Aleksandar Vučić je Miloradu Dodiku iznenadno, javno i brutalno odvalio politički šamar od kog će se ovaj teško oporaviti.

Konkretno: Vučić je promjenio najavljeni protokol i održao sastanak sa banjalučkim gradonačelnikom Stanivukovićem o konkretnim investicijama i saradnji, na kom su Dodik, Cvijanovićka i Višković svedeni na nivo publike i klimoglavaca.

Poruka ovog skandala glasi: Dodik definitivno odlazi na političko smetlište!

Slutio je Milorad Dodik da bi mu se sopstvene zamisli oko obilježavanja 22. aprila – Dana Grada Banjaluke mogle obiti o glavu. To najbolje pokazuje iznenadni nalog predsjedniku gradske skupštine Mladenu Iliću da kontaktira gradonačelnika Stanivukovića i predoloži mu zajedničko uručivanje “Ključa grada” i povelje “Počasnog građanina” predsjedniku Vučiću. Prethodno je kompletnu manifestaciju organizovao tako da gradonačelnika drže u teškoj pozadini ili sjeni dešavanja, odnosno da Dodik pokaže ko je i danas banjalučki suveren.

Prvi cilj ovakvog sastanka bio je da Vučić konkretno pokaže koga u datoj situaciji vidi kao svog stvarnog domaćina. Upravo suprotno od Dodikovih zamisli oko Stanivukovićevog marginalizovanja, sve sa Željkom Cvijanović, Radovanom Viškovićem i ostatkom svite kao svojevrsnom delegacijom domaćina. Vučić nije prihvatio takvo prilično sramno i politički neprimjereno “delegiranje nadležnosti”, pa je na spornom sastanku pored sebe zasjeo mlađanog Stanivukovića, dok su ostali dobili uloge statista, publike ili tek klimoglavaca.

Sekundarni Vučićev cilj bio je svima pokazati ko je “adresa” sa kojom planira realizovati unaprijed pripremljena obećanja. Sam je najavio investicije u vidu otvaranja dvije firme, a onda je gradonačelnika upitao kako još može pomoći Banjaluci. Dovitljivi Stanivuković očas posla izdejstvao je izgradnju škole u naselju Vrbanja i mosta u naselju Česma. U pitanju su dvije infrastrukturne investicije iz njegovih političkih obećanja i planova, a sada je za njihovu realizaciju obezbjedio potrebna financijska sredstva iz budžeta Srbije.

Monogi će se složiti sa premisom da Draško Stanivuković nije sanjao o takvom načinu realizacije ovih projekata, osim ukoliko između Vučića i njega u međuvremenu nije uspostvavljena nekakva “tiha diplomatija” ili zakulisno dogovaranje. Na tom planu zanimljivo je kako nema detalja o tome kakve dvije firme “dolaze” u Banjaluku, no valja podsjetiti da Stanivuković još od posjete Beogradu nagovještava određene investicije o kakvima se trenutno pregovara. Sad prilično osnovano možemo procjeniti ko je “tajnoviti investitor”.

Elem, iz današnjih dešavanja nesporno znamo da je Aleksandar Vučić direktno tražio od gradonačelnika Stanivukovića prijedloge oko pomoći razvoju Banjaluke, te da je ovaj izdejstvovao izgradnje škole i mosta, šta zasigurno nisu malena novčana sredstva. Uz to moramo zaključiti da Vučić direktno financira Stanivukovićeve političke projekte – na kojima je ovaj dobio glasove svojih sugrađana.

Sa druge strane od Dodika, Cvijanovićke, Viškovića i ostatka svite nismo čuli da su uopšte kontaktirani oko predmetnih projekata, niti da su bili sudionici razgovora između Vučića i Stanivukovića. Bar ne preko nivoa klimanja glavama, smješkanja i načelnog saglašavanja da je riječ o projektima korisnim za Banjaluku. Pokušava Željka Cvijanović preko režimskih medija proturiti priču o skandalu “tajnog snimanja”, no od nje smo bar navikli na nekontrolisana izvaljivanja gluposti.

Mogu izmišljati šta im drago, ali nema pomoći u pobijanju surove činjenice da je Vučić kompletnom rukovodstvu Republike Srpske odvalio političku šamarčinu kakvu nisu mogli zamisliti u najgorim noćnim morama. Uradio je to javno, drsko i toliko bezobzirno da me ne bi začudila intervencija hitne pomoći u Bakincima. Od ostalih fahidiota teško možemo očekivati kakve emotivne reakcije.

Znate, pokušao je Dodik loše izrežiranom predstavom stvoriti utisak kako je on još uvijek neprikosnoveni vladar Grada na Vrbasu, no Vučić ga je na zaista konkretan način podsjetio da je u svom decenijskom uporištu izgubio izbore. Jedno “političko nedonošče” Banjalučani su ipak izabrali za svog gradonačelnika i čvrsto stoje iza većinskog uvjerenja. I jeste primjereno da “politički pobačaj” Vučić ovako javno Dodiku demonstrira surovu realnost.

Sviđalo se to nekom ili ne, ali Vučić je ovim i ovakvim ciljnim skandalom Dodiku pokazao put ka političkom smetlištu – gdje je odavno trebao završiti. Elem, kako kažu: osveta se najbolje servira hladna.

Radovanovicborislav.blogspot.com