Doktor Lidija Gajski iznosi stručnu analizu, političko medijsko pandemijske histerije…

U vezi sa bolešću “COVID-19” postoji jako puno pitanja i nejasnoća…
Počinjemo od same prirode i porijekla virusa… postoje naučnici koji tvrde da taj virus nije nikad izolovan, preko epidemiologije… dakle širenja virusa gdje imamo puno nelogičnosti.
Činjenica je da je test za virus, apsolutno nepouzdan i pitanje šta on uopšte dokazuje.
Jako je velik broj lažno pozitivnih nalaza a sama bolest nije definisana u kliničkoj slici i pod nju se mogu podvesti mnoge druge bolesti, uključujući to da se pod smrt od kovida podvode i razne druge bolesti.
I konačno do liječenja, gdje smo vidjeli da su neki načini u stvari kontraproduktivni pa i same mjere, počev od maski do zaključavanja, bez stvarnih dokaza o potrebi i učinku.
Dakle sa ovakvim pitanjima i dilemama, odnosno nejasnoćama, opravdano se postavlja pitanje, kako je vakcina uopšte napravljene i sa kojom svrhom.
Vakcine koje nam se nude su kreirane novom tehnologijom o kojoj dosad nemamo nikakve studije o djelotvornosti a radi se o unosu novih genetičkih podataka u organizam primaoca.
Što se tiče samih vakcina od onoga što nam se govori, puno je važnije ono što nam ne govori i to konkretno, koliko imunitet traje, to nam je nepoznato, te koliko su vakcine djelotvorne i sigurne.
Što se tiče djelovanja, mora se reći da su proizvođači postavili vrlo nizak stepen, odnosno vakcina štiti od blagih simptoma, kao što su kašalj i temperatura.
A da bi sprečavale teže oblike bolesti, vezano za hospitalizaciju i smrtnost, nemamo nikakve dokaze ni podatke da bi te vakcine pružale zaštitu.
Stoga bi se svi građani, kojima se vakcina nudi, morali zapitati ne koliki je procenat da li 70 ili 90%, nego što je to u stvari konkretno, protiv čega bi ta vakcina štitila i koliko je to djelotvorno.
Odgovor je da su djelotvorna samo protiv blage prehlade.
U smislu te činjenice da vakcine sprečavaju blagu prehladu, postavlja se pitanje, da li će vakcinisanje donijeti više tegoba i nuspojava, nego koristi, odnosno sprečavanja ti blagih simptoma bolesti.
Što se tiče odgođenih nuspojava a znamo da ih kod vakcina ima, to je potpuno nepoznato, posebno imajući u vidu da su ta ispitivanja trajala prekratko.
Suštinski treba reći da su nuspojave ovih vakcina u stvari nepredvidive, jer se radi o potpuno novoj tehnologiji dosad nepoznatoj i nekorištenoj, gdje se negativne posljedice mogu pojaviti i na narednim generacijama.
Sve u svemu riječ je o vakcini za koju je potpuno nejasno kakav je odnos koristi i štete.
Obaveza vakcinisanja, bila ona direktna ili indirektna je apsolutno neprihvatljiva.
Dakle, imajući u vidu da je potpuno nejasno, kakve bi bile koristi a kakve štete od vakcinakcije mi ovdje ne možemo govoriti čak ni o nekoj preporuci za vakcine a kamoli o zakonskoj obavezi.
Zakonska obaveza vakcinisanja je u politička odluka i politička mjera a njome se u stvari krše osnovna ljudska prava u prvom redu integritet tijela i autonomija odlučivanja o osobnom zdravlju a da sa druge strane ona pojedincima nanosi štetu, te ako se uvodi takva politička mjera, ona mora biti jako jako dobro obrazložena a mi to obrazloženje nismo čuli.
Nikakvih uslova za neku javnu raspravu, niti kod nas niti globalno nema, zato što se agresivno forsiraju samo službeni narativni… samo reklamiranje i propaganda vakcinisanja a ljudi koji postavljaju bilo kakva pitanja vezana za to su žestoko cenzurisani i progonjeni.
U takvim okolnostima se ovakva vrsta političke odluke ne može i ne smije donijeti a pogotovo u društvima koja se želi nazivati slobodnim i demokratskim…

Lidija Gajski