Svi krivi i niko nije kriv…

Ključni čovjek afere Milan Tegeltija nikada nije optužen, niti je disciplinski sankcionisan, ali je na kraju pod pritiskom, napustio poziciju predsjednika VSTV-a.

“Potkivanje” – predmet u kojem su svi krivi, a niko nije kriv. Predmet koji je propao i prije nego je počeo. Predmet koji će, kako tvrdi advokat Ifet Feraget, ući u anale našeg pravosuđa.

Dvije godine nakon što je magazine Žurnal objavio videosnimak dvojica aktera ove afere su oslobođeni optužbe da su dali, odnosno primili mito. Presuda nije rezultat toga što je sud utvrdio da oni nisu krivi, nego jer su dokazi Tužilaštva BiH proglašeni nezakonitim.

“Pravosuđe je prodisalo”

Afera “Potkivanje” bila je okidač za sazivanje hitne sjednice Predstavničkog doma državnog Parlamenta, a potom i za osnivanje Privremene istražne komisije za utvrđivanje stanja u pravosuđu.

“To je u konačnici umnogome doprinijelo ostavci bivšeg predsjednika VSTV-a. Naime, on je dobrim dijelom uživao jedinstvenu podršku u VSTV-u zbog mita koji je stvarao da je izuzetno moćan. Konstituisanje, predan rad i neobaziranje na njegove prijetnje od strane Komisije, uz čvrstu, direktnu i konkretnu podršku međunarodne zajednice, je razbilo taj mit. Pravosuđe je prodisalo. Ima još puno posla do ozdravljenja, ali otkrili smo jako puno. Sve to – uključujući i činjenicu da je nekoliko članova VSTV-a pred Komisijom istaklo da su “pogriješili” jer su dali podršku bivšem predsjedniku, će biti detaljno tretirano u našem izvještaju”, navodi Damir Arnaut, predsjedavajući Istražne komisije.

Ključni čovjek afere – bivši predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija u ovom predmetu je samo svjedok. Umjesto suspenzije i optuženičke klupe, u vrijeme nakon što je Žurnal u maju 2019. objavio videosnimak, on je dobio punu podršku svih članova tadašnjeg sastava Vijeća. Ured disciplinskog tužioca protiv Tegeltije tada pokreće disciplinski postupak, ali se Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a proglasila nenadležnom i odbacila kao nedopušteno disciplinsku tužbu protiv njega. Ovakvu odluku podržala je i Drugostepena komisija.

“Disciplinske komisije, sastavljene od članova koji su mu ranije dali punu podršku, su potom odlučili u njegovu korist, primjenjujući zakon na potpuno pogrešan način, što je istakao i OSCE. I po tom pitanju smo imali priznanja pred Komisijom da su napravljene greške”, podsjeća Arnaut.

Dugogodišnji sudija Osnovnog suda Brčko distrikta BiH Nedeljko Tabaković, koji duže vrijeme ukazuje na sve manjkavosti u našem pravosuđu, smatra da je VSTV napravio grešku i da je Tegeltija trebao podlijegati disciplinskoj odgovornosti.

“Treba mijenjati Zakon o VSTV-u u tom pravcu, jer sadašnje rješenje nije dobro. Moramo svi snositi odgovornost za rad pravosuđa”, naglašava Tabaković. On je dodao da pod hitno moramo vratiti povjerenje u pravosuđe, te da VSTV tu ima najveću ulogu i odgovornost.

Dva ZK izvadka i dva zakupa

Predmet Nermina Aleševića, direktora firme “Airventa” iz Velike Kladuše, koji u Tužilaštvu KS stoji od 2017. bio je uvertira u “Potkivanje”. Naime, Alešević već osam godina pokušava da riješi problem izazvan falsifikovanjem ZK izvadaka i kao privrednik plaća zakup pravom i lažnom vlasniku.

