BORBA ZA PRAVDU PROTIV ORGANIZOVANOG PRIKRIVANJA ZLOČINA
Roditelji nastradalog Ildahida Malkića su za medije i javnost opisali kako su prikriveni dokazi i krivci te kakvi su naredni planovi za razotkrivanje istine…
Razgovor je obavljen u njihovoj kući a sažetak pitanja i odgovora možete pročitati u nastavku.
Video prilog o tome je nakon teksta.
Mirjana, kada ste vi saznali za nestreću koja se dogodila i gde je sin vaš poginuo?
Tu večer, što inače nikad nisam kad izađe – zaspala sam.
Većinom sam se budila i zvala ga. A tu večer sam zaspala.
Kad sam vidjela, njegova cura me zove na Viber.
Nisam se ni javila, nego pravo tamo u sobu njega. Znala sam da nešto nije u redu.
Ona mi je samo rekla, Miro, Ildahid je imao udes? Na Gradini je.
Mi smo onda skočili svi. Pa smo na prečac u bolnicu, nismo ni prošli pored udesa, tako da nismo znali ni kakvo je stanje, ni situacija, ni ništa.
Nama nije javljeno, svi su oni tu bili, od te djece i roditelje ali nama nije javljeno.
Niko nam ništa ne govori.
Od Anela, otac i brat su tu. Mi do njih, samo bježe i nešto telefonuju, rade, rade, rade.
Mi ništa nismo mogli skontat. Doktori hodaju, tamo, ovamo.
Govore da idemo u hodnik, radi se transplantacija.
To je bila bolnica na hirurgiji. Stigao je neki inspektor, nešto namrguđen. On je sa fasciklom ušao, tamo neku žutu je držao.
Posle ga nismo ni vidjeli, nas otjerali u tu sobicu. Ja sam vidjela našeg doktora Samira, on je anestezijolog.
Pokucala sam na vrata, on je izašao. Kaže, Miro, teška je situacija. Molim vas, doktore, samo ga spasite.
A on je došao u smjenu to jutro, nije bio kad je sin primljen, jer smo ga vidjeli kad je došao.
I on je izašao posle vizite i rekao je meni ovako :
“Miro, teška je situacija, idete kući pa ćemo se čuti. Pa dođite posle podne”.
Međutim, mi stigli kući. Došao je moj brat, zena i djeca.
I brat kaže mužu, hajmo mi gore da vidimo doktore.
Onda su otišli i kad su oni stigli gore, saopštili su im da je preminuo.
Kad sam vidjela moju medicinsku sestru s doma zdravlja i doktora, znala sam. Odmah sam znala.
Htjela sam se ići ubiti – nisu mi dali. Nisam mogla zamisliti – ja bez njega da živim.
Al na žalost, živi se što se mora. I nismo mi ništa tu ni skontali, tad.
To dijete je došlo taj dan u kuću. I ovdje sjedi i kaže da Ildahid ništa nije kriv – ja sam trebao poginuti.
Nakon par dana, isto tako dolaze, njegovi brat i otac. Oni nam nisu ni saučešće izjavili – od toga što je pobjegao s lica mjesta.
Posle njih, tada njihov amidža je ovdje sjedio. Kaže, oni još su provjerovali snimke.
Posle njih, dolazi Eldin sa dva druga. Dečko koji je vozio? I on je tu sjedio puno a puna kuća naroda.
Kaže, imam ja jedan problem.
Mi svi ono, koji problem?
Kaže, ja sam potpisao da sam vozio, mene su inspektori natjerali, derali se na mene. Ali rekli su da će kao to ispraviti.
A ja sam ovdje sjedila. Eldin je rekao.
Mene ovako samo nešto steglo. Ja sam samo čekala da on izađe odavde iz kuće.
Ja sam njih sve digla na noge. Slušajte, vi reko, šta dijete priča? Ovo nešto nije u redu? Pa nije u redu.
Vi ste naime 18. januara 2020. godine u saobraćajnoj nesreći na čudan način izgubili sina. Sin vam je poginuo. Hajde da pođemo od početka. Nekako da krenemo od tog 18. januara 2020. godine. Šta se dešavalo tog dana? Kako se ponašao vaš sin?
Ja sam Ševo Malkić, otac nastradalog Ildahida Malkića u saobraćajnoj nesreći koja se desila 18. januara u 2.45 u mjestu Čanići. Pa ja sam inače vozač autobusa i došao sam sa linije, došao u kući pitao ženu ko po običaju gdje su djeca.
