KAKVE ZLOČINE I ZBOG ČEGA PRIKRIVA POLICIJA
TUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE
NA RUKE – GLAVNOM TUŽIOCU TUŽILAŠTVA BIH
Veza : “Zahtjev i krivična prijava direktoru policije i načelniku PU Bijeljina” od 17.03.2021.
Napominjem da sam u prethodnom periodu a posebno od 2019-te, dostavio veću količinu dokaznog materijala o teškim krivičnim djelima terorističke organizacije sa akcentom na one formalmo zaposlene u MUP-u RS na šta nije bilo pravovremene reakcije, zbog čega je kako osnovano sumnjam stradalo više lica – svjedoka izvršenih i planiranih zločina, među kojima i pripadnici pravosudnih organa iz OJTIS-u i suda u Sokocu, gospoda Dragan Ninković i Luka Borovčanin. Nadam se da će promjene u vrhu Tužilaštva BIH, uticati na odlučnu i hitnu reakciju, kako bi se spriječilo stradanje drugih osoba, koje bi mogle pružiti dokaze i svjedočiti o brojnim zločinima pripadnika terorističkog klana.
KAKVE ZLOČINE I ZBOG ČEGA PRIKRIVA POLICIJA |
 |
DODATAK KRIVIČNIH PRIJAVA PROTIV PRIPADNIKA MAFIJAŠKOG KARTELA IZ MUP-A RS
Za krivična djela : “Terorizam”, “Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja”, “Produženo krivično djelo”, “Davanje lažnog iskaza”, “Falsifikovanje ili uništavanje službene isprave”, “Nepružanje pomoći”, “Saizvršilaštvo”, “Pomaganje”, Povreda ravnopravnosti građana”, “Udruživanje radi vršenja krivičnih djela”, “Samovlašće”, “Podstrekavanje”, “Sprečavanje dokazivanja”, “Nesavjestan rad u službi”, “Povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja ili ovlaštenja”, “Neprijavljivanje pripremanja krivičnog djela”, “Neprijavljivanje krivičnog djela ili učinioca”, “Pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela”, “Navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja”, “Stvaranje terorističkih grupa ili organizacija” i druga.
Svjedoci : Sudski policajci : Lazić Milan, Jelačić Srebrenko, Radić Dragan, Petričević Dragiša; pripadnici MUP-a, Srećko Panić, Simić Mile, Dejan Minić, Stanko Stanišić, Zarić Milan, Radenko Knežević; sudije Malović Branka, Aleksandar Despenić i Siniša Lazarević, okružni tužilac Jovana Tomaš, Stanko Nuić, Mirza Đozo, administracije Vrhovnog suda RS i Republičkog tužilaštva, ministar Anton Kasipović, administracija službe predsjednika RS i drugi, čija imena se kriju.
Najvažniji dokazi : Predmet “80 0 Pr 100636 18 Pr”, Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128), Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017., Zahtjev za informacije 29.01.2018., Zahtjev za deponovanje 10-023.2-230-662-09 od 01.09.2009., Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020., – dostavljeni ranije.
Pošto sam u prethodnim prijavama već opisao neke od smišljenih krivičnih djela, koje je izvršio MUP RS, neću sada detaljno ponavljati te opise, nego uz kratko podsjećanje, prilažem neke od tekstova u obliku pdf fajlova te ću skrenuti pažnju samo na detalje koje sam dodatno otkrio u međuvremenu.
Dakle, poslije višegodišnjih pokušaja da me ubiju i to prikažu kao “zadesnu smrt” ili samoubistvo, MUP RS je izgubio svaku kontrolu i bar lažni privid zakonitosti te je 22.05.2019. poslao službenika u civilu da me fizički napadne objema rukama u zgradi PU Bijleljina, pred nekoliko uniformisanih službenika, koji niti su reagovali da ga spriječe, niti su ga zaustavili, kada je pobjegao na sprat a njegovo ime se krije već preko 30 mjeseci.
