Prestanite vrijeđati inteligenciju javnosti lažima koje ne bi prošle ni u osnovnoj školi…

Prošlo je dosta vremena ali konačno, neumoljivo, poput curenja u laboratoriju u Wuhanu, čini se da istina o ko*oni izlazi na vidjelo. Može se sa sigurnišću reći da su „anti-vaxxeri“ bili u pravu za praktički sve što su govorili.
Pa kako smo mi to sve znali – mi “mali ljudi”, koji očito nismo svjetski priznati vi*olozi pa stoga nismo imali pravo na mišljenje o ovoj stvari? Pretpostavljam da, kao i većina vas, prepoznam sranje kad ga nanjušim, talent za koji ne primamo ni zahvalu ni ispriku od onih koji nemaju te sposobnosti. U mom slučaju sam bio u maloj prednosti (jer sam knjigu doslovno napisao na sranjima ) a ponovit ću ono što sam napisao 2019. godine :

Najmanje što bi prevaranti, političari i vlade mogli učiniti, jest da prestanu vrijeđati inteligenciju javnosti lažima koje ne bi proizašle ni iz osnovne škole.
Nažalost u slučaju ko*one, laži naših vlada bile su toliko amaterske da oduzimaju dah da čak ni najveći konformisti među nama nisu imali vjerodostojnu opciju nego ih ispitati.
Za mene je novčić pao na opravdanje za prvo zaključavanje – morali smo to učiniti da spasimo baku i djeda, rekli su torijevci. To je odmah izazvalo ozbiljne alarme. Osim njihove sklonosti glasanju, nijednoj vlasti nije stalo do onih koji su navršili dob za mirovinu. Zapravo, idealan scenarij bi bio da svi padnemo mrtvi u trenutku kada ispunimo uvjete za državnu mirovinu.
U protivnom uvijek postoji opasnost da će starije osobe nastaviti iscrpljivati ​​blagajnu, monopolizirati bolničke krevete, stambeni fond i prostor javnog prijevoza te na drugi način začepiti infrastrukturu u koju bi bilo bolje uložiti u migrante, koji su tek ileglanim putem stigli u zemlju. Zapravo, početni odgovor Borisa Johnsona na ko*onu bio je upravo to, da je to “prirodan način postupanja sa starim ljudima”.

No, naravno, najočitiji pokazatelj da nešto nije u redu bilo je ponašanje odgovornih: političari i svjetski čelnici koji su imali pristup svim informacijama a ipak su provodili svoje vrijeme prekidajući karantenu, nisu u njoj uspjeli održati svoje genitalije društvenim udaljenosti od dva metra (pa čak i dva centimetra), donosili su vlastiti alkohol na ‘radne sastanke’ i skidali maske čim su kamere prestale snimati. Drugim riječima, oni koji su najviše mogli izgubiti znali su (ili su se barem ponašali kao da znaju) da im ne prijeti nikakva opasnost od ko*one.

Bilo je jasno da laži nisu dovoljne da nas drže pod kontrolom, pa smo morali biti kažnjeni i omalovažavani da se pridržavamo pravila – ili jezikom Matta Hancocka, “preplašiti nas na smrt”. Tako se i dogodilo. Dobri dečki bili su zaposlenici u javnom sektoru, koji su Netflixom zaradili 400 milijardi funti u isplatama za odsustvo.
Zločesti su bili ti škrti nitkovi u privatnom sektoru – ne samo da su bili zaduženi da sve plaćaju kao i obično ali ovaj put s neobičnim obratom – da to rade dok im je uskraćeno pravo da stvarno rade.
U početku su anti-vaxxeri bili samo ‘sebični‘. Zatim smo unaprijeđeni u ‘ opasne ‘. Na kraju, naravno, nije bilo druge nego da nas optuže za ‘ ubojstvo ‘. Krivnja, prijetnje, novčane kazne a zatim prisiljeni na snimanje – Hobsonov ultimativni izbor.

Nije to bila ni luda margina, nego mainstream. Andrew Neil, od svih ljudi, otvoreno je izjavio: “Vrijeme je da se kazni pet milijuna Britanaca koji odbijaju c-pivo.” Pitam se kako se Neil osjeća sada kada se pokazalo da su ti “strašljivi”, “neuki”, “neodgovorni” i “glupi” odbijači bili u pravu.
Biti u pravu opasna je igra, gotovo jednako opasna kao i preispitivanje autoriteta. No ismijavanje svakoga tko se usudio “dovesti u pitanje znanost” bilo je nevjerojatno nelogično – ne samo zato što smo svi prošli kroz koktel c-pljenja prije nego što prohodamo, nego što je još važnije, zašto bi itko tko namjerno ugrožava zdravlje hodao okolo slobodan? Dovođenje u pitanje “znanosti” nije bilo dopušteno ni pod kojim okolnostima, čak i ako je znanost bila u krivu; – čak ni za one čiji je posao “dovoditi u pitanje znanost”.

