ČUDAN SLUČAJ DOKTOR DŽEKILA I GOSPODINA HAJDA…

Pojam nanotehnologije primijenjen u nanomedicini te u posljednje vrijeme naročito aktualan pojam grafen oksida, izazivaju veliki interes pa donekle i strah i javnosti i liječnika. To ne čudi s obzirom da se radi o relativno novim pojmovima o kojima se barem na studijima medicine vrlo malo ili ništa nije govorilo.
Koliko je meni poznato predmet Nanomedicine uveo sam po prvi puta uopće nakon formiranja Odjela za biotehnologiju riječkog Sveučilišta prije nekih 15-tak godina. Tako su generacije studenata mogle čuti o tim pojmovima, no nažalost studenti medicine to nisu imali prilike sustavno slušati pa ne čudi da o ‘nanobotovima’, pa i grafen oksidu nisu stekli mnogo znanja na studiju. To se vidi i iz nekih nekritičnih izjava o cjepivima i nanotehnologiji.
Ponukan brojnim upitima odlučio sam napisati ovaj tekst u kontekstu tzv. ko*id cjepiva. Naša je dužnost razotkriti potencijalno štetne i opasne posljedice koje nas eventualno čekaju u recentnim procesima nametanja svakojakih cje*iva i cje*ljenja. Uputio bih čitatelje na dva zanimljiva teksta objavlena u američkom The Expose-news 14. i 18. svibnja ove godine a koji su mi pružili vrlo korisne informacije:

You were just a Lab Rat: Covid Vaccines have caused a Dangerous & Deadly Alliance between Graphene, Nanobots, mRNA, and Nanotechnology
Scientists prove Graphene Nanobots are in the Covid Vaccines, shedding from the Vaccinated to the Unvaccinated; But there is a way to remove them).

Iako potencijalne upotrebe grafenskih ‘nanobotova’ i općenito nanočestica mogu zvučati impresivno, postoje mnoge distopijske implikacije koje treba razmotriti. Potencijalni rizici korištenja grafenskih nanorobota ili nanobotova u tijelu nisu u potpunosti shvaćeni. Nanotehnologija obuhvaća širok raspon tehnologija i primjena. Nas ovdje zanima područje primjene nanotenologije u medicini – nanomedicina. Nanotehnologija svakako ima potencijal revolucionirati način na koji dijagnosticiramo i liječimo bolesti. Ipak, primjena nanotehnologije u ljudskom tijelu nije bez rizika.
Zato su regulatorne agencije bile izrazito oprezne pri davanju suglasnosti za primjenu nanoproizvoda u medicini. Evo i zbog čega. Nanočestice bi se potencijalno mogle akumulirati u tijelu i uzrokovati probleme tijekom vremena. Mogle bi npr. stupiti u interakciju s biološkim molekulama na neočekivane načine. Ubrizgavanje nanočestica u krvotok, često kroz cje*iva temeljena na mRNA, otkriva Pandorinu kutiju mogućih posljedica. Manipulacija na molekularnoj razini može remetiti delikatne biološke procese, ugroziti imunološki sustav i osloboditi nepredviđene reakcije u tijelima. Dugoročni učinci takvih intervencija ostaju nepoznati jer načini cjelovitog uklanjanja takvih čestica iz tijela nisu niti poznati niti istraženi.

A što su zapravo grafen nanoroboti i koje su njihove mogućnosti? To su maleni „roboti“ napravljeni od grafena koji se teoretski mogu programirati za obavljanje specifičnih zadataka u tijelu. Razvijaju se za niz medicinskih primjena, poput ciljane isporuke lijekova i liječenja raka. Mogu se programirati za ciljanje određenih stanica ili organa, a njihova sičušnost omogućuje im da prodru duboko u tkiva. Kad je riječ o grafen oksidu to je prilično nova tvar čija svojstva još nisu dobro razjašnjena ali su već istraživana u kontekstu adju*ansa (dodataka) cje*ivima, i to ne samo kor*na cje*ivima.
Ali ono što znamo jest da grafen oksid može biti toksičan za stanice i tkiva u tijelu a ako bi se ubrizgao u krvotok, mogao bi imati neugodne posljedice za ljudsko zdravlje.

Grafen je dvodimenzionalni materijal sastavljen od atoma ugljika raspoređenih u heksagonalnu rešetku. Pokazalo se da ima neka izvanredna svojstva, kao što su fleksibilnost i vodljivost. Međutim, također je vrlo reaktivan i može stupiti u interakciju s biološkim molekulama u tijelu, potencijalno uzrokujući štetu. Istraživanja su pokazala da grafen može izazvati oksidativni stres, koji može oštetiti stanice i dovesti do upale. Također može uzrokovati oštećenje DNK i poremetiti stanične membrane, što može dovesti do stanične smrti. Ubrizgavanje grafena u krvotok moglo bi uzrokovati niz zdravstvenih problema, poput oštećenja organa, zgrušavanja krvi i upale.
Usprkos tomu, nanotehnologija je postala sve popularniji alat u razvoju i isporuci lijekova i cje*iva. Pfizer i Moderna, dva glavna igrača u razvoju cje*iva protiv ko*one, upotrijebili su nanotehnologiju u svojim mRNA cje*ivima. Cje*ivo Pfizer-BioNTech koristi nanočestice lipida kao sustav isporuke mRNA koja kodira šiljasti protein SARS-CoV-2.

