MUP NE ŽELI NIKAKVE GRAĐANE KAO SVJEDOKE SVOG RAZBOJNIŠTVA
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI – PREKRŠAJNI ODJEL
OKRUŽNOM SUDU U BIJELJINI
 |
MUP NE ŽELI NIKAKVE GRAĐANE KAO SVJEDOKE SVOG RAZBOJNIŠTVA |
Policijska stanica Bijeljina II je morala uz zahtjev dostaviti i rješenja ako eventualno postoje o prenosu nadležnosti u organe u Istočnom Sarajevu što nisu učinili jer je ta “nadležnost” u stvari lažirana a od pitanja ističem samo ono koje sam postavio vezano za ulogu inspektora Dejana Minića, gdje je bio konkretnog dana, odnosno šta je radio. Naime, prilikom razgovora sa Srećkom Panićem, vidio sam da gleda iza mene i kada sam se okrenuo, primijetio Dejana Minića kako rukama i gestikulacijama daje znake, odnosno izdaje naloge Srećku Paniću šta da radi, kako se ispostavilo da lažira dokumentaciju i što prije me transportuje za Sokolac, bez ukazane hitne pomoći koju sam više puta tražio.
Srećko Panić u svojoj izjavi čak pominje da sam imao manju povredu na ruci koja je krvarila što je zaista istina ali je mnogo manje bitno i neuporedivo manje opasno od problema sa gušenjem. No čak i takva povreda je morala biti evidentirana što nije učinjeno nego se smišljeno laže u dokumentaciji da nema nikakvih vidljivih povreda.
Pitanje o tome, gdje se nalazio gospodin Nešković tog dana i da li je on lično izdao naredbu da mi se ne ukaže hitna pomoć nisam ni postavljao svjedoku, jer je on kao komandir te policijske stanice direktno odgovoran za svo ovo razbojništvo, falsifikovanje dokumenata i potpisa kao i za neukazivanje hitne pomoći. Gospodin Nešković je dakle prethodno saučestvovao u planiranju ovih razbojničkih aktivnosti kao pripremu za moje ubistvo na teritoriji Istočnog Sarajeva a onda naredio da se činjenični opis falsifikuje kao i potpisi službenika da o tome ne bi ostao nikakav trag što ću pojasniti u nastavku.
Nešković iznosi svoj lični stav a opet se krije iza više lica govoreći u množini “smatramo da glasno vikanje riječima `U pomoć, policija` predstavlja prekršaj” čime se bukvalno šalje poruka građanima da je nezakonito pozivati policiju, bilo šta da se dešava jer će biti optuženi. Sada u žalbi poslije više laži izrečenih ranije, gospodin Nešković piše da su time navodno oštećeni maloljetnici osnovne škole i slučajni prolaznici koji kako kaže nisu zadržani na licu mjesta niti su evidentirani a to “opravdava” tvrdnjom da je navodni prekršaj počinjen u prisustvu 3 policijska službenika.
JEDINA ISTINA JE DA MUP NE ŽELI NIKAKVE GRAĐANE KAO SVJEDOKE SVOG RAZBOJNIŠTVA KOJI BI MOGLI POKVARITI NJIHOVE LAŽI I FALSIFIKATE PA UMJESTO STVARNIH “UZNEMIRENIH” GRAĐANA, PLANSKI SE PODMEĆU SLUŽBENICI POD KOMANDOM DA FALSIFIJUJU I LAŽU A IZMIŠLJAJU NEPOSTOJEĆI “PROLAZNICI” I TO SVE OD STRANE NEŠKOVIĆA, KOJI NITI JE BIO PRISUTAN NITI JE MOGAO TAKAV OPIS PROČITATI U DOKAZNOM MATERIJALU JER NE POSTOJI.
Ali najvažnija u ovom dijelu je njegova izmišljotina o nekim maloljetnim učenicima i slučajnim prolaznicima te se postavlja pitanje, odakle mu sada uopšte taj podatak, kada nijedna riječ o tome nije navedena ni u dokaznoj dokumentaciji ni u zahtjevu niti su o tome uopšte bilo šta govorili svjedoci u dokaznom postupku.