On je još 2014. podnio krivičnu prijavu protiv Adnana Terzića i Amira Avdića, okrivljujući ih da su lažirali dokaze o vlasništvu nad jednim pogonom Agrokomerca i na osnovu hipoteke polovinom 2014. godine, uzeli dvomilionski kredit kod, u međuvremenu zatvorene, “Bobar banke”. Kredit nije vraćen i pokrenut je postupak izvršenja. Alešević je tada shvatio da je njegov ZK izvadak za isti pogon dupliran, tako da je podnio prijave protiv Terzića i Avdića. Ovaj predmet je prvo bio u Tužilaštvu USK, a od 2017. je u Tužilaštvu KS. Do danas nije riješen.

Na suđenju u Sudu BiH, prije nego su dokazi Tužilaštva BiH proglašeni nezakonitim, saslušano je i nekoliko službenika SIPA koji su potvrdili da poznaju Aleševića i da su s njim uspješno sarađivali na način da im je “pružao određene informacije”. Za Aleševića su imali riječi hvale, navodeći da im je bilo poznato da je imao problem sa “određenim predmetom”.

Zbog sporosti bh. pravosuđa, Alešević se svjesno odlučio na krivično djelo – ponudio je mito policajcu Marku Pandži, koji mu se prije toga pohvalio da poznaje kuma Milana Tegeltije. Upravo preko tog kuma, Pandža je Aleševiću dogovorio sastanak sa Tegeltijom u jednoj banjalučkoj kafani.

Tegeltijin kum Vladimir Jurišić, također je svjedočio pred Sudom BiH. Potvrdio je da ga je Pandža zvao i tražio sastanak sa Tegeltijom. Priznao je Jurišić i sastanak u kafani, ali se branio da “nije obraćao pažnju na razgovor, gledao je u mobitel i povremeno se uključivao”.

Dakle, sastanak sa Tegeltijom nije sporan. Međutim, i više je od toga.

“Na takvim funkcijama moraju biti visoko moralne i čestite osobe. Nema kumova, kafana i razgovora o predmetima”, naglasio je advokat Feraget.

Sve pobrojane osobine su ono što bivši predsjednik VSTV-a nije posjedovao.

“Predmet Potkivanje je slika i prilika našeg pravosuđa”, složit će se pojedine osobe iz pravosudne zajednice: osoba svjesno daje mito kako bi se urgiralo da Tužilaštvo KS uzme u rad predmet, što bi inače i trebalo raditi. Bez urgencije.

Kako bi pokazao po kojem principu funkcioniše bh. pravosuđe, Alešević je snimao sastanak sa Pandžom i Tegeltijom. Iako je Tužilaštvo BiH taj čin okarakterisalo kao krivično djelo, ovaj dokaz je odbačen još prilikom potvrđivanja optužnice.

Advokat Feraget je još u završnim riječima naglasio da bi ZKP-om ovakvoj vrsti snimaka trebalo dati punu zakonitost jer su od velike pomoći u dokazivanju korupcije.

Damir Arnaut naglašava da su krivični zakoni BiH i FBiH su po ovom pitanju jasni – isključivo je zabranjeno snimanje u privatnom prostoru.

“Zakon RS-a je širi i zabranjuje i “narušavanje privatnosti”. U oba slučaja, međutim, ne smije biti ni govora o zabrani snimanja nekoga na javnom mjestu jer tu nema ni “očekivanja privatnosti”, što je test koji je prema opsežnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava neophodno zadovoljiti. Problem je što se ta praksa Evropskog suda ne primjenjuje. Vidjeli smo na slučaju novinarke Nidžare Ahmetašević da ni sarajevska policija ne razumije da ne može nekome zabraniti snimanje na javnom mjestu. Kada tome dodamo i test “javnog interesa”, koji ako se zadovolji omogućuje i snimanje u privatnom prostoru, tek vidimo količinu nerazumijevanja osnovnih demokratskih postulata u ovoj zemlji. Austrijska vlada je pala zbog snimka tajno načinjenog u nekoj vikendici, Straheova politička karijera je završena, sada je upitna i karijera kancelara, a ovdje prijete hapšenjem zbog snimka javnih ličnosti u kafani”, zaključuje Arnaut.

