WELCOME
MILE U ZEMLJI ČUDA – PRAVDA – ISTINA
AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

MILE U ZEMLJI ČUDA

Istina postaje vlasništvo Milorada Dodika…

 

Dodik je taj koji će novinarima i javnosti određivati šta je istina, šta laž, kako se smije i kako ne smije. Postupke će do kraja dovoditi sudije. Čije, ako znamo da u pravosuđu postoje podobne i to na dežurnoj liniji…

Ima tome četiri godine. „Prointer“, IT tender firma, jedna od najvažnijih privatnih u Republici Srpskoj, počela je da zasipa Žurnal slap tužbama. Bile su vrlo živopisne. Upravi uspješnice smetao je ton kojim smo pisali, a isticali su i da se vodimo onom da „stoput ponovljena laž postaje istina“ pa tako, bez osnova, tvrdimo da su izuzezno bliski režimu u Republici Srpskoj, tačnije Igoru Dodiku, sinu Miloradovom.

Milorad Dodik, lider vladajućeg SNSD-a, mijenjao je funkcije, konstantno se bavio prenosima nadležnosti, svima koji su ga kritikovali i pisali o kriminalu i korupciji, njegovom i njemu najbližih, otvoreno je prijetio. Poniženja sa kojekakvih govornica postale su svakodnevica. Uvredama, kopanjem po privatnim životima i brakovima bavili su se i bave se i njegovi bliski članovi porodice.

Sve je, javno o drugima, izrečeno iz raskošne fotelje koju plaćaju građani!

Za govornicom Narodne skupštine Republike Srpske 18. jula 2019. godine Dodik je priznao da mu je sin Igor povezan sa „Prointerom“. Tačnije, objasnio je, on „nije vlasnik ni ovlašteno lice“, ali jeste „saradnik“ i „ima prihode“.

Nakon izrečenog priznanja, sve tužbe pokrenute tim povodom, morale su biti povučene. Žurnal, međutim, pred Osnovnim sudom u Banjaluci još dokazuje da je u pravu. Svjedoci iz uprave kompanije konstantno izbjegavaju ročišta po tri preostale tužbe prepune laži na račun naše redakcije, a njihovi advokati odugovlače.

Kako nemaju apsolutno nijedan argument, dokaz još manje, redovno pitaju jesmo li “ispitali prirodu saradnje Igora Dodika i ‘Prointera’“. Na naš odgovor da Igor Dodik sigurno nije higijeničarka u „Prointeru“, dobijemo pitanje zašto ipak na tekstove o ovoj IT tender kompaniji uvijek stavljamo fotografiju Milorada Dodika. I tako ukrug.

Nismo ućutali. I dalje objavljujemo tekstove o poslovanju “Prointera”. Do sada mu je javni sektor dao ugovore u vrijednosti većoj od 210 miliona maraka javnog novca. Prva presuda donesena je u korist novinara 2021, a, po kontratužbi, firma bliska porodici Dodik platila je Žurnalu odštetu.

“Čudite me, ako je ono što ja čujem. Vidim da branite da se kleveće i laže. Niko ko iznosi istine ne bi trebao da ima problema. Javni prostor je zagađen neistinama, vi se niste potrudili da to ne bude tako. Ja očekujem da vi to podržite. U javnoj raspravi sve strahove koje imaju novinari i medijska zajednica ćemo eliminisati”, poručio je, sada u ulozi predsjednika Republike Srpske, Milorad Dodik povodom besramnih izmjena Krivičnog zakonika Republike Srpske.

Nije potrebno analizirati, zaključak je jasan. Dodik je taj koji će novinarima i javnosti određivati šta je istina, šta laž, kako se smije i kako ne smije. Postupke će do kraja dovoditi sudije. Čije, ako znamo da u pravosuđu postoje podobne i to na dežurnoj liniji?

