DODIK NIKOGA VIŠE NE MOŽE ZAVARATI SVOJIM LAŽIMA

Dodik, politička “manja tehnička greška”, pokušao se sakriti iza opozicije u čemu nije uspio; Borenović i Stanivuković su dio Dodikovog Režima a ne opozicije; Radojičić je zajednički Dodikov i Stanivukovićev projektić za jednokratnu upotrebu…

Sopstveni kukavički čin, sadržan u činjenici da će stranke koje čine antinarodni Režim što satire Republiku Srpsku izaći na izbore po Izbornom zakonu BiH, (na kojem je intervenisao visoki predstavnik Kristijan Šmit), Milorad Dodik, šef Režima, pokušava transferisati na opozicione stranke – SDS, Pokret za pravdu i red Nebojše Vukanovića, Narodnog Fronta Jelene Trivić i dio PDP-a koji je ostao lojalan Igoru Crnatku.
Nije to nikakvo iznenađenje; Štaviše, znalo se to i prije navodnog donošenja Izbornog zakona RS, čije stupanje na snagu je zaustavio upravo Dodik, manipulišući u Vijeću naroda RS preko Kluba Bošnjaka u kojem Režimske stranke imaju većinu ali su “uložili” veto.

Dodik je ponovo pokušao da se sakrije iza opozicije ali već postaje pravilo da  mu to sve teže i sve rjeđe polazi za rukom, što svjedoči da je opozicija konačno uspjela da dobrim dijelom izađe iz okvira koji im je Dodik nametnuo brojnim manipulacijama nacionalnim interesima.
Dodik, koji je najveći izdajnik srpskog naroda i srpskih nacionalnih interesa, ponovo je, po enti put, lažno optužio opozicione stranke za izdaju, što je bilo i za očekivati od jedne amoralne, beskrupulozne, besramne bestidne individue, koja predvodi već osamnaest godina varvarski režim. Skupa sa kleptokratskom i klijentelističkom elitom što zajedno sa njim proždire entitet, napada na sve institucije Republike Srpske i mora se to naglasiti, vrlo efikasno je efektuirao razaranje institucija.

Dodik, koji je oktroisan na poziciju predsjednika RS, nakon što je brutalno zgazio izbornu volju građana i pokrao izbore; Dodik, kojeg je na tu poziciju oktroisao upravo Kristijan Šmit i CIK (priznajući pokradene izbore), protiv kojeg se on navodno bori, sada podlo, bijedno i providno pokušava sopstveni Pro-Šmitizam podmetnuti opoziciji.
Srećom, Dodik je već odavno politička “manja tehnička greška” i nikoga više ne može zavarati svojim lažima koje ispaljuje rafalno, jer je to jedino što je preostalo od njegove nekada ogromne moći.
Uzgred, ne postoji nijedan jedini razlog da bilo ko iz opozicije razgovara o bilo čemu sa Dodikom i njegovim slugama ali je potrebno da ih opozicija, SDS, Pokret za pravdu i red Nebojše Vukanovića, Narodni Front Jelene Trivić i dio PDP-a koji je ostao lojalan Igoru Crnatku, svakodnevno istinom raskrinkavaju.
Odvratna je njegova zloupotreba teškog života Srba na Sjeveru Kosova; Odvratno je da pominje “Kurtijeve izbore” na Sjeveru Kosova na koje Srbi nisu izašli ali šta očekivati od “Aljbina iz Bakinaca”, što jeste Dodik u svom odnosu prema Srbima u Republici Srpskoj i cijeloj BiH.

