CRNA KNJIGA NEPODOBNIH I NJIHOVO ILEGALNO PRISLUŠKIVANJE
Tri ključna koraka komandanta logora kao uvod u apsolutnu tiraniju najgorih od svih. Zakon o kriminalizaciji klevete za drakonsko, zločinačko kažnjavanje nepodobnih…
Zakon o kriminalizaciji klevete, treći je veliki korak u pretvaranju Republike Srpske u jezivi gulag u kojem komandant logora odlučuje bukvalno o sudbini svakog pojedinca, tako što ga rigorozno kažnjava, preko podaničkih sudija za svaku izgovorenu riječ koja iole zapara logorsku atmosferu utamničenog naroda.
To je samo jedan od ciljeva Komandanta Logora, jer tom Zakonu ne podliježu samo građani RS, već cijele BiH, kao i novinari iz kompletne države, budući da će njegove sudije proglasiti “mjesnu nadležnost” za svakog građanina ili novinara BiH koji se usudi izgovoriti bilo šta protiv komandanta logora u bilo kojem dijelu BiH a to bude objavljeno ili u medijima ili na nekom od brojnih FB profila, Tviteru, bilo kojoj trećoj mreži.
Cilj je uvođenje straha, njegova maksimalizacija, što dublje ukopavanje u šanac Dodika i njegove kleptokratske i klijentelističke mreže u uzaludnom pokušaju da se odbrani od procesa koji su u toku i na čijem kraju on politički odlazi.
U nastavku o prva dva koraka koja sam već ranije opisao u tekstu objavljenom 27. maja 2020. godine.
“SNSD će u narednim mjesecima uspostaviti svoju Crnu Knjigu u koju će biti upisani svi oni koji su bilo kada SNSD-u na bilo koji način napravili štetu a pogotovo oni koji su bili u SNSD-u, dobili mandat na imenu SNSD-a i onda se priklonili drugim političkim organizacijama. To će značiti da ćemo putem naših organa i naših ljudi u institucijama vlasti voditi računa o tim imenima. I to moramo da uradimo”, izjavio je Milorad Dodik na stranačkom skupu, 30.10.2016. godine, pod nazivom “Pobjednički skup gradonačelnika, načelnika i odbornika SNSD-a na lokalnim izborima 2016., sa stranačkim rukovodstvom”.
Niko od prisutnih nije se usprotivio pisanju Crne Knjige a bili su nazočni svi najviši funkcioneri te stranke – Željka Cvijanović, Nebojša Radmanović, Radovan Višković, Luka Petrović, Nikola Špirić. Niko ništa nije rekao o tome da je riječ o neljudskoj odmazdi, bez nekog velikog razloga, jer je SNSD ubjedljivo pobijedio na tim izborima.
Niko nije pisnuo a tri i po godine nakon tog skupa, na kojem je najavljeno uspostavljanje Crne Knjige i odmazde, svjedočili smo da su u njoj ispisane brojne stranice, da je odmazda postala svakodnevnica.
Dio te odmazde su ilegalno prisluškivanje, praćenje i progon neistomišljenika, što je Dodik javno potvrdio na sjednici urušenog parlamenta, održanoj 20. maja 2020. godine.
Niko od prisutnih poslanika vladajuće kleptokratske koalicije nije se ogradio od Dodikove izjave a tadašnji ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač, koji je po Dodikovom nalogu ilegalno prisluškivao i progonio nepodobne, 21. maja je slagao da je riječ o “performansu”. Nije laganje za Lukača nikakva novina, kao što je opšte poznato da je nerijetko štitio kriminalce najgoreg kova.
Na istoj sjednici urušenog parlamenta Dodik je, u izlivu nepatvorene mržnje, bijesa, bahatosti, neodgoja, listom posljedica mentalne crvljivosti, koja je kod njega najdominantnija osobina, opsovao mrtvog oca Nebojši Vukanoviću, narodnom poslaniku.
Ni taj odvratni, neljudski čin niko od pripadnika kleptokratske, ulizičke, poltronske bagre, koja bespogovorno sluša lažnog vožda dobro načetog brojnim patologijama, nije reagovao, kamoli osudio takav monstruozni, jezivi, ogavni čin.
Dodikove podmukle ulizice su, doživljavajući njegove blasfemične psovke kao naredbu, krenule u pisanje Knjige mrtvih pripadnika familija njegovih još uvijek živih kritičara sa kojima će se on, prije ili kasnije, fizički obračunati.
Bagra, koju je Dodik uzdigao na pijedestal oligarhije što je narod pretvorila u roblje, krenula je sa masovnim vrijeđanjem upokojenih članova porodica Dodikovih kritičara ne prezajući ni od najgnusnijih uvreda na račun mrtvih. Iživljavanje nad mrtvima postalo je svakodnevno sredstvo kojim se obračunavaju sa nepodobnim a sljedeća faza je, neminovno, Dodikovo naređenje da se ruše nadgrobni spomenici svih pokojnih članova porodica njegovih još uvijek živih kritičara.
Tada je Dodik, bez sumnje bolesna osoba sa nikakvim šansama za ozdravljenje, kompletirao udar na kritičare – žive prisluškuje, progoni, prostački vrijeđa. Slijede im prebijanja, maltretiranja, sasvim realno i gore od toga.
Sve navedeno nije mu bilo dovoljno, pa se odlučio i za oktroisanje Zakona o kriminalizaciji klevete koji je esencija zla, što je najkraći i najefikasniji način da bi se opisali njegovi ciljevi od kojih sam samo jedan dio naveo na početku ovog teksta.
Zli Primitivac i njegovi, podjednako, zli, opaki, pokvareni, podli poltroni ostvaruju se, isključivo, činjenjem zla – i živima i mrtvima!
Odanost tog najtoksičnijeg ljudskog šljama, Dodik nagrađuje dozvolom da bjesomučno pljačkaju preostale resurse entiteta.
Slobodan Vasković
