ZAHTJEV ZA OTVARANJE ISTRAGE NA OSNOVU NOVIH ČINJENICA
Veza : Predmeti “T09 0 KTA 0034134 13”, Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo i “KTA-596/09” iz OJT Bijeljina.
VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU BIH / TUŽILAŠTVU BIH
Na osnovu “Zakona o tužilaštvu BIH” i “Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine” glava “Primjena krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine” te glava “Tužilac” kao i “Zakona o krivičnom postupku BIH” član “Obustava istrage” stav “Tužilac u slučajevima iz stava (1) tačke c) i tačke e) ovog člana, može ponovo otvoriti istragu ako se dobiju nove činjenice i okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni počinio krivično djelo” podnosim :
 |
ZAHTJEV ZA OTVARANJE ISTRAGE NA OSNOVU NOVIH ČINJENICA |
Za krivična djela “Sprečavanje dokazivanja”, “Pomoć počiniocu poslije učinjenog krivičnog djela”, “Zloupotreba položaja ili ovlaštenja”, “Produženo krivično djelo” a u vezi sa krivičnim djelima “Terorizam”, “Krijumčarenje”, “Ubistvo” i drugih iz KZRS i KZ Federacije BIH.
Posebno skrećem pažnju na odredbe Krivičnog zakona BIH, član “Osnovni pojmovi” stav : “Kad je kao počinilac krivičnih djela označeno službeno ili odgovorno lice, sva lica iz stavova (3) i (5) ovog člana mogu biti počinioci tih djela, ukoliko iz zakonskih obilježja pojedinog krivičnog djela ne proizlazi da počinilac može biti samo neko od tih lica.” te člana “Tok i prekid zastarjelosti krivičnog gonjenja”, stavovi “(3) Zastarijevanje se prekida svakom procesnom radnjom koja se poduzima radi gonjenja učinitelja zbog učinjenog krivičnog djela. (4) Zastarijevanje se prekida i kad učinitelj, u vrijeme dok teče rok zastarjelosti, učini isto tako teško ili teže krivično djelo.” te člana “Produženo krivično djelo” stav “(2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.”
OBRAZLOŽENJE
Predmeti koje sam naveo kao vezu su formirani u 2 Tužilaštva iz 2 Entiteta od kojih nakon priloga “Obavjest KT Sarajevo po T09 0 KTA 0034134 13” nemam nikakvih daljih podataka a očito nije preduzeto ništa jer bi se informacije o tome pojavile u javnosti dok sa druge strane imam više dokaza iz kojih se vidi da su neki pripadnici OJT Bijeljina i PU Bijeljina, smišljeno prikrili više krivičnih djela od kojih je najteže “Teško ubistvo” za vrijeme “Krijumčarenja” koje je organizovala policija sa ortacima iz Bobar grupe. U međuvremenu je a posebno nakon 2015-e, bilo više pokušaja mog ubistva i konstantnog sprečavanja dostave dokaza u OJT Bijeljina od strane više lica koja ću imenovati u nastavku.
Na osnovu prethodnog i opšteg narušenog bezbjednosnog stanja u kome su u životnoj opasnosti pripadnici OJT Bijeljina, (ako ima takvih koji bi se usudili i htjeli postupati zakonito) očigledno je da samo Tužilaštvo BIH, može procesuirati pripadnike Terorističke organizacije na čelu sa aktivnim i penzionisanim pripadnicima MUP-a RS i OJT Bijeljina. Prijava se dostavlja i VSTV-u od koga očekujem da preduzme sve što je potrebno u okvirima svoje nadležnosti za sankcionisanje odgovornih kako disciplinski direktno tako i krivično – posredno preko Tužilaštva BIH, čija je obaveza gonjenje počinilaca krivičnih dijela.