I ovdje su se trebala upaliti zvona za uzbunu : temelj na kojem počiva znanost je preispitivanje same sebe – i to s prokleto dobrim razlogom. Prije jednog stoljeća heroin se prodavao kao sirup protiv kašlja. U 1960-ima, talidomid je tragično korišten za liječenje mučnine kod trudnica. Po definiciji, znanost je prije bila u krivu i bit će očito svjesno u krivu opet.
Ali za prave vjernike to nije trebao biti problem. Još jednom je laž bila amaterizam – ako su c-piva stvarno djelovala, zašto brinuti o ljudima koje prezireš a odbijaju ih uzeti? Nažalost, nisu uspjeli; izgubili su svoju ‘ 100% učinkovitost ‘ brže od 40 godina starog modela OnlyFans.

Možda je najstrašniji aspekt ko*ona prevare bila glupost kojom je opravdan porast sindroma iznenadne smrti, kada je postalo jasno da c-pljeni umiru bez upozorenja. Srčani udari kod 20-godišnjih sportaša nekada su bili rijetki ali više ne – gotovo sve može izazvati napad miokarditisa. Dakle, ako ste planirali raditi u dvorištu, gledati televiziju ili čak vježbati nakon primanja 93. doze c-piva, možda biste to trebali preskočiti.
Istina o ko*oni konačno izlazi na vidjelo, unatoč svim pokušajima vlasti da je sakriju. Nikada nije moglo biti manje veselja reći “Rekli smo vam.” Ali jesmo. I sada znamo. Maske ne rade i nikada nisu djelovale ali vlasti ipak više vole da ih nosite. Ako je vjerovati MHRA (Regulatorna agencija za lijekove i zdravstvene proizvode) to ne utječe na trudnoću. Ako želite vidjeti podatke o tome, možete zazviždati za to . A pravila socijalnog distanciranja? Ona su izmišljenia i neučinkovita , kao što su drugi godinama baš to tvrdili.

A c-piva? Ne brinite – nema ništa loše u tome. Na stranu činjenica da FDA (Ministarstvo za hranu i lijekove SAD-a) želi čekati 55 godina na zahtjeve o slobodi informacija o podacima o c-pivu, zajedno s AstraZenecom koja je povukla vlastito c-pivo i konačno priznala da uzrokuje nuspojave poput ‘smrti’. I naravno, samo su idioti poput Trumpa tvrdili da slavni liječnici nisu promovirali ko*onu – samo su slavni liječnici odbijali promovirati c-piva.
Budući da su izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu pred vratima, vrijedi se prisjetiti da su političari koji mole za vaš glas isti torijevski zastupnici koji su doslovno pišali po vama tijekom cijele pandemije. Ako mislite da je laburizam bolji, jedina razlika je u tome što vas je Starmer htio nasmrt preplašiti kako bi vas mogao jače i brže zatvoriti
Pitanje koje me stvarno zabrinjava je: kada će biti isprike i naknade za one koji su riskirali sve kako bi progovorili – one poput Marka Steyna, čije ime se Ofcom i dalje provlači kroz blato? I što je još važnije, kada će biti stvarnih posljedica za one koji su uključeni u krajnju prijevaru?

15-minutni gradovi : WEF-ov mokri san

Ko*ona je bila samo test kako bi provjerili koliko smo podobni.
Ovih dana mainstream mediji hvale te zeleno-ekološke projekte “all over the world”. No, uživo, 15-minutni grad izgleda puno manje idilično. U stvarnosti, to je utopija s bodljikavom žicom ili fensi hipsterska verzija – 15-minutna zgrada u kojoj živi 20000 ljudi.
Unutar ovih zgrada nalaze se supermarketi, trgovine, frizerski saloni, ljekarne. U suštini, to je 15-minutni gulag unutar jedne zgrade. Za vrijeme lockdowna i bankarske krize u Kini, stanari nisu mogli izaći jer im se na mobilnoj aplikaciji “smart-home” upalila crvena lampica, što znači da lift, vrata i okretna vrata ne rade
Uvodi se digitalni ID-broj koji je povezan s digitalnim novčanikom. Taj digitalni novac (CBDC), koji će imati rok trajanja i biti u određenim slučajevima geografski vezan, predstavlja korak dalje ka ostvarenju 15-minutnih geta. Ovi su geto kvartovi u stvarnosti, ništa drugo nego temperirani, fensi zatvori s ograničenom slobodom kretanja, kreirani po potrebi vladara.

Dok mediji nastoje prodati ovu ideju kao ekološki i društveno napredak, stvarnost je daleko mračnija. Kontrola, nadzor i ograničenje slobode kretanja postaju novi standardi života. Ko*ona je bila samo početak, test koliko smo spremni prihvatiti ograničenja u ime sigurnosti i ekološke održivosti.
Budimo jasni : 15-minutni gradovi nisu utopija. Oni su distopijska noćna mora u kojoj su ljudske slobode svedene na minimum a naš svakodnevni život postaje igra u kojoj svaki naš korak prate digitalne oči. Ako ne postavimo pitanja i ne izrazimo svoje neslaganje sada, budućnost bi mogla izgledati puno više nalik na zatvor nego na slobodno društvo.
Nedavno je nekoliko stotina radikalnih islamista zatražilo kalifat u njemačkom gradu Hamburgu. Taj njihov san možda će uskoro biti ispunjen. Hamburg je među prvim gradovima Njemačke koji je na popisu realizacije 15-minutnih gradova, što bi značilo da će radikalni muslimani dobiti 15-minutni kalifat.

Epoha