Emina je otišla, pošto je profesorca Njemačkog, držala časove u Srebreniku. A Ildahid je otišao na benzinsku pumpu. I tako ja sam se raspremio i otišao sam tamo i tako sam i zateko.
On je inače sportista, pošto je državni prvak Bosne i Hercegovine, najmlađi u kung fu.
On inače nije pio ali ako je pio, ja sam zateko, da li je bilo kapučino ili čokoladno mlijeko, od tog dvoga je pio jedno.
Tu je bio Anel, njegov taj drug s kime se je on družio. A ovi nisu bili njegovi drugovi, oni su samo imali volju kao i taj Anel da se vidjaju u njegovom društvu.
Gospodine Malkiću, meni je čudno bilo, čitao sam u novinskim člancima, naime svuda tamo piše tri lica.
Da. Da, pisalo je da su sva tri poginula.
Da, oni su naveli da su u autu se nalazile samo tri osobe.
Ali pošto sam ja znao i bio s njima i sjedio sam tu do 12.00 uveče.
I ja sam došao u kući a deset minuta, posle mene oni su otišli tamo.
Imao je čovjek Ševke Taletović koji je ih ispratio i viče, momci sretno, pazite se.
Otišli su na Husino, u jednu diskoteku tamo. Prvi put je to njemu bilo da ide u tu diskoteku.
Tu je svirno njihov rođak, oni su svi amidžići i zato su ga i naveli da ide tamo. I tako su otišli.
Na svaki rođendan, na sve gdje god je bilo, ako će da popije, sigurno će zvat mene ili sestru da vozi. Jer takav je bio.
A taj Eldin, oni su njega ukrili. Znači, dok sam ja došao na Gradinu, pitao sam ženu, od koga si ti čula ovo – kaže :
Majda me nazvala. I Eldin je nju nazvao.
I zovem ja Eldina, možda jedno dva kilometra do Gradine dolazim i ja ga zovem.
Reko, Eldine, daj mi reci šta je to bilo. I ja ću citirat njegove riječi. Kaže,
Ševo : Irmel je poginuo na licu mjesta, Ildahid i Anel su u bolnici.
A gdje si ti, reko.
Kaže, ja sam kod kuće i molim te nemoj mene da spominješ policiji da sam ja tu bio.
Gospodine, Ševo, kako misli da ne spominjete njega, zašto da ga ne spominjete? Pa postavlja se,to je veliko pitanje, zašto da se ne spominje. Kako je bio pristutan, ne razumem ili je vozio, ili bio je sa njima.
Pa bio je sa njima ali neko ga je dobro nasavjetao u tom momentu, on nije bio sigurno spreman da se udalji sa lica mjesta i da ga tako nasavjetuje.
Da, da, imam svjedoka iz Srebrenika koji ga je prevezo i gdje ga je našo. I ne poznajući njega, čovjek je našao, naišao u putu i zamolio ga da ga prebaci do pumpe.
Kaže, Ševo, momak je čist, ama ne bi se ništa reklo da je učesnik bio. Jedino kad je ušao u auto, uzeo je za telefon i nazvo je tog Amidžića Nadana i rekao :
Nadane, imali smo udes, nemoj mene da spominješ da sam ja bio – policiji. Isto je to rekao i momak je to ovjereno kod notara, izjava ima, to mogu dokumentovati dokazima.
Šta je policija rekla na to? Jeste vi rekli da je on bio u kolima četvrti, da nije bilo trojica?
Da, sad ću vam reći, na Gradini dolazim gore od rodbina od Arnautovića, tu je otac i brat.
I pitam ja njih kako je stanje – kaže, ne znamo ništa. A reko, de mi rrecite gdje je Eldin?
Oni su tad zakovali i istog momenta su počeli bježati od mene. Odnosno, izašli su van bolnice i tad su javili da ja znam i tad je on vraćen na lice mjesta.
I javili su inspektorima da Ševo zna da je on tu bio. Da – i nakon tri sata i petnaest minuta oni njega vraćaju na lice mjesta.
Posle, nakon dva sata, dolazi inspektor jedan, a nama ne daju ući da vidimo. Samo jedna sestra izlazi i kaže, vrši se transplantacija, nemojte nas ometati.
I ja stojim iza toga, jer ona je izašla i pitala mene, koji je vaš sin, manji ili veći?
Rekoh, moj je sin veći. Ja tvrdim da je inspektor tad uzeo briseve.
Jer dokazni materijal nigdje ne postoji o izuzimanju briseva kako su oni naveli sa ručice mjenjača. I sa volanom, tako. Da i airbaza.