Ove lipidne nanočestice kapsuliraju i štite mRNA, omogućujući joj da uđe u ljudske stanice i izazove imunološki odgovor. Slično tome, cjepivo Moderna koristi nanočestice lipida za isporuku mRNA koja kodira spike protein. Nanočestice lipida dizajnirane su kako bi zaštitile mRNA od razgradnje i olakšale njezin ulazak u ljudske stanice.

Ove lipidne nanočestice su sićušne čestice sastavljene od lipida ili masti, koje uklapaju mRNA niti i štite ih od razgradnje. Iako je ova tehnologija hvaljena kao otkriće u razvoju cje*iva, ona također izaziva zabrinutost zbog potencijalnih rizika i neželjenih posljedica. Jedan od glavnih problema oko nanočestica lipida je njihova sposobnost da induciraju štetne imunološke reakcije u tijelu. Lipidni sastav i struktura ovih nanočestica mogu potaknuti upalne reakcije i aktivaciju imunološkog sustava, što dovodi do štetnih učinaka. Studije su pokazale da određene formulacije lipida korištene u ovim nanočesticama mogu uzrokovati oštećenje tkiva, upalu, pa čak i sustavne reakcije kod nekih pojedinaca. Povrh svega, krajnje je zabrinjavajuće čitati vijesti o tome da je grafen oksid u posljednje dvije godine u vijestima i izvan njih u vezi s cje*ivima, koje su razvili Pfizer-BioNTech i Moderna. Sva ova otkrića postavljaju pitanja o dugoročnim učincima lipidnih nanočestica na ljudsko zdravlje.

Konkrentno, dva lipidna konstrukta u Pfizerovim cje*ivima protiv ko*one su ALC-0159 i ALC-315, što potvrđuje izvješće o procjeni Pfizerovog cje*iva protiv, koje je objavila Europska agencija za lijekove. Važan aspekt koji zabrinjava je biodistribucija lipidnih nanočestica u tijelu. Nakon ubrizgavanja, te se nanočestice mogu proširiti izvan mjesta ubrizgavanja i rasporediti po raznim tkivima i organima. Iako je ovo svojstvo ključno za učinkovitu isporuku mRNA, ono također postavlja pitanja o potencijalnom nakupljanju i postojanosti ovih nanočestica u kritičnim organima.
Provedeno je ograničeno istraživanje kako bi se procijenilo dugotrajno zadržavanje i potencijalni toksični učinci lipidnih nanočestica u tijelu. Nadalje, upotreba lipidnih nanočestica u cje*ivima, naglašava potrebu za daljnjim ispitivanjem u pogledu njihovog potencijalnog utjecaja na reproduktivno zdravlje. Studije na životinjama pokazale su da se određene formulacije lipida korištene u ovim nanočesticama mogu akumulirati u reproduktivnim organima i ometati plodnost. Iako su dostupni podaci ograničeni, oni naglašavaju važnost temeljitog istraživanja učinaka lipidnih nanočestica na reproduktivno zdravlje, posebno s obzirom na široku primjenu ovih cje*iva.

Tehnologija mRNA, koja koristi genetske upute za poticanje imunološkog odgovora, izaziva zabrinutost zbog dugoročnih genetskih promjena, nepredviđenih autoimunih reakcija i erozije tjelesne autonomije. Nekoliko neovisnih studija koje su proveli liječnici i znanstvenici potvrdilo je da je grafen oksid zapravo prisutan u cje*ivima protiv ko*one. Ali proizvođači, regulatori lijekova i takozvani Fact-Checkeri opovrgli su te tvrdnje, najvjerojatnije zbog poznatih toksičnih učinaka koje ima na tijelo.
Analiza studije dr. dr. Philippea van Welbergena o cje*ivima protiv ko*ida, pokazuje da se grafen prenosi s cije*ljenih na ne*ijepljene, stvarajući čudne krvne ugruške i uništavajući krvne stanice. Iako ne možemo potvrditi da je grafen službeni sastojak injekcija za ko*id zbog poricanja proizvođača, možemo potvrditi da je sasvim moguće da završi u tijelu zbog procesa proizvodnje injekcija.
Što je zapravo Pfizerovo cje*ivo protiv ko*ida? To je injekcija koja sadrži genetski materijal nazvan mRNA koji „napada“ stanice u tijelu i daje im upute da proizvode Spike (S) protein koji se navodno nalazi na površini virusa SARS-CoV-2. Radi se o vrlo složenom “cje*ivu” koje uključuje proces proizvodnje u više koraka: proizvodnju i pročišćavanje molekula glasničke RNA (mRNA) te formulaciju i pakiranje cje*iva. A što je s grafen oksidom?
Prema Pfizeru, ono je potrebno tijekom procesa proizvodnje njegovog cje*iva protiv ko*ida. Ali to znamo samo zahvaljujući sucu američkog saveznog suda koji je naredio američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) da objavi sve dokumente koje je Pfizer dostavio kako bi dobio odobrenje za hitnu uporabu. Za one koji ne znaju, injekcije za ko*id nisu završile faze 3 i 4 ispitivanja, pa nisu mogle biti u potpunosti odobrene u prosincu 2020. Umjesto toga, morale su biti odobrene samo za hitnu upotrebu (EUA).

