policije. Iznude ili utjerivanja zelenaških dugova za Smiljanića radili su policijski inspektori. Ostalo je snimljeno/zabilježeno kako su telefonom zvali Smiljanića i govorili: “Šefe, čuješ li kako ga tučemo?!”. Odnosilo se na žrtve koje su prebijali radi utjerivanja dugova, a po tituliranju (“šefe”) vidimo za koga su policijski inspektori doista radili.

Kao pripadnici ove kriminalne grupe 2013. godine pohapšeni su sada “unapređeni” Danijel Kovačić, njegove kolege inspektori Goran Guska, Siniša Karanović, Goran Vojvodić i Ognjen Kos, te policajac iz OBL-a Predrag Karanović i sudski policajac Drago Đenić. Znači, istragom je utvrđeno da čak šest aktivnih pripadnika MUP-a direktno kriminalno djeluje u sastavu krimnalne grupe “Ćele” Smiljanića, te njegov zet Đenić kao sudski policajac.

Osim brutalnih premlaćivanja žrtava, sve sa omogućavanjem da “šef” preko telefona sluša krike, policijski inspektori su pratili žrtve i u svakom momentu znali gdje se nalaze i šta rade. Na suđenjima je ova dimenzija kriminalnog djelovanja posebno intrigirala u smislu kako im je to uopšte uspjevalo. Pored krivičnog gonjenja sva prikupljena otkrića dostavljena su Inspektoratu unutrašnje kontrole i sa te strane pokrenuti su unutrašnji postupci (suspenzije, disciplinsko gonjenje, otkazi i sl.) protiv teških zločinaca u strukturama policije.

Prema dostupnim podacima, a šta je interesantno za aktuelni skandal, Danijelu Kovačiću je tada oduzet čin, odnosno prema ministru je zasigurno upućena takva inicijativa. Zato iritira pitanje: kako je uspio doći do čina “samostalni inspektor” (četiri zvjezdice)? Redovnim putem, zbog propisanog vremena obaveznog provođenja u jednom činu, nije mogao zakonito steći sadašnji čin, a o unapređenju u “glavnog inspektora” iluzorno je i govoriti. Po povratku iz Afrike ministar Lukač će morati obrazložiti svoja ranija rješenja kojima je očigledno nezakonito unapređivao Kovačića.

Ovim u stvari dolazimo do srži problema u vidu “ekspresnih” napredovanja privilegovanih pojedinaca, kakva je spram zakonskih odredbi i odnosne uredbe nemoguće ispuniti. Konkretno: vrše se nezakonita unapređenja, a prioritet imaju taško kriminalizovani pripadnici policije poput Kovačića. Koristim priliku da javno pitam ministra Lukača kako je sinu svog intumusa Zlatka Brdara dodijelio čin da bi mogao napredovati od policajca do zamjenika komandira? Ministru je odlično poznato da “mladi kadar” PU Prijedor, Igor Brdar, koristi lažnu/falsifikovanu diplomu kupljenu u Beogradu. Možemo i o detaljima ako treba.

Javnosti je dobro poznato kako sam 2007. godine pokrenuo sličnu istragu protiv prijedorskih zelenaša i njihovih “utjerivača” iz policijskih struktura.

I kako sam jedva izvukao živu glavu kada je uslijedio njihov napad radi obustavljanja dalje istrage. Iste bitange, tadašnji i potonji direktori policije Gojko Vasić i Darko Ćulum, zaštititili su policijske utjerivače dugova u službi velikih zelenaša, a progonili profesionalce koji su pokretali zakonite istrage. Posljedica svega bila je da su iz struktura borbe protiv organizovanog kriminala protjerani svi ljudi Siniše Kostreševića, a zamijenjeni banditima Darka Ilića. Umjesto suzbijanja organizovanog kriminala u policiji su stvorene krimialne grupe kakve su se bavile najtežim oblicima organizovanog kriminala (ubistva, pljačke, rasturanje droga…). I čelni ljudi policije su se enormno obogatili!

Osim krivičnog predmeta protiv Smiljanićeve kriminalne grupe možemo potegnuti i tužilački spis vezan za prijedorsku policiju, pa da narod zna istinu o kakvim monstruoznim zločinima su svjedočile žrtve zelenašenja. Samo u Prijedoru počinjeno je desetak samoubistava usljed torture lokalnih zelenaša. Neka od svjedočenja imam u posjedu, pa ih možebitno i objavim, sve sa predstavkom tadašnjem predsjedniku Miloradu Dodiku i traženjem političke kontrole teške kriminalizacije policije. U svakom slučaju odlično mi je poznata sporna materija, te zbog čega se politički vrh Republike Srpke panično boji otvaranja ovih davno zataškanih afera.

