NE POSTOJE ZARAZNE BOLESTI…

Dr. T.C. Frye je izneo niz ideja koje su nove, alarmantne, čak i neverovatne.
Dr. Frye je, na primjer, pretpostavio, on kaže da to može dokazati, da je CDC, Centar za kontrolu bolesti u Atlanti, proizvodio SIDU, baš kao što je proizvodio dječju paralizu i mnogo drugih bolesti.
Laik, obična osoba, pristupa bolesti sa stanovišta logike.
Zaraza postoji hiljadama godina.
Koncept bolesti je evoluirao. I naravno kada je medicinski sistem komercijalizovan, zadržali su i iskoristili stare koncepte.
E sada zaraza, naravno, to je mit.
Postoje mnogi medicinski koncepti koji su otvoreni mitovi i vječno se održavaju jednostavno zato što donose velike profite kartelu koji kontrolira medicinsku profesiju.
Sad kad je u pitanju sama zaraza, kad bih poređao stotinu ljudi i svakom dao isto sredstvo i svih stotinu ih je povratilo, rekli biste Isuse, ovo povraćanje je veoma zarazna bolest.
Ali istina je da smo samo naučno demonstrirali jedna stvar.
Slični organizmi podvrgnuti sličnim uticajima reaguju slično i vrlo grubo rečeno, slični organizmi koji se prepuštaju istim lošim navikama dobijaju isti loš rezultat.
Dakle, kada su u pitanju bolesti, uzroci za njih su brojni. Oni su ono što jeste “zarazno”.
Vjerovatno ćemo pokupiti loše navike drugih ljudi i prakticirati ih. U ovoj zemlji, bolest je u porastu.
To je skoro najbolesnija zemlja na svijetu. I naravno imamo još loših navika više nego bilo koja druga zemlja na svijetu.
I većina ljudi je bolesna na ovaj ili onaj način. Preko 50% naših ljudi ima hroničnu bolest.