UVOD
U sklopu priloga “Ko je odgovoran što su ubice na slobodi od 06.02.2024.” poslatog prije oko 5 dana, istakao sam više monstruoznih zločina pripadnika raznih policijskih jedinica, izvršenih tokom rata koji godinama nisu procesuirani a neki niti optuženi te utiču i bukvalno komanduju radnjama policije i tužilaštva. Pripadnik Tužilaštva BIH ih je nazvao “notornim ubicama” što je blag izraz a od opisa koji sam lično koristio izdvajam :
`Pitanje je i koliko je ovakvih saizvršilaca koji su “stajali sa strana kako niko ne bi pobjegao” te “nepoznatih lica” koja se opisuju u optužnicama, danas na pozicijama načelnika MUP-a, sudske policije, komandira pa i poslanika, ili državnih tužilaca, odnosno koliko je njihovih prijatelja, rodbine i ortaka iz mafijaškog kartela, raspoređeno na mjesta sa kojih štite zločince i pripremaju likvidacije svjedoka… članak o intenzivnom radu Tužilaštva BiH na predmetima ratnih zločina” pokazuje da nisu vršeni zločini samo jedne strane nego su to činile sve zaraćene strane ali što je najvažnija činjenica, bukvalno sve ratne zločine bilo gdje su izvršavali pripadnici policije. I sada nakon svega navedenog a što je mali dio brojnih zločina policije, vratimo se na polaznu tezu da li su to “zaštitnici naroda” ili banda kako sam ih ja nazvao. Današnja policija se razlikuje od opisanog samo po jagnjećoj koži kojom se zaogrće a to najslikovitije pokazuju afere “Memić” i “Dragičević” u kojima su pokazali gestapovske metode zataškavanja zločina.`
Na žalost je do potvrde ovih riječi došlo bukvalno sutradan kada je inspektor policije na monstruozan način ubio nevinu ženu na radnom mjestu u Tuzli, ispalivši joj u leđa 16 metaka od kojih su oko polovina pogodili žrtvu te ovaj uvod navodim u znak poštovanja ubijenoj žrtvi i podršku njenoj porodici.
Iz podataka o ubici objavljenih u medijima se vidi da je zaposlen 30 godina što počinje u vrijeme ratnih zločina i brutalnih ubistava civila od strane policije. Jasno je da ubica nije bio profesionalac koji je odjednom tek tog dana počinio krivično djelo nego se radi o nekome ko je sadizam, zlo, bahatost, podmuklost nosio u sebi cijelo vrijeme a posljedice ranijih krivičnih djela prikrivao uz saučesništvo brojnih ratnih zločinaca raspoređenih prije svega u komandama policija ali i na drugim uticajnim pozicijama.
Podsjetiću da sam više puta opisivao da me je između ostalih kriminalnih radnji, napao pripadnik policije u sred zgrade PU Bijeljina i taj napad je kod mene izazvao istu asocijaciju kao i ubistvo inspektora iz Tuzle. Naime, prosto sam osjetio da takvo ponašanje nije prvi put nego sam napadnut 22.05.2019. od strane nekoga ko je tako nešto već činio tokom rata te budući da nije kažnjen a iznerviran što sam otkrio dokaze o prikrivanju ubistva Ivone Bajo i neuspjesima u pokušajima da me “zadesno” ubiju, napadač je ponovio to što je radio prije više od 20 godina. Napadu je prisustvovalo više uniformisanih službenika a nakon što me nije uplašio te pobjegao na sprat, kompletan MUPRS krije ime počinioca iz čega proizilazi odgovornost prije svega komande ali i svakog pripadnika policije.
Godine napadača na mene i inspektora ubice iz Tuzle pokazuju da su počinjali karijeru upravo u vrijeme ratnih zločina a da li zaista jesu i učestvovali u njima ili su “pekli zanat” od direktnih ubica koji komanduju policijom, moći će da ustanovi Tužilaštvo BIH. Teško da će to moći KT u Tuzli jer su na bliskom dometu kriminalaca iz policije a ekspresno je izbačeno u medije više podataka sa predvidivim raspletom da niko neće biti krivično kažnjen.