Jer nigdje na airbazima nema krvi ni na volanu. Jer najsigurnije mjesto je vozača. Vrata se nisu mogle otvoriti. Bočno staklo čitavo.
Vještak koji je ustanovio da prilikom prevrtanja da je šajba iskočila i kliznula nazad i popucala, nigdje traga nema. A svi dokumenti moga dijeteta se nalaze na zadnjem sjedištu, iza vozača gdje je i sjedio. Telefon, ručni sat i kačket.
Uviđaj su obavili u koliko sati?
Pa, izašli su oni, nakon oko tri sata su oni izašli – ti inspektori. I oni odglađaju uviđaj, pazite, odglađaju uviđaj tri sata i petnaest minuta.
I uviđaj, ovdje možete sve u zapisniku, sve sam to razradio, kaže, uviđaj se odgađa zbog slabe vidljivosti i magle, dok za vrijeme uviđaja, kaže, vremenski uslovi isti.
Postavlja se pitanje,gospodo zašto ste odgađali?Nego vrijeme je odgođeno da se sabere i veze da se povežu i koga će okriviti i šta da nam naprave.
Jer to je čista namještaljka, ja sam vozač autobusa i taj autobus koji je 130 metara vozio, nema traga kučenja. To je spavanje vozača.
I u momentu udara, po njihovim mjerama…
Vi mislite da je vozač autobusa zaspao?
Da.
Ali recite mi ovako, da li su ispitani putnici iz toga autobusa?
Ne. 16 putnika po zapisniku je bilo u autobusu, ni od jednog izjava nije uzeta.
Ja sam tužiteljici postavio pitanje, rekao, gospodjo, znate li vi da je bilo 16 putnika u autobusu, ni od jednog izjava nije uzeta?
Ona meni, citiram njene riječi, kaže, zar je bilo 16 putnika?
Gospodjo, ne da vi niste bili na licu mjesta, da niste rukovodili,vi niste ni zapisnik pročitali. Jer vi ste potpisali samo onu skicu što su vam nacrtali i dostavili.
Znači, smišljeno su išli da ja ne istražujem i da bi se pomirio sa tim slučajem.
Rekla mi je supruga vaša Mirjana da ste pokrenuli ponovni postupak.
Evo, sad sam pripremio za to. Ovaj papir, znači što je urađeno, kretanje vozila i svih dijelova po njihovim mjerama. Ovo ne može pobiti niko.
Znači, gdje se je nalazio Eldin, gdje je koji komad vozila, sve je označeno.
Znači, sve je urađeno i vještačenje, vještaka saobraćajne struke koji je uradio.
I u svom zaključku kaže, za vrijeme saobraćajne nesreće, Ildahid Malkić nije se mogao nalaziti za upravljačem.
Kaže, Mercedes je izgubio kontrolu zbog prepreke na putu ili klizavog kolovoza – nestručno upravljanje.
Znači, vi znate koje je vozilo?
Ja znam, jer on je prošao nepovrijeđen, jer je najsigurnije mjesto vozača bilo. Vrata se nisu mogle otvoriti, bočno staklo, čitavo, svi airrbazi. Vozilo je bilo opremljeno svom opremom.
Znači, nemoguće je bilo da šofer nastrada. Čak kad je ostao suvozač živ a auto je raspovljeno na dva dijela, dvojica koja su sjedila nazad, nisu mogla preživjeti. Jedan je na licu mjesta a moj je sin ispuzao iz auta.
On je ispo – što je logično da je bio onda pozadi. Dokazuju i njegovi svi dokumenti na zadnjem cicu, evo u foto dokumentaciji, sat, ručni telefon i kačket.
To su mi uručili u MUPU, sem kačketa.
Ali što se dešava sa kačketom?
Kačket su iskoristili vjerovatno za DNK neke analize ili za briseve, da bi dokazali naime da je to moj sin. Kačket je opran i pod prisilom je ovdje vraćen. Evo tog kačketa koji je pukuo, koji je bio na njegovoj glavi.
Eldin je ovdje rekao, kaže Ševo, Ildahid nije ništa kriv, ja sam trebao poginut a ne Ildahid.
I rekao je da je potpisao da je vozio, ali da su rekli da će to oni prepraviti.
Ako može ovoj zemlji da prepravlja nešto, ako je neko rekao nešto tačno?
On dečko ima grižu savesti i verovatno je rekao da je on vozio.