Ovdje se dakle gospodin Nešković, žali da sud “nije kao činjenice utvrdio” ovaj opis koji niti je postojao u dokumentima, niti je pomenut u svjedočenjima te je dakle, sadašnja izmišljotina u žalbi, navodno neko činjenično stanje koje je sud kao propustio da utvrdi. Gospodin Nešković takođe laže i da nije ostvarivan fizički kontakt jer je i policajac Lazić Milan priznao pred sudom da je fizički spriječio moje kretanje čime je i ostvario fizički kontakt.
Potpuno je nebitno da li je moje dozivanje bilo čujno i u prostorijama policijske stanice s obzirom da je svjedok Panić potvrdio da se nalazio u dvorištu a onda gospodin Nešković, ponovo iznosi lažne tvrdnje o kako kaže izazivanju uznemirenosti “NEODREĐENOG” broja građana čiji broj piše da ne zna ali se po njemu očito radi o “stotinama uznemirenih”. On dakle nije izvršio ništa da utvrdi da li je ijedan građanin uznemiren a prije svega je neophodno da se građanin obrati policiji lično sa takvom tvrdnjom a ne da policijski službenik kao baba vračara tvrdi da je uznemiren neodređeni broj građana i time opravdava svoje razbojničku ponašanje.
Slijedi nova laž gospodina Neškovića, tvrdnjom da sam po obavljenom razgovoru ponovo počeo da dozivam u pomoć, iako se nalazim u prisustvu pripadnika kako on kaže “opšte” policije i sudske policije. U izjavama svjedoka nema ničeg od ovih podataka no ovdje je zanimljivo da sebe i pripadnike MUP-a naziva “OPŠTOM” policijom. Izgleda da je to jedini pojam koji je “zapamtio” tokom “studiranja”
I sada slijedi jedan posebno zanimljiv detalj u kome gospodin Nešković piše da sam ja tom prilikom iznio niz optužbi na račun prisutnih pripadnika sudske policije, stavljajući akcenat na zloupotrebu službenog položaja od strane istih, potencijalnu otmicu i lišenje života.
Pitanje za gospodina Neškovića na koje će on morati odgovarati u krivičnom postupku je, odakle on sve ovo zna, odnosno kako zna da sam bilo koga optuživao, pominjao otmicu i planove za lišenje života ako ništa od toga nije napisano u službenoj zabilješci, niti u njegovom zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka. Odgovor je sasvim jasan a to je da je gospodin Nešković vrlo dobro znao šta se dešava i saučestvovao u falsifikovanju dokumentacije i tek sada kada nije uspio plan da moju samoodbranu predstave kao prekršaj a pošto su o tome govorili svjedoci pred sudom, da bi se odbranio od istrage protiv sebe piše ove podatke.
Naprotiv, nijedna riječ o tome da sam upozoravao na nezakonitost te da je u pitanju nelegalna radnja pred nenadležnim organima sa ciljem da budem odvučen na udaljenu lokaciju i ubijen, ništa od toga nije navedeno u službenoj zabilješci niti u zahtjevu gospodina Neškovića i tek sada kada su svjedoci o tome govorili pred sudom on iznosi ove podatke ne objašnjavajući zbog čega tada nisu navedeni a da sam kojim slučajem upao u postavljenu zamku i ubijen, nijedan dokument i nijedan dokaz o svemu ovome ne bi postojao.
Gospodin Nešković, sada uopšte ne pominje te izmišljene detalje, odnosno da je prvobitna naredba po kojoj kao nisam postupio bila da se zaustavim a svjedok Srećko Panić je na pitanje sudiji zbog čega je izdao takvu naredbu, odgovorio da su to navodno od njega tražili sudski policajci što je takođe laž jer svjedoci iz sudske policije niti su to naveli u zabilješci, niti su tvrdili da su tražili od MUP-a da me zaustavlja.
Kako je to predviđeno zakonom, sudska policija po uručivanju naredbe ne što je obavezna, ukoliko optuženi odnosno osumnjičeni odbije da krene sa njima, može primijeniti sredstva prinude odnosno silu bez uplitanja Neškovićeve, Lukačeve i Dodikove “opšte” policije.