Ubica je “bio na godišnjem odmoru” tako da “nema odgovornosti” komande policije jer ubistvo nije izvršio kao pripadnik MUP-a. Takođe “nema ni odgovornosti” zbog toga što ubica nije deponovao oružje jer je “prošlo samo 2-3 dana” i “nije bilo vremena” da odgovorni reaguju. Uvjeren sam da je ubistvo bilo, recimo 7 dana ranije ili da se desilo 10 dana kasnije da bi ponovo bila ista informacija o “trećem danu odmora”. Pitanje je šta je radio mjesecima ranije pijući u tom i susjednim kafeima – da li je to opis posla ili se radilo o reketiranjima, dilovanjima i sličnim redovnim aktivnostima policije.
To što je inspektor bio oličenje kabadahije, pijanca, kriminalca bez morala (u slobodno vrijeme) nema veze sa poslom kada je bio “častan, profesionalan i uzoran” službenik. To je ukratko slika koju šalje komanda policije a i sam ubica je pripremio teren za oslobađanje, pričom koja je “procurila” preko advokata da se “ne sjeća” pucnjave. Sve što je još potrebno je “nepristrasno” mišljenje vještaka o privremenoj neuračunljivosti od relevantnih 2-3 minuta da bi ubica ostao nekažnjen te ako ne baš vraćen na posao onda na slobodi i sa punom penzijom.
Većina ljudi zbog nepoznavanja zakonskih odredbi, uglavnom ne prepoznaje ove detalje i njihove ciljeve ali ih vrlo dobro mogu prepoznati svi pravni stručnjaci, kako tužioci ili sudije tako i advokati. U nastavku ću opisati činjenice i više počinilaca koji su “iskustvo” i navike sticali u vrijeme najmonstruoznijih ratnih zločina što ih dodatno ne opterećuje vezano za poslijeratna krivična djela koja ću dokazati ali mogu koristiti Tužilaštvu BIH da provjeri i istraži gdje su sve bile te osobe u vrijeme 1991 do 1996. Radi se o organizovanom kriminalu na teritoriji cijele BIH, kojim upravljaju kriminalci iz komandi policijskih stanica, odnosno uprava.
ČINJENICE I DOKAZI
Pomenuti prilog “Obavjest KT Sarajevo po T09 0 KTA 0034134 13” je povezan sa krivičnom prijavom “Kantonalnom Tužilaštvu Kantona Sarajevo” koju sada prilažem u tekstualnom obliku a iz sadržaja je vidljivo da je uz nju poslato više fotografija kao dokaznog materijala na pratećem disku. Ukoliko je taj materijal uništen u KT Sarajevo, mogu ga ja a na traženje Tužilaštva BIH dostaviti naknadno. Prijava je poslata 19.03.2012. što se vidi iz priloga “Potvrda pošiljke za KT Sarajevo” a potpisnik obavjesti – tadašnja glavna kantonalna tužiteljica je koliko znam danas pripadnik Tužilaštva BIH te može dodatno pomoći u razumjevanju tematike.
Relativno skoro su se pojavili dokazi, (SKY komunikacije) organizovanog kriminala, kojim su upravljali i prikrivali ga kriminalci iz policije tako da su jasni motivi zbog čega su pokušali prikriti ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo 23.07.2009. Naime tog dana je policija u sadejstvu sa ortacima iz Federacije BIH i Bobar grupom vršila krijumčarenje nelegalne robe, (vjerovatno narkotika) a što se može vidjeti iz priloga “Izjave aktera šverca i ubistva”. U pitanju su dijelovi izjava vozača Kešmer Mirsada i Moco Nedžada te tadašnjeg direktora AD Univerzal iz Bobar grupe. Sastavni su djelovi predmeta “KTA-596/09” iz OJT Bijeljina a iz njih se vidi da su vozači ostavili 4 paketa robe nakon smrtnog ranjavanja djevojčice a direktor je ujutru zatekao samo PAKET, što znači da su 3 pakete “neke robe” nestala preko noći.
Treba imati u vidu da je dokazni materijal mnogo obimniji ali zbog ograničenja u količini podataka šaljem samo najvažnije dokaze.