Šta je onda ono što uzrokuje ospice? Kako dijete dobiva ospice ili zauške ili veliki kašalj?
Ospice su jednostavna bolest u kojoj tijelo eliminira otrovne tvari kroz kožu. A sve bolesti su takvi napori tijela.
Inicira ih i sprovodi tijelo kako bi eliminiralo otrove, koji su postali preopasni da se normalno eliminiraju kroz bubrege, koža, crijeva i pluća.
Nijedan roditelj ne bi svojevoljno hranio svoje dijete otrovima.
Šta su to otrovi? Kako oni ulaze u našu djecu?
Kada je reč o trovanju, prva zapovest jedenja je da se ne trujes.
Ali nažalost kada Amerikanci jedu – jedu obilje otrova svaki dan.
Procjenjuje se da se prosječan Amerikanac truje između 10 i 60 puta dnevno.
Znamo da se truješ svaki put kad popušiš cigaretu. Svaki put kada popijete šoljicu kafe znate da se trujete.
Kada ako pijete alkohol znate da se trujete. To je veoma loš otrov.
Pa je li čaj drugačije od kafe? Pa, čaj je zaista isto što i kafa.
Samo imaju različite nazive za supstancu koja je vrsta kofeina. Ali ima i mnogo drugih stvari kojima se trujemo.
Mislim da bezalkoholna pića obiluju otrovima kao što su fosforna kiselina i kofein.
I naravno unutra u slučaju Coca-Cola formule, imaju listove koke od kojih se prave derivati. To je prilično toksično.
A bezalkoholna pića su katastrofa kao i alkohol i alkoholna pića.
Pročitao sam da je tajni sastojak Coca-Cole još od 1906. zapravo kokain. To je tačno. Dolazi iz istog lista iz kojeg se dobija kokain.
Dakle od 1989. imamo ljude koji umiru od side.
Imamo veoma odgovorne ljudi koji znaju da su njihovi dobri prijatelji dobili AIDS. Ali istina je da se bolesti ne prenose.
Ponavljam da su bolesti rezultat nedostataka imuniteta ili od toksičnih materijala. Kada imate nedostatak, vaše tijelo ionako postaje otrovno.
Sada razlog zašto imate imunodeficijenciju je nedostatak bijelih krvnih zrnaca u vašoj krvi – zato što su mnogi od njih uništeni kad hvataju i ubrizgavaju otrovne materijale posebno od droga kao što su heroin, kokain i stvari poput ovih koje gej publika je toliko volela ali sada prilično odustaje.
Ideja da vi*us striktno izaziva bolest nikada nije dokazana.
Šta je zapravo vi*us? Pa a vi*us je “zao duh” ali reći ću vam što su se odlučili za njega.
Vi*us se već u poslednjem delu prošlog veka počeo nazivati uzrokom bolesti jer je već bilo očigledno da bakterijska teorija uzročnosti bolesti ne bi prošla jer krši Kohove postulate postulate koji govore da ako agens izaziva bolest – u samoj bolesti taj agens uvijek mora biti prisutnan i sve je govorilo da ako je taj uzročnik uzrokovao bolest, njegovo prisustvo uvijek mora izazvati bolest.
Pa, ovo je pokazano da je netačno i na primjer u stvarnim slučajevima AIDS-a, ljudi u bolnicu umiru a manje od 50% njih imalo je tzv. AIDS vi*us, koji je slab oblik retrovi*usa. U svakom slučaju, našli su, kažu, milion i po ljudi u ovoj zemlji sa vi*us AIDS-a.
I kažu da žive pod Damoklovim mačem i samo je pitanje kada će da umru ali istina je da nemaju vi*us.
Ono što imaju je takozvano antitijelo na vi*us i ako se sjećate razlog za dobijanje va*cina je to da će organizam stvoriti antitela i bićete imuni na bolest za koju imate antitela. Pa ovdje su napravili promjenu u svom obrazloženju i sada oni koji imaju antitijela, znači da su “podložni” oboljevanju.
Vi*us nije živ, već je mrtav. To je mrtva supstanca.
Vi*us tzv. je uvijek mrtav. Ne postoji takva stvar kao što je živi vi*us.
Čak i takozvani živi vi*usi, znače da su dobijeni iz živog tkiva umjesto mrtvog tkiva ali vi*usi tzv. zapravo su genomi.
To genetski materijal i ako pogledate ćeliju u svom tijelu imate oko sto biliona njih i svaka ćelija ima jezgro a ta se jezgra raspada kada se ćelije raspadnu. Postoje lizozomi koji otapaju ćeliju i naravno ne rade to baš temeljno a jezgro ćelija je dobro zaštićeno.
I u degeneraciji se ne može potpuno uništiti jezgro koje je genom za ćeliju.
Tamo su hromozomi i genetski materijal smješteni. Ako nije uništen, samo pluta u sistemu i zove se citomegalovi*us ali nešto što većina ljudi ne shvata je da svaka ćelija ima možda od 20, 30 do 40000 mitohondrija u svakoj ćeliji.
Ćelija je ograđena i ima te stanare kao samostalne oblike života baš kao i bakterije u nezavisnom obliku. U stvari, nisu veće od bakterije.
Dakle, kada je ćelija uništena, ovi mitohondriji su takođe uništeni i svaki mitohondrij ima genom. To je kontrolni centar.
Genom se odnosi na mitohondriju ili organele koje se što i mozak za ljudsko tijelo. To je kontrolni mehanizam.
Ima nacrt kojim taj mitohondrij stvara našu energiju iz glukoze.
Ima nacrt za izradu specijaliziranih proteina koji su potrebni ćeliji, pa čak i tijelu.
Ovi mitohondriji su zaista osnovna jedinica života. Oni su se skupili zajedno i imaju zaštićeno okruženje koje se zove ćelija a ćelije su se ujedinile i imaju zaštićeno okruženje koje se zove telo.
Ali kada ćelije umiru i imamo možda 300 do 500 milijardi ćelija koje umiru svakog dana i budu zamenjene istom brzinom – u pravilu se mrtve ćelije raspadaju. Kad shvatite da postoji recimo 500 milijardi ćelije koje dnevno umiru a svaka ima 20.000 mitohondrija koji umiru.
Pa imate onda nekoliko kvadriliona možda kvintilion genoma koji su uključeni i ako oni koji prežive ili ne budu potpuno uništeni, mrtvi su da ali samo lebde u sistemu. Sada tamo su procesi koji se nazivaju penocitoza i fagocitoza pri čemu ćelije recikliraju sopstveni otpad iz organizma.
Otpad iz organizma je veoma podložan upotrebi. To nije strani materijal i sve što radi je da ga zapravo invaginira.
Malo se udubi, onda obavija materijal i formira improvizovani želudac te lizosomi ponovo ulaze unutra i probavljaju ovaj materijal i razgrađuje ga na proteine, aminokiseline, masti na jednostavne masne kiseline ili monogliceride i glicerol i onda to ćelija može koristiti.
Rekonstituiše ga u sopstvene materijale.
Pa onda oni taj materijal koji lebdi okolo koji je izašao iz mitohondrija nazivaju vi*usima.
Na kraju krajeva, sistem je zasnovan na drogama i treba mu žrtveno janje da opravda sistem.
Oni šalju drogu da unište te takozvane stvari. Nema veze što droge uništavaju ljudsko biće više nego bilo šta drugo a mrtvi materijal ne može biti uništen jer je već mrtav.
Kada govorim o sistemu, zapravo govorim o medicinskom sistem. Kartel koji to dobro kontroliše.
Njima su potrebni žrtveni jarci a kada imate bolest, oni žele da koristite njihove predstavnike koji se zovu ljekari i bolnice i klinike.
Oni žele da odeš tamo i da se liječiš jer su ti ljudi obučeni trgovci drogom. Oni ne shvaćaju to ali oni su sofisticirani u izdavanju lijekova.
To su ih učili. Ne uče o zdravlju na medicinskim školama.
Učeni su o izdavanju droga. Farmaceutske kuće, trebaju trgovce drogom . Daju im polubožanstvenost i šta god oni kažu ide jer oni znaju da će medicinska struka na taj način izdavati svoje lijekove.
Sada znate i medicinska društva ako neko želi da ode i ozdravi ljude a ne da izdaje drogu, bude izbačen i gubi licencu.
Sistem je postavljen da služi industriji lijekova a ne da služi narodu.
Imao sam nekoliko doktora medicine koji su prošli naš kurs i imao sam jednog u Idahu koji je počeo savjetovati ljudima da poste. Davali su im sirovu ishranu i više voća a zbog toga što nisu izdavali drogu su ga izbacili iz društva. Pa on je nastavio s tim i priveli su ga zbog kršenja lekarske prakse. Postupajući i sudija mu je rekao da ako bi ikome prepisao makar čašu vode, nakon toga bio bi odveden u zatvor pa ne može čak ni čašu vode prepisati umirućem čovjeku.
Ali kako možeš kako možeš reći osobi koja se svaki budi ujutro i ne može da živi bez aspirina ili osobe čiji je ormar pun lijekova od porodičnog doktora koji piše recept, kako možete uvjeriti javnost da su svi ovi ljudi u nekoj vrsti zavere da im se naudi.
Bože, iznenađen sam da su naši preci i priroda ikada uspjeli preživjeti bez ljekara.
Iznenađen sam da su ljudi i plemena u Africi uopće živi jer nemaju nikakve koje ljekare niti lijekove i što žive kao stočari i lovci.
Pa znaš da mi je palo na pamet da u ravnicama nema veterinara, zar ne?
To je tačno i životinje se dobro opstaju zar ne.
Zdrav i nikad bolesna ali naravno kad čovjek preuzima i diktira ishranu, životinja se razboli.
Odvode ih veterinaru a on ih pravi još bolesnijim.

