KO KREIRA KRIZE, RATOVE I LAŽNE PANDEMIJE
Postoje organizacije za koje većina od vas nikada nije čula…
Blek rok, Vangard i Stejt strit su investicioni fondovi koji kontrolišu imovinu u vrijednosti većoj od 15 triliona dolara.
To je 3 puta više od budžeta SAD iz 2020-te i više od BDP-a Kine.
Ti fondovi su u svim važnim farmaceutskim, medijskim, oružanim, transportnim firmama i bankama.
To znači da su vlasnici ne samo svih važnih kompanija svijeta, nego da posjeduju i cjelu svjetsku ekonomiju.
Mogućnost kontrolisanja svakog državnika ili političara, čini ih moćnijima od bilo kog predsjednika ili premijera na svijetu.
Činjenica da nam predstoji ogromna inflacija, koja će najviše pogoditi obične građane nije ekonomska zakonitost, nego nezasita želja i pohlepa vlasnika tih fondova, koji diktiraju cijene na globalnom nivou.
Kada čitamo javne podatke svih najvećih kompanija, dobijamo uvjek istu strukturu vlasništva u kojima su najveći akcionari Vangard i Blek rok te drugi manji fondovi koji su naravno u njihovom vlasništvu.
Šta više, Vangard i Blek rok, imaju međusobne vlasničke udjele.
Sve to ukazuje da iza cijele priče stoji nekoliko ili možda samo jedna fizička osoba.
Društvene mreže, mediji i farmaceutske kompanije, nalaze se u međusobnoj sprezi interesa mega kapitala, koji upravlja našim životima a da mi o tome ništa i ne znamo.
Većinski vlasnici kompanija, Meta – Fejsbuk, Instagram, Gugla, Androida itd su fondovi Vangard i Blek rok.
Tako je i sa farmaceutskim kompanijama, Fajzer, Moderna, J&J, čije nas vlasničke strukture dovode do istih fondova.
Prihod samo 6 farmako kompanija u njihovom vlasništvu iznosi 243 milijarde dolara u 2021-oj godini.
Kada se to proširi na 20 najvećig kompanija u pitanju su hiljade milijardi.
Prije pandemije je Fajzer bio u problemima – neki od najpoznatijih patenata sui m isticali a onda je došlo do krreiranja “spasonosnih” doza gdje sve kompanije proizvođači su u vlasništvu Vangard i Blek rok-a.
Kada dođemo do najvećih medija, postavlja se pitanje – ko stvara vijesti i sa kojim ciljem.
U zadnjih 30 godina je većina medija takođe prešla u vlasništvo istih fondova, čime je njihova objektivnost u najmanju ruku upitna ako ne i nepostojeća.
Gugl, Youtube, Fejsbuk, New York times, CNN, Fox news s koje god strane gledali – vlasnička struktura je ista.
Od 10 najvećih kompanija svijeta jedino “Sony” nema u vlasničkoj strukturi pomenute fondove Vangard i Blek rok a isto je i u top 20 kompanija.
Upravo činjenica da se o tome ne zna i ne govori nas upozorava na sukobe interesa prilikom informisanja nas građana.
Sve to je dovelo do potpunog nepovjerenja prema medijima kod velikog broja ljudi.
Kako vjerovati izvorima informacija iz medija u vlasništvu milijardera a koji nikada ne govore o ogromnoj nejednakosti, koja je obilježje savremenog društva.
Kako vjerovati u istinitost pandemijske priče, kada se ni u jednim vjestima nije pričalo o rekordnim zaradama farmako kompanija u zadnje 2 godine.
Gledamo snimke stotina kanala na kojima se čitaju doslovno iste vijesti, kreirane od ljudi koji zarađuju milijarde na tim vjestima i proizvodima koji se naturaju.
Cenzurisanjem od strane recimo Gugla, ideja da živimo u društvu informacija, pada u vodu jer tim podacima više ne možemo pristupiti.
Isto je i sa Fejsbukovim ili Youtube algoritmima koji odlučuju o uklanjanju svih “nepodobnih” sadržaja pa makar te informacije bile tačne.
Problemi kod globalnih događaja kao što je recimo rat u Iraku, prije više od 20 godina, pokazuju opasnost koja iz ovakve strukture proizilazi a danas je situacije uveliko gora.
Radikalne podjele društva koje vidimo nisu došle spontano nego su kreirane.
Na kojoj god da smo mi strani – novac ide u iste ruke.
Koliko god das mo suprotstavljeni, uvjek sav prihod završava kod njih ili možda – kod njega.
Ista vlasnička struktura se ponavlja u koji god sektor svjetske ekonomije usmjerimo svoju pažnju.
Obnovljiva energija, fosilna goriva, prehrana, vojna industrija, turizam, banke itd, daju istu strukturu vlasnika Vangard i Blek rok.
Danas je sasvim jasno ko upravlja svijetom i donosi sve bitne odluke od ratova do pandemija a koje će se u budućnosti na žalost sve brže smjenjivati.