Kriminalci iz policije na čelu sa inspektorom Marković Dragoslavom, (porjeklom iz Sokoca) su prvo pokušali stradanje djevojčice pripisati “epilepsiji” a onda su smislili laž da je pala sa bicikla i nabola se na žicu od korpe.
Na dnu priloga “Izjave aktera šverca i ubistva” je fotografija lica mjesta koju je sačinila policija i prema “objašnjenju” je pala kod oznake 3 i 4 odakle je odnesena u bolnicu a bicikl pomjeren desno na trotoar.
Ove i još neke bitne podatke su prikrili i od vještaka iz Beograda – trasologa Miroslava Busarčevića koji mi je to potvrdio u telefonskom razgovoru o čemu imam audio snimak kao dokaz no sada se koncentrišem na vizuelne dokaze te prilažem “Zapisnik o uvidu 21.01.2010.” gdje je osoblje Osnovnog suda na dnu navelo da mi je po odobrenju sudije J.S. dozvoljeno fotografisanje predmeta koje sam tražio i to “dječjeg ruksaka, bicikla i metalne korpe”.
Ti dodatni dokazi organizovanog kriminala kao i neki pribavljeni kasnije su bili glavni motiv za pokušaje mog ubistva na šta sada neću da trošim vrijeme te ukazujem na prilog “Falsifikati” iz koga se osim montiranja mjesta zločina vidi i lažiranje uzroka smrtne povrede, jer je žica koja je navodno usmrtila djevojčicu, promjera 3 mm, dok su ubodi u kožu, kost i pluća linijski. Posebno je važna činjenica da je širina ubodnog kanala svega 1 mm što je 3 puta manje od veličine žice na korpi.
Na fotografiji gdje policija mjeri dimenzije žice vidljiva je i “L” pločica, udaljena oko 3 cm od vrha žice, što znači da je i taj komad lima, dimenzija oko 2*2 cm, morao proći kroz kanal od 1 mm u prsnoj kosti da bi nanio povrede na desnom plućnom krilu djevojčice.
1. Na strani 6, pomenutog Rješenja Vrhovnog suda RS od 27.12.2023. u pasusu uokvirenog crvenim pravougaonikom, konstatuje se “nemoguća putanja” metka, koji je navodno došao sa desne strane vozila a pogodio ubijenog u lijevu stranu vrata.
Analogno tome je i laž policije da se djevojčica Ivona Bajo nabola ne žicu od korpe koja je prije svega ispod nivoa upravljača a nalazi se sa desne strane ispred vozača koji sjedi tako da je nemoguće da je ta žica napravila ubod u lijevu stranu grudi pa napravila polukrug i probod ka desnoj strani pluća.
2. Pri dnu strane 9, podvučeni redovi te na početku strane 10, uokvireno pravougaonikom i podvučeno na početku strane 11 se konstatuje nelogičnost vezano za nedostatak krvi oko tijela navodnog atentatora pa se izražava jasna sumnja da je ubijen na drugom mjestu i dovezen, da rana nije mogla biti nanesena pištoljem aktera događaja te da je trebalo biti najmanje 2 litra krvi a koje nema.
Kod lažiranja “samoranjavanja” Ivone Bajo se na licu mjesta pojavljuje 15 mrlja krvi prije mjesta “pada” i povrede ali to nije problem za zločince iz policije da montiraju priču prema kojoj je djevojčica iskašljavala krv desetak metara i tek onda pala zadobivši povredu koja je dovela da prethodnog krvarenja.
3. Na početku strane 7 se opisuju djelovi zrna iz tijela vozača te ubijenih suvozača koji se razlikuju, odnosno kod zrna u koljenu preživjelog, praktično nema oštećenja kao kod dvojice ubijenih što ukazuje da metak nije prošao kroz lim automobila kako je predstavljeno a na početku strane 11 sa konstatuje da tragovi krvi koji su trebali simulirati kretanje “atentatora” u stvari uopšte nisu tragovi krvi i ne radi se o organskoj materiji.