Švedska patologinja Ute Krüger opisuje užas koji je pronašla u tijelima umrlih nakon cijepljenja

Postoje hrabri patolozi i balzameri diljem svijeta koji se ne boje otvoreno podijeliti ono što vide u tijelima ljudi koji su primili injekcije gena i ubrzo nakon toga umrli. Međutim, razni ugledni časopisi odbijaju objaviti zaključke svojih otkrića jer se ne uklapaju u narativ “sigurno i učinkovito”.
Patologinja koja živi u Švedskoj također je odlučila podijeliti svoje znanje i priznaje da nikada nije vidjela ništa slično u tijelima preminulih prije primjene ovih injekcija.
Patologinja Ute Krüger u struci je 25 godina, a 20 godina radi u Švedskoj. Objavila je knjigu o 57 umrlih nakon c-pljenja protiv ko*ida.

U razgovoru za Kla.tv govorila je, među ostalim, o vrlo tragičnom slučaju 16-godišnjakinje. C-epila se kako bi mogla ići na školski izlet, iako je majka koja radi u zdravstvu upozoravala: nemojte, nije dobro.
Osam dana nakon drugog c-pljenja djevojčica je kolabirala. Majka ju je reanimirala ali je na kraju umrla u bolnici.
Obdukcijom je utvrđeno da je djevojčica imala upalu srčanog mišića.
Krüger je također spomenuo slučaj 22-godišnjaka koji je bio natjecateljski plivač. Zdravlje mu se vidno pogoršalo nakon drugog c-pljenja. Također mu je dijagnosticirana infekcija srčanog mišića i rečeno mu je da se više neće moći natjecati.
Muškarac je kupio pištolj i ubio se.

63-godišnja žena koja je umrla od puknuća aorte nakon c-pljenja imala je crne točkice posvuda na rendgenskoj snimci pluća.
“To je nešto što nikad prije nisam vidjela”, rekla je. Ispostavilo se da se taj crni materijal nalazi u krvnim žilama gdje bi krv zapravo trebala biti.
Kod 60-godišnjeg muškarca s limfomom koji je umro tri mjeseca nakon c-pljenja protiv ko*ida, patolog je vidio tamne točkice na živcu iz leđne moždine.
“Ne bi trebali biti tamo. Sve su to upalne stanice. Dakle, cijeli ovaj živac je pun upalnih stanica. Nikada nisam vidjela ništa slično.’
Podijelila je svoje nalaze s drugim patolozima ali ni oni nikada nisu vidjeli ništa slično.
Krüger je pokušala objaviti nalaze u medicinskom časopisu The BMJ. Nakon šest mjeseci rečeno joj je da nisu zainteresirani.

KLA TV / DR. T.C. FRY