WELCOME
POVAMPIRENJE SREDNJOVJEKOVNE INKVIZICIJE – PRAVDA – ISTINA
AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

POVAMPIRENJE SREDNJOVJEKOVNE INKVIZICIJE

Ni MUP ni sudska policija ali ni Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu ni sud u Sokocu, nisu dostavili nijedan dokument kojim bi u pravne okvire, doveli razbojnički teroristički napad na mene a ja sam sa druge strane, priložio više dokumenata, uključujući i pomenute dopise Republičkog javnog tužilaštva i Vrhovnog suda Republike Srpske iz kojih se vidi da su predmeti lažirani, odnosno montirani…

USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE

POVAMPIRENJE SREDNJOVJEKOVNE INKVIZICIJE

Više puta sam pismeno zahtjevao, duže od godinu dana i od Tužilaštva u Istočnom Sarajevu i Suda u Sokocu da mi dostave kopiju rješenja o eventualnom prenosu nadležnosti, što nikada nije učinjeno čak i poslije dopisa Visokog sudskog i tužilačkog vijeća “Vstv 01-07-10-28-121-2018 od 30.07.2018.”.
Umjesto toga, aktivno se pokušavalo ubistvo, posebno 27. septembra 2108. godine, koje sam srećom izbjegao te ponovo obavijestio Visoko sudsko i tužilačko vijeće, koje ponovo nalaže predsjedniku suda u Sokocu i Glavnom okružnom tužiocu u OJTIS-u, (Vstv 014-07-10-28-181-2018 od 04.10.2018.) da dostave kopije riješenja što ponovo nisu učinili.

Nakon toga i više mojih drugih dopisa sa dokazima dostavljenim vijeću, dolazi do smjene glavnog okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu, Rajka Čolovića o čemu sam obaviješten dopisom “UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.” a potom se izriče disciplinska mjera “javna opomena sudiji, (UDT 18065-18 od 30.12.2020.) zbog saučestvovanja u napadima da moja prava i život.
Na kraju je došlo i do smenjivanja bivšeg predsjednika suda u Sokocu Luke Borovčanina 21.03.2021. no s obzirom da je gospodin ubrzo nakon toga sahranjen, dokument o tome ne dostavljam.
Vezano za događaj od 27.09.2018. kada je pokušano moje ubistvo na Sokocu, pred sudom u Bijeljini je vođen postupak, (Rješenja 80 0 Pr 100636 18 Pr) u kome je utvrđeno da ja nisam ni na koji način prekršio zakon ali i da su zakon kršili takozvani državni službenici, što se vidi iz obrazloženja donesenog rješenja.

Ni MUP ni sudska policija ali ni Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu ni sud u Sokocu, nisu dostavili nijedan dokument kojim bi u pravne okvire, doveli razbojnički teroristički napad na mene a ja sam sa druge strane, priložio više dokumenata, uključujući i pomenute dopise Republičkog javnog tužilaštva i Vrhovnog suda Republike Srpske iz kojih se vidi da su predmeti lažirani, odnosno montirani.
Materijal iz tog spisa je zaista obiman a ovom prilikom prilažem zabilješku MUP-a od tog dana, (Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018.) na kojoj se vidi da sudska policija nije imala naredbu uz sebe u trenutku kada sam napadnut.