Ali, možda ja griješim ;

Dodik tvrdi da je daleko od toga da je politička “manja tehnička greška” i da će njegov Režim odnijeti veliku pobjedu na izborima; Ako je to zaista tako, onda neka bojkotuje izbore, neka sačeka proglašenje Izbornog zakona RS, raspiše izbore po tom zakonu i izađe na njih.
Do tada ćemo saznati da li je samo tri posto Srba iz RS izašlo po “Šmitovom zakonu” i ako to, zaista, bude tako, onda Dodiku treba predati ponovo svu vlast. Međutim, to ne možemo saznati ako Dodik ne ispuni svoje obećanje i ne izađe na izbore po Izbornom zakonu RS, poznatijem kao “Dodikov Izborni Zakon”, već podvijenog repa, šeneći na zadnjim nogama, uz isprazan gromoglasan lavež, izađe na izbore po Šmitovom zakonu.
“Aljbin iz Bakinaca” svjestan je da će glasači izaći u ogromnom broju na birališta 06.10.o.g., za kada su zakazani izbori i da će glasati protiv Režima. I protiv Dodika, iako su lokalni izbori.
Svako kome je stalo do Republike Srpske treba da izađe na izbore 06.10., jer na tim izborima Režim neće smjeti krasti. Znaju oni odlično zašto.

Dodik je potpuno izgubio bilo kakvu konekciju sa zdravim razumom, jer je pokušao opoziciji imputirati i Rezoluciju o kojoj bi trebalo da se glasa u UN iako on lično, kao ni Željka Cvijanović, član Predsjedništva BiH, nisu učinili ništa da do glasanja o Rezoluciji ne dođe; Nije opozicija imenovala Zlatka Lagumdžiju za ambasadora BiH u UN već Dodik i Cvijanovićeva.

Ako je već toliko protiv donošenja Rezolucije koliko tvrdi da jeste, zašto Cvijanovićeva nije zatražila zakazivanje hitnih sjednica Predsjedništva o toj temi i političkim sredtsvima, došla do prava veta? Nije, jer to nije bio Dodikov interes. Donošenje Rezolucije o Srebrenici, sve ono što se dešava u vezi sa tim, Dodik maksimalno zloupotrebljava kako bi pokrio strašne crne rupe u tkivu Režima, odvukao pažnju sa ekonomskog, finansijskog, privrednog kolapsa RS i pokušao sebe još predstaviti kao heroja odbrane nacionalnih interesa, što je tipično djelovanje izdajnika nacionalnih interesa.
Ali sačekajmo tu “istorijsku” odluku Varvarskog necivilizacijskog režima Milorada Dodika o (ne)izlasku na izbore po Izbornom zakonu BiH. Ko zna, možda se, preko noći, iz političkog “manjeg tehničkog problema” pretvori u nešto sasvim drugo, “žabu” na primjer.

Na kraju, nekoliko rečenica i o opoziciji, preciznije onim koji je čine.
Opoziciju u Republici Srpskoj čine SDS, Pokret za pravdu i red Nebojše Vukanovića, Narodni Front Jelene Trivić, dio PDP-a koji je ostao lojalan Igoru Crnatku i nekoliko lokalnih pokreta.
U opoziciju ni po kom osnovu se ne mogu svrstati Branislav Borenović, sluga Draška Stanivukovića, koji je kandidat Dodika i SNSD-a za gradonačelnika Banjaluke. U opoziciju, naravno, ne pripada ni Stanivuković koji je sa Dodikom dogovorio da ga kandiduje Borenović, kako bi pokušali unijeti smutnju u opozicione redove, što im nije pošlo za rukom.
Sve Borenovićeve “antirežimske” izjave su laži teške koliko i Dodikove.
U opoziciju ne pripada ni Igor Radojičić; Njegovo ponovno pojavljivanje na političkoj sceni vrlo kratko je djelovalo kao “znak pored puta” da Dodik uskoro odlazi sa političke scene; Međutim, Radojičić je taj “znak pored puta” prebrzo prebrisao i pokazao da se aktivirao po Dodikovom nalogu kako bi pomogao Režimskom kandidatu Stanivukoviću da se pokuša dokopati i drugog gradonačelničkog mandata.
Koliko veliko Ništa je Radojičić, koji ponovo služi Dodiku i njegovom klonu Stanivukoviću nakon što je izbačen iz SNSD-a poput vreće sa smećem, pokazuje to što je odlučio da bude zajednički projektić za jednokratnu upotrebu, upravo Dodika i Stanivukovića.
I da ne bude da sam odstupio od ranijih stavova – Milorad Dodik će, izvjesno, sa političke scene otići u ovoj godini, sasvim realno prije održavanja oktobarskih lokalnih izbora.

Slobodan Vasković