Za to vrijeme, Milorad neće odgovarati za propast, na primjer, Rafinerije nafte Brod ni za kriminalom stečenu vilu u Beogradu… Neće biti odgovora ni na pitanja o vili u Sankt Petersburgu, niti da li je sin Igor vratio one milione maraka kredita dobijenog od Investiciono-razvojne banke za voćnjak, pa ni na pitanje kako je moguće da za sav kriminal u RS postoje dokazi u nekoj tužilačkoj ladici, ali se po njima radi tek kada vlasti odgovara da nekog odmetnutog disciplinuje. Nema odgovora ni na pitanja zašto je nabavljena špijunska opremu, koga će špijunirati, koga cyber napadati i od koga se braniti. Neće biti odgovoreno ni kako je moguće da „Prointer“ savršeno radi u mrskom mu Sarajevu i navodno još mržoj Federaciji BiH. Kad je novac u pitanju, porodica Dodik s tim nema nikakav problem. Nema odgovora ni o kriminalu na Jahorini, u Centru za obuku MUP-a RS, Elektroprivredi RS, otimanju privatnog zemljišta u Drugovićima, zarad gradnje autoputa do Doboja…

Neće biti odgovora ni odgovaranja pred sudovima o klijentelizmu i nepotizmu i drugim „izmima“, koje Dodik Milorad obilato koristi, kako bi sazdao armiranu infrastrukturu režima za koji vjeruje da se nikada neće urušiti. Njegova kćerka Gorica, bez ikakve eventualne sankcije tvitaće:

„Kakav je osjećaj sjediti u direktorskoj fotelji koju si dobio zahvaljujući SNSD-u, a u isto vrijeme pljuvati po istom i okruživati se ljudima koji pogrdnim imenima nazivaju čovjeka koji je na čelu te stranke. Je l’ se bar malo gadite sami sebi?“

Zapravo, niko od nas se nije tako naglo obogatio kao Milorad Dodik, izigravajući sve moguće zakone ove države i još se usput beskrajno zabavljao kao višestruki premijer RS, predsjednik iste i član Predsjedništva BiH.

Za njega i njegove ni ovaj najavljani diktatorski, kao ni svi drugi dosadašnji zakoni, neće važiti. Važiće za novinare, ne za njegov ATV, RTRS, Herceg televiziju… Važiće za bilo koji oblik kritike.

„Ja nisam protiv vas, koliko su neki od vas protiv mene“, poručio je.

Ko je Milorad da bude protiv novinara? Predsjednik entiteta kojeg plaćaju građani ili diktator?

„Preduzeće se sve da izmjene (Krivičnog zakonika RS op. a.) budu u nivou najboljih praksi u Evropi“, zaključio je.

A, kako je okrenut isključivo ka istoku, dok su mu Zapad i dobar dio prozapadne Evrope, prema njegovim izjavama, mrski, prije će biti da će Milorad Dodik medijsku atmosferu kreirati po uzoru na Putinov režim, a ne evropsku praksu. Uz navođenje samo nekoliko činjenica podsjetićemo o kakvoj “atmosferi” se radi:

– Ruske vlasti proglasile su nezavisni medij “Meduza” “nepoželjnom organizacijom”. Ovom odlukom je zabranjen rad stranice u Rusiji, a stanovnicima ove zemlje se zabranjuje da sarađuju sa “Meduzom” ili njihovim novinarima.

– Ruski list „Novaya Gazeta“, čiji je urednik Dmitrij Muratov jedan od dobitnika Nobelove nagrade za mir, objavio je da zbog cenzure s web stranice uklanja sav sadržaj o ruskim vojnim operacijama u Ukrajini.

“Vojna cenzura u Rusiji je brzo prešla u novu fazu: od prijetnji da će se blokirati i zatvoriti publikacije (gotovo u potpunosti provedeno) do prijetnji o krivičnom progonu novinara i građana koji će širiti vojne informacije koje nisu u skladu s onim što kaže Ministarstvo odbrane”, poručili su iz novina.