Taj napad je uslijedio kako sam istakao, poslije više pokušaja ubistva među kojima je najekstremniji pokušaj 27.09.2018. kada je mogu komotno reći, kompletna Republika Srpska, preko MUP-a i Sudske policije te prema zakonu nenadležnih organa Osnovnog suda u Sokocu i OJT u Istočnom Sarajevu, učestvovala u pripremi i organizaciji likvidaciju na Sokocu, koju je trebalo da izvrši neki od klanova narko i auto mafije sa tog područja a koji su svi pod kontrolom kriminalaca iz policije.
Motiv mafijaškog kartela da me ubije je činjenica da sam u potpunosti razotkrio njihov zločin – teško ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, 23.07.2009. prilikom šverca narkotika sa područja Sarajeva u Bobar grupu. Dio materijala iz koga se to može vidjeti je sadržan u prilogu “Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020. sa prilozima”. Iako je MUP obavezan prema ZOPIUP-a da postupa po uputama i smjernicama predsjednika republike to nije učinjeno iako je dopis nastao u vrijeme vanrednog stanja što dodatno pojačava autoritet i ovlasti predsjednika RS.
Na trećoj strani pomenutog priloga su snimci dječjeg ruksaka – materijalnog dokaza ubistva, koji je policija sa saučesnicima uklonila sa smrtno ranjene djevojčice, oprala ostatak presječenog kaiša benzinom te su ga sakrili od tužilaštva, porodice i javnosti, kako bi zaštitili mafijaške poslove preko Bobar banke i kompletne Bobar grupe a koji su djelimično razotkriveni prethodnih godina.
Na strani 4 je “Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015.” u kome je sudski konstatovano stanje materijalnog dokaza dok je na strani 5 “Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 2 od 16.01.2017.” u kome OJT Bijeljina pismeno tvrdi da NEMA SAZNANJA o pomenutim u zapisniku konstatovanim oštećenjima i vidljivim na snimcima jer policija to nije evidentirala.
U nastavku na stranama 6, 7 i 8 su moji pismeni zahtjevi MUP-u, od kojih je prvi još iz 2011-e, vezano za pomenuti materijalni dokaz na šta nikada nije odgovoreno, niti su preduzete bilo kakve radnje da se odgovorni sankcionišu nego su umjesto toga uslijedile kontinuirane aktivnosti mafijaškog kartela unutar MUP-a, počev od zastrašivanja, montiranjima izmišljenih krivičnih djela i na kraju pokušajima likvidacija za šta su korišteni podaci prikupljeni “posebnim istražnim radnjama”.
Pošto svi pokušaji provokatora koje mi je slala policija da me odvuku u zamku na udaljenu lokaciju u regionu Bijeljine nisu uspjeli, pokrenut je plan da se otvori fiktivni predmet pred nanadležnim OJTIS-u, kako bi me na prevaru namamili ili dovukli tamo, gdje bi me poslije dojave kriminalca Rajka Čolovića bez problema locirali i ubili članovi neke od grupa plaćenih ubica.
Detalje o tome takođe neću opisivati sada a samo kao dokaz da su predmeti lažirani bez odgovarajućih odluka nadređenih organa, prilažem i sada dokument “Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018.” te “RJT za OTIS iz predmeta T17 0 KT 0006630 15” i “T17 0 KT 0006630 15 Optužnica od 29.11.2017.”.
Iz ta 3 dokaza se vidi da je Rajko Čolović, kao tada glavni tužilac u OJTIS, 2015-te godine, lažirao nadležnost, koristeći odluku RJT RS, kojim se moja krivična prijava protiv više lica, dostavlja njima u rad i pokrenuo TAJNE “posebne istražne radnje” a onda je 2017-te taj predmet podmetnuo tek imenovanoj tužiteljici Jovani Tomaš, koja očito nije znala ništa o nezakonitom montiranju nadležnosti ali je o tome sve znao nastradali okružni tužilac Dragan Ninković.