Da, da, jest. Ali tu je zaštićen vozač i direktor firme. Oni su dali neke velike pare uzeo da bi okrivili mojeg sina, da bi oni kao svi svoje naplatili. Oni su igrači, sad njihovi.
Jer nema logike, ako su naša djeca bila zajedno. Logično je da se mi borimo, da dođemo do istine.
A najlakše je vašeg sina da optuže jer je nastradao, ne može da priča.
Tako su sve sumnje i počele. Jer oni prvo nisu profesionalno svoj posao obavili. Oni su uzeli, samo u policiju osiguranja od autobusa.
Ja sam vozač autobusa. Prvo što se izuzima ispravnost taograf sata. To se prvo traži.
I traže se tehnički pregledi o vozilu koje je napravilo udes. Autobus bi morao da bude na tehničkom pregledu,na vještačenju.
Tako isto u Mercedes bi morao da ide na vještačenje.
I zašto to nisu učinili?
Da. Jeste vi možda pokušali da stupite u kontakt sa nekim,od putnika ili ne?
Jedino ovaj čovjek sad, koji se javio prije godinu i pol dana, on je vozio, isto vozi bus i kaže, mi smo bili kod njega i on samo kaže :
Ševo, tvoj sin nije vozio. Ja sam svjedok i znam. Ne bi vas vraćao na to, izjavu ću dati u tužilaštvu, sudu, nije bitno negdje, daću.
A nisam mogao tad jer sam imao pritisak od direktora firme gdje sam vozio. Sad sam svoj gazda, imam svoj autobus, imam svoje kamione, sad mi ne može niko ništa.
I čovjek je dao iskaz i ovjeren je. Ovaj čovjek govori istinu.
Čovjek kaže, kad sam prišao u vozilu, pomogli su vozaču da izađe.
I vozač je nestao, pitam gdje je vozač, kaže,nestao.
Izvadili vozača a tvoj sin je ležo, onaj što je ležo bio na putu i opisuje, nije čovjek vozio, nije taj momak vozio tada.
Jer smo mi vozaču pomogli da izađe i vozač je nestao.
Jer to su svi – svi su dokazi zašto ja ne mogu da dobijem službenu zabilješku sa lica mjesta i izjave svjedoka sa lica mjesta.
Znači tražit ćete ponovno suđenje, je li tako?
Pa tražit ću istraga da se otvori jer nije ni vršena istraga. Oni su površinski tek samo da bi sebe branili. To se oni time služe.
Oni su mislili da ja ne znam, da smo mi toliko zaostali i glupi, da mi nećemo neke stvari, otkriti u ovom slučaju.
Jer ovde se vidi čisto, jer nemoguće Mercedes da udari u autobus i da se raspe toliko.
Ovo je udar autobusa u Mercedesa. Ovo je čisto izbjegavanje bilo. Jer je Mercedes udaren u zadnju desnu stranu.
Gdje se vrata zatvoraju a prednjom desnom stranom autobusa. To se nije nikako moglo desiti na strani u kojoj se kretao autobus.
Znači, evo kad pogledamo na fotografijama, jer ja sam to noćima prigledao, jer imam iskustva i znanja.
Evo kad pogledamo ga ovdje, gdje se je zaustavio, čitavom dužinom on je na suprotnoj strani svoga kretanja.
Ako ga vratimo tri sekunde nazad, gdje se nalazi u trenutku udesa kad je kontakt ostvaren.
Čitavim svojim dijelom je autobus bio na suprotnoj strani svoga kretanja.
I oni da su znali da ću ja to razotkriti i da ću tražiti vještake, sigurno oni ne bi ovako fotografije slikali i poslali.
Jer sve je urađeno, ovo je sve urađeno po njihovom mjerenju u trenutku saobraćajne nesreće, kontakt ostvaren na suprotnoj strani kretanja autobusa.
Ja sam odmah rekao, auto nije moglao od zida dalje potpornog, što bi svak pobjegao da izbjegne. Da se razumijemo.
I vozač je vrdno, ostao zadnji kraj, on je prednjom desnom stranom autobusa udaren. Prednjom desnom stranom u zadnji desni kraj Mercedesa.
To je nemoguće ostvarit na ovoj strani kretanja u kojoj se kretao mercedes.
Kako ćete pamtiti Ildahida? Jel’ verujete da sada pričamo a on nije živ?
Bio je sposoban momak, sportista. Osvojio je sve što se osvojiti može.
Za devetnaest i po godina, ostavio je za sebe što neko neće ni za cijeli život.
A svi su ga volili. Svi.
BNTV