Zašto se sada jedan od najznačajnijih tvoraca monstrum institucija BiH ljuti…

Do sada je ljudska istorija dokazala da je jedina koliko-toliko sigurna garancija da jedan narod ili jedna etnička grupacija može opstati na nekom prostoru, uspostavljanje njegove države. Država je taj okvir, ta brana koja može da zaštiti jedan ili više naroda na jednom području od mnogobrojnih izazova i nedaća koje su uobičajene u ljudskoj istoriji, pogotovo ako se radi o malobrojnijim etničkim grupacijama.
A država, to su njene institucije, to su njena tri osnovna stuba vlasti, koji su temelji, države, državnosti i demokratije, ma šta pod demokratijom danas podrazumijevali, s obzirom šta se sve sa njom događalo posebno u ovoj poslednjoj deceniji.

Država koja ne uspije uspostaviti sopstvene institucije ne može opstati, ona se mora urušiti sama od sebe, jer je ona samo prazan okvir, samo ljuštura koja spolja izgleda kao nešto nalik na državu ali koja u svojoj suštini nema osnovne prerogative državnosti odnosno nema svoju srž, svoju bit postojanja.
U koliko zakonodavna vlast (parlamenti, skupštine i njihovi delegati, poslanici, zastupnici, itd..) sa jedne strane, pravosudna (tužioci i sudije) sa druge i izvršna vlast (vlade, ministri, gradonačelnici, načelnici, itd..) sa treće strane nemaju svoje autonomije, nemaju najkvalitetnije kadrove koji se mogu unutar te države pronaći a koji su eksperti iz svojih oblasti, nemaju samostalnost u radu, koja je striktno vezana za provođenje zakona, onda nema institucija.

A kada nema institucija nema slobode, nema sigurnosti za građane, nema ni ekonomskog napretka, nema ničega i to je samo jedan provizorijum koji se jedno izvjesno vrijeme kreće po nekoj putanji čija je poslednja i jedina sigurna stanica, propast.

Ako neko radi na rastakanju institucija, na njihovom urušavanju, na omalovažavanju, na više različitih načina onda je on rušitelj institucija a samim time i države i najveći neprijatelj jednog ili više naroda koji žele da se zakrile državom kao kišobranom, ispod koga žele naći spas od svih bjelosvjetskih nedaća kojih je kroz prebogatu ljudsku istoriju na pretek.

Milorad Dodik je i nešto ranije ali od 2006. godine neprekidno, da bi on ovladao institucijama Republike Srpske, ne zbog toga što je želio prosperitet stanovnicima Republike Srpske, nego da bi on i njegova tajkunska elita, oličena u desetak porodica, lakše “prepumpavali” novac iz budžeta u njihova preduzeća i džepove u potpunosti razorio sve institucije Republike Srpske ali dobrim dijelom i zajedničke države Bosne i Hercegovine.
I nije to on radio sam, jer su mu na području Federacije BiH zdušno u tome pomagali razni izetbegovići, Čovići ili neki drugi ići koji su njih mijenjali i u pojedinim periodima asistirali Dodiku na državnom nivou u potpunoj devastaciji institucija. Tako su oni zajedničkim snagama stvorili jednu vrstu monstrum institucija.
I već više desetljeća te i takve monstrum institucije se iživljavaju nad svojim mnogobrojnim žrtvama. Mnogi su nevini sumnjičeni, hapšeni, osuđivani, progonjeni a mnogim kriminalcima, pljačkašima, pa čak i ubicama su od strane tih institucija uručivani “sertifikati o poštenju”.
U tim monstrum institucijama sve je bilo važnije sem pravde i istine. Zakoni su razvlačeni kao pite “gužvare” a i zakone su Dodik i njegova federalna bratija pravili po sopstvenim potrebama, kad i koliko treba.
Sve to je Dodik mirno posmatrao a u mnogim nepočinstvima je i sam učestvovao, naravno ne direktno, nego preko svojih sluga, ulizica i ostalih rektalnih alpinista, koji bi za dinar i poziciju dali sve ali baš sve.

Kao što to gotovo uvijek biva ili što naš narod kaže “došla maca na vratanca” u raljama monstrum institucija se našao i glavni tvorac čudovišta.

I odjednom sada ništa ne valja. Bosna i Hercegovina je ovakva-onakva, ne može to tako, nije po zakonu ovo ili ono. Tražim izuzeće svih tužilaca i svih sudija. Bila ratni sudija, kao da ratnih sudija do sada nije bilo u BH sudovima i ova pala sa Marsa i kao da ih nema na svim stranama u BiH. Jednostavno, sada je sve felerično i ništa ne valja.

A šta ćemo sa ovih dvadeset i nešto godina od kako sve funkcioniše tako kako funkcioniše i danas?
Naravoučenije iz cijele ove priče je “ko drugome jamu kopa, sam u nju upada” tako bar kaže naš narod.
Nama treba jedan sasvim drugi društveno-politički sistem, zasnovan na normalnim zakonima, na vladavini prava, na unutrašnjem razumijevanju i dogovoru, makar oko onoga što nije sporno i oko čega se možemo složiti. Moramo se oslobodite od domaće mafije koja nam je zaposjela to što je ostalo od institucija, ali i od prevelikog uticaja tzv. stranog faktora koji nas želi prvo raseliti a onda pretvoriti u evropsku Afriku.

Infomedia Balkan