Zbog toga je kriminalno što su EUA proširili na djecu, s obzirom na to da su pod malim ili nikakvim rizikom da obole od bilo čega težeg od obične prehlade ako su zaraženi navodnim vi*usom SARS-CoV-2. Da sudac Saveznog suda nije prisilio FDA da objavi dokumente, oni ne bi ugledali svjetlo dana 75 godina. Budući da je ovo vrijeme koje je FDA tražila da im se dozvoli objaviti dokumente prema Zakonu o slobodi informacija. Međutim, skupina znanstvenika i medicinskih istraživača tužila je FDA kako bi iznudila objavljivanje stotina tisuća dokumenata koji se odnose na odobrenje za hitnu upotrebu Pfizer-BioNTech cje*iva protiv ko*ida.

Prisjetimo se da je početkom siječnja 2022. američki savezni sudac Mark Pittman naredio FDA da objavi 55 000 stranica mjesečno.

Nažalost, jedan od najnovijih dokumenata koje je objavila FDA, spremljen kao 125742_S1_M4_4.2.1 vr vtr 10741.pdf, potvrđuje upotrebu grafen oksida u procesu proizvodnje Pfizerovog cje*iva protiv ko*ida. To dokazujući da su regulatori lijekova, glavni mediji, Fact Checkers i Pfizer lagali. Dokument je opis studije koju je proveo Pfizer između 7. travnja 2020. i 19. kolovoza 2020., s ciljem da se “izrazi i karakterizira antigen cje*iva kodiran BNT162b2.”

Laički rečeno, prema članku objavljenom u američkom The Expose od 14. 05. ove godine, studija je provedena kako bi se utvrdilo kako cje*ivo djeluje. Studija je otkrila da je cje*ivo koristilo mRNA kako bi „uputilo“ stanice da proizvode protein (nazvan P2 S), dakle Spike protein navodnog vi*usa. Milijuni šiljastih proteina zatim se vežu za receptor koji se zove ACE2 na površini stanica, potičući odgovor imunološkog sustava.
Ali ono što najviše zabrinjava u studiji je potvrda na stranici 7 da je grafen oksid potreban za proizvodnju Pfizerovog cjeiva protiv ko*ida. Pfizer naime na stranici 7 studije u odjeljku 3.4 navodi upotrebu grafen oksida u tijeku proizvodnje cje*iva. Nekoliko čimbenika potencijalno može unijeti kontaminante ili strane materijale u cje*ivo. To očito uključuje mogućnost ulaska različitih količina grafen oksida u konačni proizvod.
Jedan potencijalni izvor kontaminacije grafen oksidom mogla bi biti uporaba sirovina ili reagensa koji sadrže otrovnu tvar ili druge materijale na bazi grafena (ako jedan od reagensa korištenih u procesu proizvodnje sadrži grafen oksid kao kontaminant, to bi potencijalno moglo unijeti grafen oksid u cje*ivo.) Slično tome, ako oprema koja se koristi u procesu proizvodnje nije pravilno očišćena ili validirana, to može dovesti do kontaminacije cje*iva grafen oksidom. Drugi mogući izvor kontaminacije grafen oksidom mogao bi biti korištenje filtara ili drugih materijala za sterilizaciju ili pročišćavanje cje*iva. Dok su ovi materijali dizajnirani za uklanjanje kontaminanata i stranih materijala, potencijalno bi mogli unijeti grafen oksid u cje*ivo ako nisu pravilno dizajnirani ili validirani.

Postoji zabrinutost zbog mogućih rizika i nuspojava nanotehnoloških injekcija, uključujući one koje koriste tzv. grafenske nanobotove. Neke moguće posljedice uključuju: reakcije imunološkog sustava (što dovodi do upala, alergijskih reakcija a potencijalno čak i do autoimunih bolesti); toksičnost (neke nanočestice mogu biti otrovne i nakupljati se u tijelu tijekom vremena, što dovodi do oštećenja organa i tkiva); negativne učinke na stvaranje krvnih ugrušaka i kardiovaskularnih problema (posebno kod osoba s već postojećim bolestima) te nepoznate dugoročne učinke (budući da nije bilo opsežnih studija o njihovoj sigurnosti i učinkovitosti).
Da li će grafenski nanobotovi, ubrizgani u krvotok, jednom oslobođeni izazvati probleme zdravlja, uzrokujući štetu vitalnim organima tek treba vidjeti. Brojni problemi koje ljudi prijavljuju pa i smrtni slučajevi nakon ubrizgavanja injekcije, nalažu oprez, prije svega transparentnost, odgovornost i etičku praksu.

Epoha