Ali ta izuzetna bitna činjenica se uopšte ne pominje u zabilješci sudske policije “Zabilješka SP 1774-18 od 27.09.2018.” koju je u stvari sačinio pomenuti zločinac Danko Borovčanin i naredio službenicima da je potpišu.
Tom prilikom je ispoljena takva monstruoznost od pripadnika MUP-a i sudske policije u stilu srednjovjekovne inkvizicije, jer sam tražio hitnu pomoć zbog gušenja, koja mi zločinački smišljeno nije ukazana a u dokumentaciji je lažno navedeno da sam se odbio izjasniti o tome.
Tokom prekršajnog postupka 80 0 Pr 100636 18 Pr, pred sudom u Bijeljini, sudski policajac Jelačić Srebrenko je svjedočeći pred sudom potvrdio da je čuo kako tražim hitnu pomoć zbog gušenja, što nedvosmisleno dokazuje da se radilo o smišljenom napadu na moje zdravlje i život još prije pokušaja ubistva.
Na kraju zabilješke “SP 1774-18 od 27.09.2018.” je navedeno da sam kao pušten na slobodu a u stvari sam u teškom zdravstvenom stanju, bukvalno izbačen da ulice Sokoca, što je i bio cilj mog odvlačenja, jer je između suda i autobuske stanice, čekala grupa plaćenih ubica da izvrši likvidaciju.
Zamku sam izbjegao jer nisam odmah krenuo, nego sam sačekao oko sat i po i u jednom kafeu uspostavio vezu sa sestrom, obavijestivši je o svemu. Potom sam konačno krenuo prema autobuskoj stanici gdje me je kod kafea “Iceberg” presrela i počela ispitivati nepoznata muška osoba no s obzirom da je bio sam, nije se usudio da me napadne.
Povodom tog događaja sam poslao dopis pod nazivom “Tužilaštvu BIH o zločincima sa crnom knjigom” koje je predmet proslijedilo Republičkom tužilaštvu Republike Srpske, koje kako se vidi iz priloga “Naredba T12 1 KTAO 0001341 20 od 23.12.2020.” nije htjelo da sprovede ni jednu jedinu radnju po toj prijavi sa izgovorom da bi se time “šikanirali” prijavljeni.
Po mojoj pritužbi ta kriminalna naredba je potvrđena, (Rješenje T12 1 KTP 0001341 21 od 18.01.2021.) na šta sam učinio posljednji pravni korak, uloživši pritužbu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću te istovremeno krivičnu prijavu.
Kako se vidi iz donesene odluke “UDT DI 010959 21 od 11.06.2021.” pružena je zaštita pripadnicima mafijaškog kartela.
Iznosi se nevjerovatno besmislena i nezakonita tvrdnja : “da je dužnost tužioca da primjenjuje zakon, onako kako ga on razumije i tumači” što je podvučeno crvenom linijom oko sredine tog dokumenta.
Ovdje se dakle iznosi stav da uopšte nije bitno, kakvi su zakoni, kako glase pojedine odredbe, niti kakva je sudska praksa i prethodno okončani predmeti, nego se prednost i prioritet daje svakom pojedinom tužiocu da radi po svom nahođenju, kako mu padne na pamet – da uništi prijavu koja mu je dodijeljena te otvori predmet izvan nadležnosti protiv podnosioca te prijave, da iznuđuje priznanja, zabijanjem eksera pod nokte, bičevanjem, prebijanjem i slično, da siluje ili ubije svjedoke ili osumnjičene itd – jer tako “razumije i tumači zakon”.
U konkretnom slučaju, pripadnici organa iz tužilaštva i suda, koji prema zakonu nemaju nadležnost za postupanje su ignorisali važeći zakon i odlučili da mogu raditi na drugoj teritoriji bez odluka viših organa a pri tome sam ja prema zakonu ravnopravan u krivičnom postupku sa tužilaštvom što je propisano članom “Jednakost u postupanju”. Potom je tužilac po mojoj prijavi odbio da izvrši ijednu jedinu radnju jer “ne želi šikanirati” svoje kolege zločince.
I stav Ureda disciplinskog tužioca o imunitetu je sasvim pogrešan jer se pozivaju na imunitet u krivičnom i parničnom postupku a ova njihova odluka, nema veze ni sa jednim ni sa drugim, nego je donesena u disciplinskom postupku, vezano za disciplinske prekršaje sudija i tužilaca. Čak i taj imunitet vezano za krivični i parnični postupak nije apsolutan jer stavom 2 člana “Imunitet sudija i tužilaca” je predviđeno da imunitet neće spriječiti taj postupak :
