Dr. Nada Jurinčić tvrdi da nema nikakvih sojeva i svaki novi soj je samo soj, Faučija, Plenkovića, Capaka, Markotićke… itd – to su njihovi sojevi…

Ne znam zašto ih nazivaju “omikron” – “Bocvana” itd. Možda zato što u Bocvani ljudi nisu htjeli da se špricaju.
A stvarnost je da “novim sojevima” pravdaju posljedice špricanja, koje su katastrofalne i biće sve gore.
Nedavno je liječnica iz SAD iznela svoja iskustva, nakon što je pristala da se dobrovoljno šprica, vjerujući u dobre namjere proizvođača.
Radilo se o prvoj probnoj grupi od 60 lica, među kojima nekoliko liječnika.
Par dana nakon primljene doze dobila je neugodnu i bolnu neurološku simptomatologiju, koja se nastavila do stanja strašnog urušavanja zdravlja.
Poslije pomoći koju joj je ukazao kolega, nije se oporavila potpuno ali je mogla uspostaviti, koliko toliko kontrolu nad životom.
Potom je formirala okrugli sto gdje se iznose potresna svjedočenja ljudi.
Pročitano je i pismo kolegice, koja se ubila pošto se nije mogla nositi dalje sa teškim traumama, koje je preživljavala.
I ja lično imam svakodnevne spoznaje o teškim posljedicama, posebno neorološkim nakon tretiranja ljudi špricama kod nas.
To ni po definiciji ni konceptualno ne može da se nazove vakcinama i opet je tu medicinska struka pobrisana.
Definicija za vakcine postoji a ovi pripravci koje daju se ne uklapaju ni u definiciju ni u koncept.
To kaže struka i nauka a oni ne govore ništa o tome se ne izjašnjavaju.
Ljudi se inače rijetko oglašavaju o tome jer se osjećaju prevarenima.
Niko ne želi biti prevaren i onda kaže : “Zar sam bio toliko glup da sam pristao na ovo”.
Imate tolike negacije posljedica da to ide do neviđenih razmjera.
Recimo gospođa koje je imala moždani udar nakon druge doze od koga se jedva izvukla a njen sin je imao blaži udar već nakon prve doze.
I ona sad pita da li može primiti sledeću dozu.
Shvatate li šta se dešava – ljudi jednostavno više sebi ne vjeruju.
Izvršen je neviđeni medijski pritisak i ubjeđivanje da ljudi čak i kad vide da su potpuno zdravi nakon špricanja dobili udare i oni i djete ne shvataju.
Pa šta smo to mi – znači virus se prenosi a sad se i moždani udari prenose.
Što se tiče posljedica špricanja imamo 3 etape štetnih efekata.
Prva je u početnih 10 dana i najčešće završava smrću.
Pojavljuju se ugrušci u krvi što znači da taj pripravak sadrži neku materiju, koja izaziva promjene u krvi – eritrocitima i trombocitima i to je dokazano.
Već je desetine liječnika napravilo analize krvi kod špricanih i normalnih osoba i vide se upadljive razlike.
Eritrociti se raspadaju, slijepljeni su jedan uz drugog i jasno je da se u krvi pokreće proces, koji zovemo diseminirana intravaskularna koagulacija
To u pedijatriji skoro uvjek vodi prema smrtnom ishodu jer su šanse za preživljavanje 1/100.
Imamo već mnogo ovakvih primjera.
Pacijenta koji ima leukemiju odbijaju liječiti jer nije šprican što nije samo neetički nego je i zločin.
Liječnici u bolnicama i sestre vide šta se dešava i istina će izaći na vidjelo.
Subakutne posljedice su nakon 10 dana, najčešće – miokarditis i veliki je broj sportista koji se ruše nakon primljene doze.
Prema matematičkim proračunima prijavljuje se i evidentira samo 1 % slučajeva štetnih posljedica.
To znači da se zvanični broj može i treba množiti sa 100 da bi se dobile približno tačne cifre u stvarnosti.

Dr. Nada Jurinčić