Ono što je ostalo nepoznato je to da li je i bivšem predsjedniku suda Borovčanin Luki, podmetnut neki falsifikat, čime je obmanut ili je svjesno saučestvovao u nezakonitim radnjama, posebno imajući u vidu da čak i da je postojala konkretna odluka kojim se bilo kakav predmet – prijava protiv mene daje u rad u OJTIS, sud u Sokocu ne bi mogao postupati bez odluke Vrhovnog Suda RS, kojom se eventualno prenosi nadležnost. No vidljivo je iz odgovora Vrhovnog suda da nikakav predmet protiv mene ne postoji.
Ističem da je poslije mojih pritužbi VSITV-u uz dostavu obimnog materijala, prvo smijenjen bivši glavni tužilac u OJTIS-u, jedan sudija je disciplinski kažnjen i na kraju je nakon pokušaja da preuzme mjesto glavnog tužioca a potom i Predsjednika VSTV-a, 21.03.2021. smjenjen bivši predsjednik suda u Sokocu te samo 6 dana kasnije 27.03.2021. sahranjen bez podataka u javnosti o uzroku smrti.
Poslije više mjeseci sam uspio da dobijem usmenu informaciju da je gospodin L.B. nađen obješen a ako je to tačno i uz nespornu činjenicu da je pripadnik OJTIS-u D.N., stradao od vatrenog oružja 30.06.2020-te, osnovano sumnjam da se nakon napada na mene u zgradi PU Bijeljina i prijetnji ubistvom, prešlo na uklanjanje, odnosno likvidacije svjedoka, uključujući i pripadnike pravosuđa.
Detalje o napadu na mene i pozadinu pokušaja likvidacije sam opisao u prilogu “Prijava protiv više lica i NN lica za više krivičnih djela” te na dnu strane 2, napisao da sam “među prijateljima Milana Neškovića, pronašao osobu koja odgovara izgledu NN lica koje me je napalo”. Radi se o osobi M.S. no nisam bio siguran u identitet ali nesporno je da MUP zna ko me je napao a i dalje krije njegovo ime.
Neposredan povod za napad, osim prikrivanja pripadnika kartela, koji su uklonili materijalni dokaz ubistva sa smrtno ranjene djevojčice, (Marković Dragoslav, Stanko Stanišić i Siniša Vrućinić) je i prikrivanje uloge kriminalističke policije, koja je preko inspektora Dejana Minića, organizovala pokušaj likvidacije 27.09.2018. prilikom čega je isti nagovarao i podstrekivao službenike PS Bijeljina II da čine više krivičnih djela, koje sam opisao u prijavama ranije a dio toga je konstatovan u sudskom postupku iz kog prilažem “Rješenja 80 0 Pr 100636 18 Pr” a koja su nastala oko 6 mjeseci nakon napada na mene u zgradi PU Bijeljina.
I na kraju ukazujem na prilog “`Foto robot` napadača” gdje su fotografije službenika MUP-a, M.S. čije sam slike pronašao na dan napada ali i osobe R.K. čiju sam fotografiju sa naočarima na licu, vidio prvi put tek prije nekoliko dana. Na prilogu su navedena puna imena obojice službenika a na dnu izdvojene slike lica, koje odgovaraju izgledu napadača uz opasku da je sa lijeve strane fotografija vjerovatnijeg napadača.
Skrećem pažnju da sam uprkos prijetnji ubistvom, nekih mjesec dana nakon napada otišao do PU Bijeljina da zatražim snimke kamera u vrijeme napada, kada mi je saopšteno da VIDEO NADZOR NE POSTOJI – očito sa razlogom da ne bilježi mafijaške poslove no dok u me ZADRŽAVALI da čekam pred vratima više od sat vremena, MUP je poslao obojicu navedenih službenika da prolaze pored mene bar po 2 puta.
