Biće veoma zanimljivo na kraju ove godine konstatovati ko je sve zauvijek napustio političku scenu u BiH, bilo da je sa nje otišao dobrovoljno, bilo da je poražen na lokalnim izborima ili pak – da je završio u zatvoru.

Do sada je, u ovoj godini, sa političke scene otišao Fadil Novalić, bivši premijer Federacije BiH, koji se nalazi na odsluženju četvorogodišnje zatvorske kazne u državnom zatvoru u Vojkovićima.

Političku scenu napustila je i moćna Sebija Izetbegović, supruga Bakira Izetbegovića, šefa SDA.

I sam Bakir Izetbegović je u dobroj mjeri uklonjen, jer je politički izolovan a SDA nema nikakav koalicioni kapacitet. Izetbegović je uporan da ostane na čelu te stranke, još uvijek jedne od najjačih u BiH, iako insistiranje na tome, SDA vodi u dalji pad.

Izetbegović je otužan, jer lični kredibilitet pokušava da povrati licemjerno lamentirajući nad “gorkom” sudbinom Novalića, optužujući državni Sud i Tužilaštvo ali i medije, da su iskonstruisali optužnicu i da je bivši premijer nevin osuđen.

Očito je da Izetbegović ne vidi problem u tome da ruši državne institucije a istovremeno, puna su mu usta priče o državi.

Uzgred, on je jedan od ključnih krivaca zato što su brojne državne institucije utonule u živo blato teško pritisnute i predugo razarane kriminalom, korupcijom, klijentelizmom, nepotizmom…

Potpuno je nebitno da li će i na kraju godine Izetbegović ostati na čelu SDA, jer SDA sa njim ne znači mnogo, te se i on može smatrati bivšim učesnikom na političkoj sceni BiH.

Najveći favorit za odlazak sa političke scene u 2024. godini je Milorad Dodik koji je na njoj opstao teškom izbornom krađom na opštim izborima 2022. godine.

Osim sudskog procesa zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, Dodika očekuje još jedan – prijetnje tužiocima Tužilaštva BiH koji su protiv njega podigli optužnicu u pomenutom predmetu.

Protiv Dodika se vodi još nekoliko istraga, tako da će on sve više vremena provoditi na saslušanjima.

Uz to, teško je pritisnut i on, kao i nenarodni Režim koji vodi, sankcijama SAD-a koje se pokazuju vrlo zloćudnim po njega. Kao i po sve one koji slijede njegovu retrogradnu, primitivnu, šovinističku politiku.

Nakon što Dodik padne, a malo je realno da će Novu 2025. dočekati na političkoj sceni, sa njim odlazi i cijela plejada poltrona i ulizica koji su, zahvaljujući snishodljivosti i sluganstvu, došli na funkcije sa kojih su poništili do kraja institucije Republike Srpske i učestvovali u poništavanju dobrog dijela institucija BiH.

Nakon Dodikovog pada koji samo čudom može izbjeći doći će i do rasturanja SNSD-a u kojem već uveliko ključa. I to upravo zbog Dodika i njegovog nasilnog imenovanja svog sina Igora Dodika na čelo stranke koju vodi sa izmišljene pozicije organizacionog sekretara.

Pritisak na Dodika koji dolazi sa Zapada neće popustiti, već će se pojačati, kao i pritisak koji dolazi sa Istoka. Teško da Dodik može sve to da izdrži, jer ga, istovremeno, udaraju i Čekić i Nakovanj, svako iz svojih interesa.

Uz sve češće najave štrajkova koji će, ako mu novac za budžet ne “padne s neba”, uskoro da se preliju u proteste i na ulice, Dodik se najjednostavnije rečeno nalazi u agoniji iz koje nema izlaza i koja će samo da postaje sve slojevitija i neizdržljivija.

Političku karijeru u ovoj godini završiće i Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, koji je prije nepune četiri godine slovio kao najveća nada političke scene u RS, ali i u BiH. Međutim, sklonost ka tome da bude sluga tajkuna, činjenica da je ucijenjen i da je slagao sve one koji su glasali za njega 2020. godine, dovela ga je u situaciju ne da bude najmlađi politički penzioner, kako sam to ranije najavljivao, već da se pridruži, u narednom nimalo dugom periodu, Fadilu Novaliću u Vojkovićima.

Stanivuković je pretjerao sa nezakotim poslovima, zloupotrebama, grozomornim lažima, tako da svi njegovi pokušaji samospasavanja koje on vidi u obnavljanju gradonačelničkog mandata nemaju nikakve šanse za uspjeh.

Stanivuković nema, objektivno, nikakve političke principe, niti bilo kakvu jasnu politiku, već samo jeftine adhok manipulacije koje je prelako prozreti, pa je njegov pad i sa tog aspekta neminovan.

Zajedno sa Stanivukovićem sa političke scene odlazi i Branislav Borenović, koji je dugi niz godina uspijevao da se “proda” kao osoba sa karakterom, a ispostavilo se da je apsolutni beskičmenjak.

Borenović je sam sebi “usjekao malj” kada je prihvatio da bude Stanivukovićev potrčko nakon čega mu više nije bilo povratka. To što ćemo ga gledati do izbora 2026. godine kao poslanika u Predstavničkom domu parlamenta BiH ne znači ništa, jer je uništio nekada solidni PDP koji mu je prepustio Mladen Ivanić da ga vodi.

Sa političke scene tokom 2024. godine otići će i Dragan Čović.

I Čovića je ponijela moć pa je umislio da se može suprotstaviti SAD-u, samim tim i Zapadu, što će skupo platiti.

Ranije je djelovalo da će Čović sam da se povuče sa političke scene ali sada već ne isključujem ni mogućnost njegovog procesuiranja, jer je pokušao da izigra sve dogovore koje je imao i postavi se kao “svjetski arbitar”, po uzoru na Dodika.

Takve greške se ne praštaju u savremenoj politici i Čović će to vrlo brzo osjetiti na svojoj koži.

Nakon njegovog odlaska, HDZ-u slijedi sudbina slična onoj SDA.