EKSKLUZIVNO : Kayla Pollock je 37-godišnja majka iz Ontarija čiji se život drastično promijenio nakon što je primila dopunsku va*cinu Moderna…

Život mlade žene iz Ontarija postaje pravi pakao nakon što je paralizovana ubodom Moderne. Doktori potvrđuju povezanost vakcine i nude medicinsku pomoć u umiranju. Doživjela je paralizu od vrata naniže i od tada trpi teško iskušenje.

Kayline prve godine bile su obilježene neizrecivom okrutnošću i patnjom. Kao beba, izdržala je strahote teškog zlostavljanja, uključujući slomljene kosti, opekotine od cigareta i modrice koje su njenom bespomoćnom tijelu nanijeli njeni roditelji. Njena uznemirujuća situacija podstakla je intervenciju službi za porodicu i djecu, što je na kraju dovelo do njenog smještaja u dom pun ljubavi i podrške.
Kako je odrastala, Kayla je većinu svojih mlađih odraslih godina posvetila istraživanju egzotičnih životinja. Međutim, na kraju je donijela odluku da se povuče iz ove profesije nakon što je dobila sina, prepoznajući inherentne rizike posla.
Kayla je na kraju završila u gradiću Mount Albert, Ontario, gdje je zajedno odgajala svog sina nakon rastave. Radila je kao povremeni asistent u javnoj školi Robert Munsch, pomažući djeci iz vrtića. Njen dom se nalazio na povoljnoj lokaciji odmah pored škole. Kaylin sin je pohađao istu školu u kojoj je i ona radila a ona je iskazala ljubav prema svom poslu i pozitivnom smjeru u kojem je krenuo njen život. Opisujući sebe kao fit, zdravu i veoma aktivnu, Kayla je uživala u planinarenju, na otvorenom u vrtu i obilasku sa sinom.

Kada je izbila pandemija, Kayla se prisjeća kako su mejnstrim mediji, političari i službenici javnog zdravstva naglašavali ozbiljnost vi*usa i pozivali sve da se c-pe. Sjeća se da su zdravstveni zvaničnici posebno savjetovali da bi oni koji su pod najvećim rizikom trebali dati prednost vak*inaciji. Budući da je imunokompromitirana i da je dijabetičar tipa jedan, Kayla je poslušala savjete zdravstvenih službenika i primila je prve dvije injekcije Pfizera sredinom 2021. godine i nije imala nikakvih problema. Pored toga, ona spominje još jedan razlog za vak*inaciju jer je njen otac boravio u ustanovi za dugotrajnu negu sa demencijom a vak*inacija će biti uslov za ulazak u dom.
Kayla je tada odlučila uzeti pojačivač ali ovaj put je to bio pojačivač Moderne. Pripovijeda da je išla na akciju vak*inacije i da je bila tamo policija. To joj je bilo čudno i pitala se zašto je policija prisutna. Prema Kaylinim riječima, ljudi su bili uznemireni što se umjesto Pfizera daje Moderna, pa je to bio razlog prisustva policije. Kayla kaže da joj nešto nije prijalo u stomaku ali je ipak nastavila s pojačivačem Moderne. Ona objašnjava da je razlog zbog kojeg je dobila treću injekciju bio zato što je osjećala da će u nekom trenutku biti potrebna treća injekcija kako bi dobila pristup domu dugotrajne nege svog tate. Primila je Modernu dopunsku injekciju 11. januara 2022. godine.
Četiri dana kasnije, Kayla je opisala situaciju u kojoj su joj noge jednostavno pokleknule i ona se srušila ali je ubrzo kasnije sve izgledalo dobro. Zatim, devet dana kasnije, doživjela je sličan događaj i tada je pozvala svog doktora, tražeći kod neurologa jer je sumnjala da nešto nije u redu.
Ujutro 22. februara 2022. godine, Kaylin život se nepovratno promijenio. Kada se probudila, otvorila oči, iznenada ju je shvatila – nije mogla da pomeri svoje telo. Uprkos šoku, kaže da je ostala mirna i počela da viče upomoć. Srećom, njen dečko koji je proveo noć, bio je na prilazu spremajući se da krene na posao i čuo je njene vapaje za pomoć. Njen dečko je nazvao hitnu i Kayla je prevezena u Regionalni zdravstveni centar Southlake u Newmarketu, Ontario.