Primjetio sam da se lice M.S. pojavljuje iza ugla zgrade i dolazi trotoarom uz zid te je očito da su ga poslali na zadnji izlaz pa pratili moje reakcije, kako bi provjenili da li sam nekoga prepoznao.
Osoba R.K. je prolazio u uniformi no pošto je napadač bio u civilu i nosio naočale, nije se uklapao u ono što sam zapamtio te ime ovog drugog osumnjičenog za napad nikada ranije nisam pominjao, osim što sam ga navodio kao “svjedoka” u nekim ranijim tekstovima.
Dodajem da sam prilikom zahtjeva da se MUP izjasni o materijalnom dokazu ubistva 12.03.2018. pozvan u PU Bijeljina, kom prilikom sam razgovarao upravo sa osobom R.K. koji je obećao da će mi u roku od 7 dana poslati odgovor, uključujući ime inspektora koji je potpisao dokument upućen u OJT Bijeljina a nije naveo oštećenja na materijalnom dokazu ubistva.
Odgovor nikada nisam dobio kao ni ime inspektora, nego sam ga sam otkrio, nekoliko sati nakon napada na mene 22.05.2019. kada sam pregledao više hiljada dokumenata i našao 2 na kome postoji isti nečitak potpis ali na jednom od njih je bilo i štampano ime inspektora – Stanka Stanišića.
Dakle, umjesto da uradi sve kako bi se ustanovilo ko je prikrio ubistvo djeteta, MUP je 12.03.2018. pošto me je namamio u zgradu, obavjestio kriminalca Danka Borovčanina, načelnika sudske policije kako bi me patrola presrela i transportovala na teritoriju Istočnog Sarajeva, iako su svi vrlo dobro znali da je predmet nazakonit, pošto su saučestvovali u lažiranju nadležnosti.
Takav razvoj situacije sam predvidio i o tome obavjestio sestru i neke prijatelje, čime sam vjerovatno izbjegao da me pokušaju ubiti već tada, (6 dana kasnije je otet, mučen i ubijen David Dragičević) te su se pokušaji likvidacije nastavili narednih mjeseci, što je kulminiralo događajem od 27.09.2018.
Ja ću i pored opasnosti po život, nastaviti da zahtijevam od MUP-a da radi posao za koji je plaćen te ako pri tome budem ubijen, fotografije vjerovatnog napadača, šaljem tužilaštvu BIH, kao dodatni dokaz protiv pripadnika terorističke organizacije a preostali prilozi, (inače već dostavljeni ranije uz prateće dokaze) “Zahtjev i krivična prijava direktoru policije i načelniku PU Bijeljina” i “Dopuna krivične prijave protiv direktora policije i načelnika PU Bijeljina” sadrže detaljnije opise događaja koje sam sada ukratko pomenuo.
Sve je više dokaza i tekstova koji se pojavljuju o učešću MUP-a RS u organizovanim krivičnim djelima, dilovanju narkotika, likvidacijama itd u čemu prednjači uvjek dobro obavješteni istraživački novinar Slobodan Vasković. Odgovorni iz vrha mafijaškog kartela su spremni ubiti svakoga da bi pokušali izbjeći zaslužene kazne i na Tužilaštvu BIH je sada ogromna odgovornost da zaustavi zločince i spase živote preostalih svjedoka i drugih nevinih građana…
PRILOZI
Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020. sa prilozima, Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018.; RJT za OTIS iz predmeta T17 0 KT 0006630 15, T17 0 KT 0006630 15 Optužnica od 29.11.2017.; Prijava protiv više lica i NN lica za više krivičnih djela, Rješenja 80 0 Pr 100636 18 Pr, `Foto robot` napadača, Zahtjev i krivična prijava direktoru policije i načelniku PU Bijeljina, Dopuna krivične prijave protiv direktora policije i načelnika PU Bijeljina |
|
