Kada ljudi preispituju bezbjednost ili efikasnost vakcina i da li su potrebne to ih ne pravi “anti vakserima”…

To znači da su za nauku, zdrav razum i javno zdravlje.
Želimo da nam djeca budu bezbjedna i zdrava.
Ono što je skrenuto u stranu je istina da nas zdravim održava jak imuni sistem a ne vakcine.
Onog momenta kad počnete ispitivati bezbjednost vakcina, proglase vas šarlatanom.
Čak i nobelovci se tratiraju kao idioti i ludaci.
Jedna od najuznemirujućih činjenica je to što vam ne dozvoljavaju da govorite o osnovnim podacima iz uputstva za vakcine, gdje se upozorava da su opasne posljedice moguće i da su se ranije dešavale.
Kad ljekar propiše neki lijek koji izazove štetne posljedice ili smrt to se prati i evidentira ali ne i u slučaju vakcina.
A velika je vjerovatnoća da će dijete nakon vakcine završiti u bolnici, dobiti autizam, alergije, epilepsiju, rak i oboljenja srca.
Za informisani pristanak, potrebno je saopšitti sve ovakve informacije.
1985 su djeci davane samo 3 vakcine a sada imamo 46 doza koje se daju do pete godine života pa 69 doza do punoletstva.
A za to vrijeme se zdravlje djece nije poboljšalo, nego naprotiv, imamo epidemije hroničnih bolesti i invaliditeta.
Ovo je najgori rezultat zdravstva u istoriji zemlje.
I sve se savršeno pogodilo sa povećanjem broja vakcina u rasporedu za 3 puta.
Oni koji propisuju raspred i mnogi ljekari ne daju uopšte vakcine svojoj djeci po tom rasporedu a prisiljavaju druge roditelje.
Imamo na stotine studija koje dokazuju probleme sa vakcinama jer nisu bezbjedne i efikasne.
Nekada je i industrija duvana plaćala za tone naučnih dokaza kojima su ubjeđivali javnost da pušenje nije loše.
To isto se sada dešava sa vakcinama.
Ne postoji nijedan proizvod osim vakcina koji može nanijeti ozbiljna oštećenja i smrt a da je zakonom nametnut da se mora koristiti od strane svake novo rođene osobe na zemlji.
I to mnogo puta a odgovornost proizvođača ne postoji…