Kod prikrivanja ubistva Ivone Bajo je još drastičnije i monstruoznije prikriveno postojanje povreda konstatovanih obdukcijom – prilog “Patologija – unutrašnji nalaz” a koje su vidljive na slikama iz priloga “Falsifikati”. Pošto obducent koji je opisao pomenute povrede, podvučeno crvenom bojom i sačinio fotografije istih nije mogao potpisati “zaključak” koji je od njega tražio inspektor Marković Dragoslav da je sve te rane načinila žica, onda se šalje samo korpa u Beograd sa zadatkom da se ustanovi da li na njoj postoje tragovi krvi, (koju su očito namazali inspektori) a sve navedene unutrašnje povrede se prikrivaju. Po logici i “zaključcima” zločinaca su tako mogli poslati jabuku namazanu krvlju te nakon DNK analize objasniti da je smrt uzrokovana tom jabukom.
Uz sve to je sa mjesta zločina, policija uklonila materijalni dokaz ubistva – prilog “Snimci dječjeg ruksaka” gdje su u vrhu slike policije načinjene odmah nakon ubistva gdje se jasno vidi da je kaiš dvostruko presječen ali to nije evidentirano, dok su u donjem dijelu snimci koje sam ja načinio nakon preuzimanja 2015-te godine.
Ali kako sam već naveo, prve snimke sam načinio još u januaru 2010-te što se vidi na prilogu “Zagubljeni dokazi” gdje sam opisao činjenično stanje koje su smišljeno prikrili policija i saučesnici iz OJT Bijeljina. Nakon više mojih pokušaja nakon 21.01.2010. pa tokom cijelog februara da te “nove dokaze” dostavim tužiocu koji su sprečavani, odnosno sabotirani, predao sam materijal na disku komandi sudske policije uz komentar da tužilac Stjepanović i Kovačević Novak smišljeno prikrivaju zločin, nakon čega je načelnik sudske policije Danko Borovčanin, pokazao da je pripadnik kartela jer je sve to prikrio a naložio da se opišem kao poremećeni ludak čiji se postupci ne mogu predvidjeti što je poslužilo kao jedan od izgovora da me zločinci lažno optuže za “ugrožavanje sigurnosti”. Posebno je gnusna laž da sam najavio “NASILAN” ulazak ali je jasno kakve su ciljeve imale te laži, opisane u prilogu “Zabilješka 401-10”.
Koristim priliku da istaknem kako je i Danko Borovčanin sa područja Istočnog Sarajeva, kao i inspektor Marković Dragoslav odakle je stigao odred ratnih zločinaca u Bijeljinu pa bi bilo zanimljivo ustanoviti gdje su tada bili pomenuta dvojica ali i mnogi drugi.. Za Kovačevića nisam sasvim siguran a koliko sam usmeno čuo jeste i on a potom su angažovani i Rajko Čolović te Luka Borovčanin sa istog područja da montiraju protiv mene nezakonite predmete kao pomoćno sredstvo za “posebne istražne radnje” i pripremu likvidacije.
Osim fotografija materijalnog dokaza ubistva – opet uz dozvolu sudije J.S. evidentirano je u prilogu “Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015.” Osnovnog suda u Bijeljini, stanje u kome se nalazi taj predmet.
Prilog “Izjašnjenje po 80 0 K 065167 17 Kpp 2 od 16.01.2017.” koji je potpisala Danica Stjepanović je takođe nastao zaslugom pomenutog sudije te je time “zapečatio” svoju sudbinu. Sudija je praktično svojim dopisom prisilio saučesnicu u zločinu Stjepanović da napiše kako o stanju materijalnog dokaza “NEMA SAZNANJA” i bukvalno zbog toga optuži policiju.
No ona piše o “navodnom” oštećenju glumeći da o tome ništa ne zna. Istina je da su Kovačević, Stjepanović i kriminalci iz policije, namjestili dokumentaciju da se u njoj ne pominje ni stanje tog predmeta ni još mnogo toga ali da oštećenja nisu navodna vidi se i prema opisu sudskog dokumenta i prema fotografijama, kako mojim tako i policije.