Razotkrivanje policijskih inspektora akcijom “Knez 2” tek je vrh ledene sante od kakve panično strahuje Dodikov režim. Ovom akcijom presretnuta je komunikacija između “Ćele” Smiljanića i Miodraga Bajića, šefa tadašnjeg Specijalnog tužilaštva RS. Po SMS porukama znamo kako je Bajić usred noći brinuo za Smiljanića i rasterećivao ga briga oko već pokrenutih krivičnih postupaka. Osim policijskih inspektora Smiljanić je, dakle, za potrebe organizovanog kriminala na raspolaganju imao i Specijalno tužilaštvo. Činjenica!

Idemo dalje, uz policiju i tužilaštvo Smiljanić je uspio okupiti i treću komponentu organa krivičnog gonjenja – sudstvo. Podsjećam da je akcijom “Knez 2” presretnuta njegova komunikacija sa Milanom Tegeltijom, tada na poziciji predsjednika Osnovnog suda u Banjaluci. Uključujući i Tegeltijinog neizostavnog kuma Vladu Jurišića, koji je prethodno iz Specijalnog tužilaštva prešao u kumov privatni sud – gdje su, primjera radi, palili prostorije za deponovanje dokaza. Takođe činjenica!

Znači, afera “Potkivanje” nije prvi slučaj snimljene korupcije kumova Tegeltije i Jurišića, nego to datira još od 2013. godine i akcije “Kum 2”. Javnosti je poznato o kako teškim aferama govorim, pa da ne gubimo prostor na detalje. Jedino moram podsjetiti na činjenicu da je Milan Tegeltija trenutno na funkciji savjetnika Milorada Dodika. Ukoliko je javnost godinama sumnjala u moje navode da Tegeltiju i Bajića kao Dodikove “vojnike” znam još sa početka njihovih tužilačkih karijera (2004. godina) danas to vidimo kao činjenicu.

Sam Danijel Kovačić nije toliko bitan za aktuelna dešavanja koliko Dodikov režim strahuje od novog otvaranja sijaseta zataškanih afera kriminalizovanih struktura organa krivičnog gonjenja, posebice onih vezanih za njegovog savjetnika Tegeltiju i poslušnika Bajića. Pored toga nije “zgodno” otvaranje teme Kovačićevih prethodnika na sadašnjoj funkciji (Darko Ilić, Nedeljko Lubura, Darko Ćulum…) i drugih neodvojivih kontraverzi. Poseban problem proizlazi iz osionosti kakva je narodu ozbiljno dozlogrdila. Samo u Banjaluci imamo na stotine direktnih žrtava zelenaša Branislava Smiljanića i njegovih zlikovaca, uključujući i ove policijske, spremnih da izađu na ulicu i zatraže pravdu.

Odlično Banjalučani pamte iz kojih struktura dolazi Kovačić i kakav kriminal je u pitanju, tako da predmetna unapređenja doživljavaju kao čin teške bahatosti režima – kakvima su se suprotstavljali na skupovima mjerenim u desetinama hiljada okupljenih. U pitanju su društvene reakcije kakvih se aktuelna vlast plaši grđe od Bajdena i Putina zajedno. Valja se suočiti sa pitanjem: po kakvim to “rezultatima i zaslugama” vanredno unapređuju osvjedočene kriminalce poput Kovačića?! Dokad će narod trpiti banidite na čelnim pozicijama u policiji – koju plaća?!

U konačnici moram se osvrnuti na objave kako iza ove afere stoji direktor policije Siniša Kostrešević, te da se čeka Lukačev “odgovor”. Taj očekivani Lukačev “odgovor” već je uslijedio samo naivna svjetina sporo shvata. Bitanga je prije suočavanja sa problemom koji je prouzrokovao svojim osionim prijedlozima unapređenja – pobjegla čak u Afriku! Kao i svaka kukavica uhvaćena u nedjelu panično je nagulio što dalje od suočavanja sa posljedicama. Najviše šta od njega možemo očekivati jeste pismena ostavka ili dalje skrivanje u nekoj mišjoj rupi.

Radovanovicborislav.blogspot.com