“(1) Sudija ili tužilac ne može biti krivično gonjen, uhapšen ili zadržan u pritvoru niti može odgovarati u građanskom postupku za mišljenja koja daje ili za odluke koje donese u okviru svojih službenih dužnosti. (2) Posjedovanje imuniteta neće spriječiti ili odgoditi istragu u krivičnom ili građanskom postupku koja se o nekoj stvari u skladu sa zakonom vodi protiv sudije ili tužioca.”
Osim toga, ovde se ne radi uopšte o “službenim dužnostima” jer OJTIS i Sud u Sokocu, odnosno njihovi pripadnici ne mogu službeno postupati na teritoriji Bijeljine niti bilo kojoj drugoj izvan regiona pod nadležnošću Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, dok za to eventualno ne dobiju odgovarajuća rješenja viših organa.
Bez tih rješenja, OJTIS-u i Sud u Sokocu imaju legitimitet na teritoriji Bijeljine kao i svaka druga teroristička organizacija.
Time je više nego jasno da je protiv mene počinjena višestruka diskriminacija, što potkrepljujem prilozima vezanim za disciplinski postupak protiv glavne tužiteljice, Tužilaštva Bosne i Hercegovine iz kojih se vidi, (“Disciplinska tužiteljica zatražila izricanje mjera za Gordanu Tadić” i “Gordana Tadić razriješena dužnosti glavne tužiteljice BiH”) da je zatražena disciplinska mjera te da je prvostepenom odlukom pomenuta glavna tužiteljica razriješena dužnosti.
Podsjetiću da je u odluci po mojoj pritužbi, izrečen stav da tužioci imaju imunitet i zbog toga nisu izrečene nikakve sankcije a izriču se glavnoj tužiteljici koja postaje “nepodobna” a takvi se ućutkavaju, procesuiraju i likvidiraju kao recimo prije desetak godina Dijana Milić iz KT u Tuzli.
Nakon opisanih događaja, pokušaji ubistva uz angažovanje doušnika i provokatora su nastavljeni a čak sam napadnut u zgradi Policijske uprave u Bijeljini od strane službenika u civilu 22.05 2019. te mi je uz fizički nasrtaj i vrijeđanje prijećeno ubistvom “ako ikada više dođem tražiti bilo kakva prava” no pošto me nije uplašio, pomenuti službenik je pobjegao na sprat što su sve gledali prisutni uniformisani službenici i pružili mu zaštitu te kompletan MUP, to čini neprekidno do danas, prikrivajući njegovo ime.
Nevezano za odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po ovoj apelaciji, očekujem da će ovaj materijal u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku, biti proslijeđen Tužilaštvu Bosne i Hercegovine uz sugestiju da se hitno pokrene istraga protiv pripadnika mafijaškog kartela povezanih sa ovim događajima…

PRILOZI

UDT DI 010959 21 od 11.06.2021.; AP 1031/19, Ustavni sud po AP-1712/18, RJT za OTIS iz predmeta T17 0 KT 0006630 15, T17 0 KT 0006630 15 Optužnica od 29.11.2017.; Potpisi i pečati, Apelacija na Rješenje o prigovorima po 89 0 K 058509 17 KPS, Vstv 01-07-10-28-121-2018 od 30.07.2018.; Vstv 014-07-10-28-181-2018 od 04.10.2018.; UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.; UDT 18065-18 od 30.12.2020.; Rješenja 80 0 Pr 100636 18 Pr, Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018.; Zabilješka SP 1774-18 od 27.09.2018.; Tužilaštvu BIH o zločincima sa crnom knjigom, Naredba T12 1 KTAO 0001341 20 od 23.12.2020.; Rješenje T12 1 KTP 0001341 21 od 18.01.2021.; Disciplinska tužiteljica zatražila izricanje mjera za Gordanu Tadić, Gordana Tadić razriješena dužnosti glavne tužiteljice BiH


Zdenko Bajo

Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902

Related posts

Leave a Comment