Strpljenje vlada a ne Dodik…

Jelena Trivić je teško porazila Milorada Dodika na proteklim opštim izborima.

Toliko teško da je bio prisiljen narediti ubacivanje i poništenje desetine hiljada glasačkih listića kako bi on “pobijedio”.

Glupi Pajac vrlo opasnih namjera smatra da može slagati Narod i cijeli svijet i verbalnim nasiljem promijeniti neminovnost – da je sebi već obezbijedio mjesto na političkoj deponiji.

Nemilosrdno on šiba, do krvi, sebi podređene sektaše, listom kriminalce ili, pak, spodobe koje su jedino za njegova vakta mogle postati “nešto”, da brane pljačku, krađu, otimačinu ali sve je to uzalud. Kao što su uzaludni bili i pokušaji “peglanja” prevara.

Ništa nisu uradili – ostali su previdljivi tragovi izborne krađe monstruoznog dodikovog ganga.

Kakofonija kojom zasipaju javno mnjenje samo ukazuje da slijepo jure u potpunu propast.

Ne treba ih sprečavati.

Niti treba biti euforičan zbog njihove namjere masovnog politčkog samoubistva s predumišljajem.

Agresivna Sektaška kampanja kojom pokušavaju prvo sami sebe a potom i ostale, ubijediti kako nije bilo monstruozne masovne krađe izbora je otužna, preplitka i ništa neće donijeti Miloradu Dodiku, koji je naredio poništenje izborne volje građana. Sem jednog.

A to jedno je produženje agonije u kojoj Sekta, panično urlajući, pokušava zastrašiti druge kako bi sakrili sopstveni strah. Ogroman. I opravdan.

Ne uspijeva im, ma koliko urlali, pričali idioluke, valjali u živom blatu.

Mnogi će morati odgovarati za pljačku glasova neviđenih razmjera i na brojne načine.

I ne samo oni, već i svi drugi koji su im pokušali pomoći u prikrivanju koje nije prošlo.

Ima nekoliko činjenica koje su i pozitivne u cijelom sektaškom projektu samosatiranja dodika.

Prvo će se pokazati, već se pokazuje, do koje mjere je Pajac spreman ići da bi, ne birajući načine, zadržao vlast i do koje mjere je ta budala spremna žrtvovati Narod.

Već sada je jasno da je dodikova mafija preduboko pustila korijen i trebaće prilično vremena, nakon njegovog definitivnog odlaska da se to smeće počisti. Počistiće se.

Ništa manje bitno nije i što na svjetlost izlaze sve njegove krtice, primorane da ga brane, poput Milanka Kajganića i njemu sličnih ucijenjenih kretena.

Način na koji će Dodik otići do onog rezervisanog mjesta na političkoj deponiji potpuno je nebitan.

Kao i da li će to biti petog novembra ili petog decembra.

Bitno je da će otići.

Takođe je vrlo bitno da njegov odlazak neće proći bez raspada Sekte-

Prvo na malo veće komade a potom do pretvaranja u prašinu.

Sada smo u vremenu kada lagano, ravnodušno, bez euforije brojimo dane, najviše dva do tri mjeseca do njegovog odlaska na već rezervisano mjesto na deponiji.

Samo strpljivo.

Strpljenje vlada, a ne Dodik.

_________________________

Iako sve ukazuje na to da nakon nepravilnosti i ponovljenog brojanja, postoji mogućnost ponavljanja izbora za nivo predsjednika republike.

Milorad Dodik je jasno uplašen i u svom maniru izjavio da je to za njega „rušenje Republike Srpske“.

Odnosno obojena revolucija koju smo svi navodno gledali i da to ne može proći tek tako.

Kaže da ne prihvata politički motivisane pritiske.

A mi se sad pitamo – da li se gosn Mile, možda sjeća, jedine obojene revolucije koja je upravo njega dovela na vlast.

Je li to Milorade, rušenje RS ili ne.

Možda ste zaboravili da ste baš vi uz Nato tenkove i svoja svega 2 poslanika sa glasovima Hrvata i Bošnjaka, izabrani za premijera.

Narod jasno pamti obojenu revoluciju 1998, koja vas je na američkim tenkovima, dovela na vlast.

Pamte i paljenje fotografija dr. Karadžića za koga ste tad govorili da je zločinac.

Gledamo danas snimke u kojima vaši ljudi cjepaju i pale glasačke listiće na biralištima.

Samo nam ti Milorade nemoj govoriti o obojenoj revoluciji i o tome kako je neko rušitelj RS – ni ti a ni onaj Tegeltija Milan.