A da Stjepanović Danica gnusno laže kako “nema saznanja” imam više dokaza od kojih prilažem najslikovitiji “Zahtjev za informacije 15.01.2014.” na kome je pečat o prijemu OJT Bijeljina a u sadržaju fotografija spornog ruksaka ali i slika mjesta zločina te fotografija sa obdukcije. Tražene odgovore naravno nisam dobio jer su Stjepanović i Kovačević “glumili” da o tome ne znaju ništa, istovremeno planirajući kako da me likvidiraju.
Teme koje sam postavio u zahtjevu pokazuju stepen odgovornosti Stjepanović Danice i njen smišljeni kriminal te citiram stavke u cjelosti :
A) S OBZIROM NA TO DA FOTOGRAFIJA SA LICA MJESTA IZ SPISA KTA-596/09 POKAZUJE POSTOJANJE VIŠE KRVAVIH MRLJA PRIJE NAVODNOG MJESTA POVREĐIVANJA PRILIKOM PADA DJEVOJČICE IVONE BAJO, A I SVJEDOCI U ISKAZIMA OPISUJU DA SU VIDJELI KRVAVE TRAGOVE NA ASVALTU DOK JE DJEVOJČICA LEŽALA, ZAHTIJEVAM DA MI DOSTAVITE ODGOVOR ILI KOPIJE DOKUMENTACIJE O TOME ŠTA JE TUŽILAŠTVO UTVRDILO, KAKO SU NASTALI KRVAVI TRAGOVI PRIJE PADA I DA LI PRIPADAJU DJEVOJČICI ILI NEKOM DRUGOM ?
B) NA SLICI DESNO JE TORBA KOJU JE PRILIKOM SMRTONOSNOG POVREĐIVANJA PREKO RAMENA NOSILA DJEVOJČICA IVONA BAJO. ISTA JE UKLONJENA SA LICA MJESTA, TE ZAHTIJEVAM DA MI DOSTAVITE DOKUMENTACIJU O TOME ŠTA JE OT BIJELJINA UTVRDILO: KO JE UKLONIO MATERIJALNI DOKAZ, KAKO JE DOŠLO DO PRESJECANJA KAIŠA, GDJE JE NESTAO DIO, KADA JE, KO I ZAŠTO OPRAO VEĆI DIO OSTATKA KAIŠA, TE JE TIME ČAK I PRVOBITNU ŽUTU BOJU SAPRAO ???
C) U NALAZU I MIŠLJENJIMA VJEŠTAKA NE POSTOJE PODACI NE SAMO O UZROCIMA NEGO NITI O POSTOJANJU UNUTRAŠNJIH POVREDA. VJEŠTAK TRASOLOG JE ANALIZIRAO SAMO POVRŠINSKU RANU NA GRUDIMA I JEDINO TA SLIKA POSTOJI U NJEGOVOM VJEŠTAČENJU, DOK U RAZGOVORU ČIJI JE SNIMAK DOSTAVLJEN TUŽILAŠTVU KAŽE DA NE ZNA NIŠTA O UNUTRAŠNJIM POVREDAMA. STOGA ZAHTIJEVAM DA MI SE DOSTAVE KOPIJE DOKUMENTACIJE AKO POSTOJI, U KOJOJ SE UTVRĐUJE DA JE PROBOD KROZ PRSNU KOST NANIJELA ŽICA, ŠTO SE VIDI NA SLICI DESNO ILI NEKI DRUGI PREDMET ?
Pazeći da ne pretjeram sa količinom podataka koje može prihvatiti zvanični mejl, prilažem i “Blažanović Anto – vještačenje” bazirano na činjenicama i fotografijama o kojima OJT Bijeljina “nije imalo saznanja” 2017-e a “nema ni danas” s obzirom da su Kovačević i Borovčanin Danko sprečavali pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo, kako ne bismo mogli ukazati i dostaviti nove dokaze a pri tome su sačinili i falsifikat sudskog rješenja kao izgovor za gestapovske metode.