Ali kako je iz svjedočenja dokazano, sudski policajac uopšte ne zna tih nekoliko riječi iz zakona, kojim se definiše njegovo postupanje kao što ni pripadnici MUP-a ne znaju ili neće da primjenjuju zakon vezano za svoja ovlaštenja. Ovdje je potpuno nebitno da li gospodin Nešković Milan ima potrebna pravna znanja i stručnost a svjesno ih krši ili je do diplome došao na nelegalan način, opštepoznat u posljednje vrijeme gdje se fakulteti “završavaju” za jedan dan a diplome falsifikuju sa istom lakoćom, kako su pripadnici MUP-a, falsifikovali dokumentaciju i potpise za ovaj postupak.
Potom se navodi nova laž gospodina Neškovića, gdje moje zadržavanje opravdava zakonskom formulacijom koja kako kaže definiše zadržavanje lica na mjestu izvršenja krivičnog djela. Ni o takvoj definiciji nema nijedne riječi ni u zabilješci ni u zahtjevu gospodina Neškovića a naprotiv Srećko Panić na pitanje sudije zbog čega je izdao naredbu iznosi novu laž da je to kao učinio, zbog toga što su to od njega tražili pripadnici sudske policije, što takođe niti je negdje ranije zapisano niti su to sudski policajci izjavili tokom svjedočenja a u zabilješci je naveo da je razlog opasnost od ponavljanja prekršaja, što valjda znači da su se prepali kako ću zvati policiju iz druge stanice da interveniše.
Da nema kraja lažima gospodina Neškovića, vidi se u nastavku gdje izmišlja neko navodno naređenje “da se odmaknem od policijskog službenika” s obzirom kako kaže da sam se nalazio na distanci koja nije bezbedna po policijskog službenika. Ni o ovoj novoj izmišljotini gospodina Neškovića ne postoji nijedna riječ u dokumentaciji, niti su to pominjali svjedoci tokom dokaznog postupka a posebno je zanimljiva tvrdnja kako naravno navodno nije bila bezbedna distanca po policijskog službenika kojih je podsjećam bilo 4 a ja potpuno sam dok prethodno iznosi stav da ja nisam bio u opasnosti niti u situaciji koja ukazuje na predstojeću opasnost s obzirom da sam se nalazio u prisustvu policijskih službenika.
Preko 20 građana od kojih 7-o djece, nastanjenih u radijusu od 100 metara od moje kuće su poslije “BEZBJEDOSTI” uz pripadnke MUP-a, streljani i bačeni u Drinu a potom je MUP, kada je otkriven ovaj zločin, ubice helikopterima evakuisao na Sokolac, odakle su i došli a gdje su sada planirali da me ubiju isti zločinci i njihovi nasljednici. Ako ovaj primjer izgleda neprikladan i “star” podsjetimo se na pljačku vozila banke na auto putu koju su izveli pripadnici MUP-a i bili pod zaštitom istog sve dok od Interpola nisu stigla vještačenja DNK i ukazala na izvršioce. Od nebrojeno primjera razbojništva MUP-a izdvojiću još samo slučaj, (Završni čin u bijeljinskoj pravosudnoj drami) o kome sam dostavio prilog u dokaznom materijalu. Radi se o otmici žene u 7-om mjesecu trudnoće, ubistvu njenog još nerođenog djeteta a sve izvršeno pošto su MM i RP u policijskim uniformama i sa LAŽNIM nalogom za naknadu od 500 KM dobijenih od RK, obmanuli nesrećnu ženu, oteli je iz kuće te je poslije gestapovskog medicinskog zahvata u stilu dr. Mengelea, ostavljena na livadi.
Od likvidacija čak i načelnika policije u Istočnom Sarajevu neposredno po okončanju rata, ubistva Bobana Blagojevića, preko monstruozne likvidacije Milana Vukelića, koji je raznesen eksplozivom poslije konstantnih prijetnji kriminalaca iz policije, ubistva Ivone Bajo, pa sve do likvidacija Dragičevića i Krunića, pruža se krvavi trag terorističke frakcije u MUP-u, koja drži pod kontrolom i u strahu i one malobrojne čestite profesionalne službenike i sada se g. Nešković usuđuje pominjati neku “bezbjednost” uz prisustvo “opšte” i sudske policije za koje imam bezbroj dokaza o smišljenim lažima, falsifikatima, kriminalu i zločinima u koje su umješani.
PRILOZI
Pravično vođenje postupka
|
Zdenko Bajo |