– Novinar bjeloruskog servisa Radija Slobodna Europa Andrej Kužnječik osuđen je na šest godina zatvora pod strogim osiguranjem. Optužen je da je učestvovao u stvaranju ekstremističke organizacije te da je bio dio nje. Zanimljivo, optužbe protiv njega pojavile su se pola godine nakon što je uhapšen.

– U Turskoj je u samo pola godine zatvoreno 25 kurdskih novinara, javili su krajem 2022. Reporteri bez granica. Povodom šest mjeseci od prvog hapšenja, pozvali su turske vlasti da javno objave optužnice i da preduzmu hitne mjere zaštite prava novinara i slobode medija.

Ima i brutalnijih primjera:

Novinarka Ana Politkovskaja ubijena je u liftu pucnjima iz neposredne blizine, 7. oktobra 2006. godine. Krajem devedesetih bila je poznata kao reporterka “Novaya Gazeta”. Pisala je o drugom ratu u separatističkoj ruskoj autonomnoj republici Čečeniji. Često je bila u Sjevernom Kavkazu i pisala reportaže, između ostalog, o ubistvima, mučenjima i otmicama na obje strane. U izvještajima je teretila i čečenskog vođu Ramzana Kadirova. Autorka je knjige “U Putinovoj Rusiji”, u kojoj je osuđivala šefa Kremlja i njegovu autoritarnu vladavinu.

Slučaj Politkovskaja nije bilo prvo niti će biti zadnje političko ubojstvo u Rusiji. l 2009. je u Čečeniji oteta i ubijena aktivistkinja za ljudska prava i novinarka Natalja Estemirova. Ona je 2007. godine bila prva dobitnica Nagrade Ane Politkovskaje, koju su pokrenule nevladine organizacije. Iste godine je na ulici u Moskvi ubijena i novinarka Anastasija Baburova.

U Banjaluci je 26. avgusta 2018. godine teško pretučen novinar Vladimir Kovačević. Najčešće je pisao o kriminalu i korupciji vladajuće elite. Napadnut je nakon protesta građana zbog brutalnog ubista Davida Dragičevića, čije ubice i nalogodavci ni danas nisu uhapšeni.

I tako, dok se važna pitanja zataškavaju, druga su promptno na dnevnom redu. O izmjenama Krivičnog zakonika RS, koji se „udešava“ pod budnim okom Milorada Dodika, poslanici u Narodnoj skupštini RS govoriće već 14. marta:

Uvreda

Član 208a.

(1) Ko uvrijedi drugoga, kazniće se novčanom kaznom od 5.000 KM do 20.000 KM.

(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije ili drugih sredstava javnog informisanja ili na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je uvreda postala pristupačna većem broju lica, kazniće se novčanom kaznom od 10.000 KM do 50.000 KM.

(3) Ako je učinilac bio izazvan nedostojnim ponašanjem uvrijeđenog ili je oštećeni pred sudom prihvatio njegovo izvinjenje zbog učinjenog djela, sud ga može osloboditi kazne.

(4) Ako je uvrijeđeni uvredu uzvratio, sud može oba ili samo jednog učinioca osloboditi od kazne.

Kleveta

Član 208b

(1) Ko o drugom iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je to što iznosi ili pronosi neistina, kazniće se novčanom kaznom od 8.000 KM do 30.000 KM.

(2) Ako je djelo iz stava 1. ovoga člana učinjeno putem štampe, radija, televizije ili putem društvenih mreža, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo dostupno većem broju lica, kazniće se novčanom kaznom od 15.000 KM do 80.000 KM.

(3) Ako je ono što se iznosi ili pronosi dovelo ili moglo dovesti do teških posljedica za oštećenog, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od 20.000 KM do 100.000 KM…

Žurnal

Related posts

Leave a Comment