Dok je bila u hitnoj pomoći, Kayla priča da je ljekar u početku odbacio njene simptome, sugerirajući da je sve bilo u njenoj glavi i prikazao je kao “ludu osobu”, te je naručio psihijatrijsku konsultaciju. Sve ono što Kayla opisuje da se dešava vidljivo je u njenoj medicinskoj dokumentaciji koju smo dobili i pregledali.
Na kraju je obavljena magnetna rezonanca koja je otkrila da Kayla ima veoma veliku leziju na kičmenoj moždini. Neurolog je pratio Kaylu i preporučio kurs steroida u pokušaju da smanji veličinu lezije.
Kayla je ispitala neurologa i pitala da li bi lezija mogla biti tumor. Na audio snimku koji je snimio Kaylin dečko, neurolog odgovara, rekavši: “manje je vjerovatno da je tumor” i da je njegov utisak da ga je izazvala va*cina. Kada Kayla upita doktora da li se mnogim ljudima dogodilo nešto slično, doktorka je odgovorila, rekavši „mnogi ljudi su to imali“.

Kasnije je Kayla saznala da je razvila transverzalni mijelitis, stanje koje prekida prijenos poruka duž živaca kičmene moždine po cijelom tijelu. Provela je nekoliko mjeseci u bolnici, gdje joj je, kako kaže u dva navrata nuđena medicinska pomoć pri umiranju ali je tu ponudu odbila.
Tokom Kaylinog boravka u bolnici, primala je steroide, za koje tvrdi da su donekle pomogli, omogućavajući joj da povrati vrlo lagano kretanje u rukama, šakama i prstima. Međutim, ona i dalje nema apsolutno nikakav osećaj od vrata dole. Vizuelni pregled njenih noktiju otkriva propadanje zbog nedostatka nervnih funkcija. Kayla vjeruje da bi, da je početni doktor ozbiljno shvatio njenu zabrinutost, umjesto da je odbacio kao “ludačku osobu,” i odmah naručio magnetnu rezonancu, možda mogla ponovo hodati ili vratiti osjećaj u nekim dijelovima tijela koje ne osjeća.

Nakon početnog liječenja u lokalnoj bolnici, Kayla je kasnije prebačena u Lyndhurst Rehabilitation Center u Torontu kako bi prošla kroz nekoliko mjeseci intenzivne rehabilitacije u cilju pokušaja da povrati svoje fizičke sposobnosti i prilagodi se novoj stvarnosti. Na žalost, Kayla kaže da joj rehabilitacija nije pomogla.
Nakon što je otpuštena iz bolnice, sada svakodnevno uzima dugačku listu lijekova. Na kraju je izgubila sve za šta je naporno radila – svoj dom, sposobnost da zajedno odgaja sina i posao u suštini izgubivši sve. Kayla je stavljena na provincijski invaliditet i bila je primorana da se odseli sa Mount Alberta, gdje živi njen sin u stan koji je mogao zadovoljiti njene potrebe pristupačnosti za invalidska kolica.
Kayla se suočila s izazovima u dobivanju obećanih sati kućne njege nakon izlaska iz bolnice. Kayla se oslanja na ličnog pomoćnog radnika koji će joj pomoći da ustane iz kreveta svako jutro, druga organizacija pomaže u pripremi obroka a uveče joj dolazi prijatelj da ručno izvuče izmet iz njenog crijeva i pomogne joj da uđe u krevet.
Za Kaylu je bilo teško osigurati kompenzaciju kroz Program podrške ozljedama od va*cine (VISP) savezne vlade. Ona je pokrenula proces prijave u julu 2022. godine, nakon čega je program nastavila šest mjeseci kasnije. Međutim, prema Kaylinim riječima, njena prijava je u to vrijeme još uvijek bila na razmatranju. Prošlo je još šest mjeseci a kada je zatražila ažuriranje, program ju je obavijestio da nikada nisu primili njenu prvu prijavu. Kao odgovor, Kayla se ponovo prijavila za program i nedavno joj je dodijeljen radni radnik. Neizvjesnost se nazire oko toga da li će ona biti odobrena i ako bude odobrena, kada će dobiti bilo kakav oblik naknade.

Kayla se suočava s izazovima u obavljanju jednostavnih zadataka i kod kuće i u zajednici. Ona je u teškoj finansijskoj situaciji i očajnički traži službenog psa. Prema njenim riječima, posjedovanje službenog psa ne samo da bi joj pomoglo u svakodnevnim zadacima, već bi joj pružilo i prijeko potrebno društvo.
Organizacija pod nazivom Veterans 4 Freedom uskočila je u pomoć Kayli i pokrenula GiveSendGo kampanju kako bi joj pomogla da prikupi sredstva za psa službenika.

The Canadian Independent