U prilogu “Zapisnik sazetak avgust 2011-te” opisano je od strane svjedoka sudskog policajca kako glasi ta nacistička naredba a u daleko blažem obliku i uz brojne laži to je priznao i Kovačević Novak u dokumentu “A – 326-12”. Dakle, Kovačević 2012-te tvrdi da im dostavljam “iste” podneske kojima on “ne shvata” cilj a 5 godina kasnije tužiteljica Stjepanović, odnosno OJT Bijeljina pismeno izjavljuje da o tome NEMA POJMA.
Naravno da lažu oboje što je razumljivo jer se radi o kriminalcima najgore vrste koji i nemaju drugog izlaza nego da nastave sa lažima, nacističkim metodama, zastrašivanjima pa i ubistvima uz saučesništvo kriminalaca iz policije i ortaka iz narko klanova sa kojima rade.
Poslednji prilog uz ovu prijavu a nadam se da neću morati ništa da izbacujem zbog eventualnog prekoračenja veličine je “080-0-Su-15-000 027(13) od 29.10.2015.” u kome je nakon mog pismenog zahtjeva, sekretar Osnovnog suda u Bijeljini, precizno opisala, kako su sudija V.Ž. i pravobranilac R.M. uklonili iz sudskog predmeta falsifikat sudskog rješenja a koji su ranije načinili Borovčanin Danko i Kovačević Novak u sadejstvu sa nekim od službenika te su to koristili kao izgovor za gestapovske metode, pretpostavljam šaljući ga i u VSTV-e.
Moja krivična prijava vezano za taj falsifikat, odnosno dopis RJTRS, kojim se dostavlja u OJTIS je potom upotrijebljen kao sredstvo za formiranje nezakonitog predmeta protiv mene za “povredu ugleda suda” a sve sa ciljem da me onemoguće u razotkrivanju ubistva djevojčice i krijumčarenja narkotika koje godinama vrše u tonama pripadnici zločinačke terorističke organizacije iz parapolicijskih klanova a u sadejstvu sa pojedincima iz Tužilaštava i sudova na dodirnim tačkama entiteta kao što su “Bijeljina – Tuzla” i “Sarajevo – Istočno Sarajevo”.
Trenutni glavni tužilac je bio pripadnik MUP-a do 2006-te što je mnogo prije ubistva Ivone Bajo, tako da nema nikakvu odgovornost čak ni prema članu koji sam citirao u uvodu a sada treba odlučiti hoće li procesuirati ove zločince – “notorne ubice” ili će im pružiti podršku i zaštitu. Neophodno je hitno pritvoriti sve odgovorne koje sam naveo a posebno tužiteljicu Stjepanović i to zbog zaštite njihovih života jer ostali saučesnici koji nisu direktno povezani neće oklijevati da ubiju bilo koga od njih kada saznaju da je ova prijava stigla u Tužilaštvo BIH. Od VSTV-a očekujem da prati reakcije po ovoj prijavi i ne dozvoli da strada više ijedan sudija ili tužilac ali ni drugi svjedoci.
PRILOZI
Ko je odgovoran što su ubice na slobodi od 06.02.2024.; Obavjest KT Sarajevo po T09 0 KTA 0034134 13, Kantonalnom Tužilaštvu Kantona Sarajevo, Potvrda pošiljke za KT Sarajevo, Izjave aktera šverca i ubistva, Zapisnik o uvidu 21.01.2010.; Falsifikati, Mjesto zločina, Vrhovni sud RS – rješenje 11 0 K 024603 22 Kz 27, Patologija – unutrašnji nalaz, Snimci dječjeg ruksaka, Zagubljeni dokazi, Zabilješka 401-10, Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015.; Izjašnjenje po 80 0 K 065167 17 Kpp 2 od 16.01.2017.; Zahtjev za informacije 15.01.2014.; Blažanović Anto – vještačenje, Zapisnik sazetak avgust 2011-te, A – 326-12, 080-0-Su-15-000 027(13) od 29.10.2015. |
Zdenko Bajo
|