Ideje za konkretne popravke u pravosuđu

Od momenta kada se Tužilaštvo BiH odlučilo optužiti prijavitelja korupcije (Aleševića), a ključnog aktera afere (Tegeltiju) pozvati za svjedoka u javnosti je ovaj slučaj doživljen kao poruka da se ne isplati prijaviti korupciju.

Arnaut smatra da je ova optužnica imala efekat, a možda i cilj, zastrašivanja potencijalnih prijavitelja korupcije.

“U najmanju ruku je poslala poruku da nema svrhe trošiti vrijeme. Pitanje je i da li je korišten TCMS sistem pri dodjeli ovog predmeta. No treba istrajavati. Držati ova pitanja u fokusu”, naglašava Arnaut.

Podsjetimo, da je Tužilaštvo BiH jedino koje ne primjenjuje TCMS prilikom dodjele predmeta.

Istražna komisija je do sada održala 31 sjednicu, za 52 sedmice.

“Takav prosjek nije imalo niti jedno parlamentarno tijelo u ovoj zemlji od Daytona do danas. Otvorili smo ova pitanja, ishodili priznanja, ponukali kajanje i dobili ideje za konkretne popravke. Probudili smo i mogućnost da kritična masa u pravosuđu – koje se, uvijek kažem, sastoji od preko 90 posto časnih, poštenih, sposobnih ljudi – kaže da neće više da budu meta kritika zbog nesposobnosti ove manjine”, naveo je Arnaut.

Iskoristili svjedoka

U obrazloženju oslobađajuće presude, sudija Goran Radević naveo je da je “Tužilaštvo inicijalne informacije dobilo na osnovu objavljenog snimka i da su mogli zaključiti da su Alešević i Pandža počinioci krivičnog djela, ali je sporno zbog čega su onda pozvali Aleševića kao svjedoka”.

Nameće se zaključak, stoji u presudi, da je Tužilaštvo htjelo provjeriti da li je sporni snimak autentičan.

U prevodu – iskoristili su svjedoka. Izvori Žurnala navode da to i nije prvi put da se Tužilaštvo BiH služi ovakvom praksom.

U slučaju Aleševića, sud je dalje utvrdio da su ga “doveli u situaciju da protivno Zakonu o krivičnom postupku, dođe bez advokata te se inkriminiše, a tek onda pita da li želi imunitet”.

Aleševića je u Tužilaštvu BiH, prvi put kao svjedoka saslušala tužiteljica Maja Ilić Stupar, da bi onda krajem juna 2019. dobio poziv kao osumnjičeni.

Optužnicu je pred Sudom zastupala tužiteljica Merisa Nurkić, koja je ovu situaciju na suđenju objasnila na sljedeći način:

“Kada smo vidjeli u sredstvima informisanja gdje jedna osoba daje drugoj mito postojala je vjerovatnoća da je počinjeno krivično djelo. U tom momentu nismo znali da je počinjeno krivično djelo i pozvali smo Aleševića kao svjedoka. Tužilac koji ga je ispitivao upozorio ga je da ne odgovara na pitanja koja bi ga mogla inkriminisati. Tužiteljica ga nije pitala ništa što bi njega moglo izložiti krivičnom gonjenu”.

Sud, pak, smatra da je Alešević iskorišten kao svjedok.

„Vjerovatno je bilo da će se kao neuka stranka samooptužiti, a to je i učinio tokom davanja izjave“, naveo je sudija Radević.

Alešević najavio krivične prijave

Nermin Alešević navodi za Žurnal da priprema krivične prijave protiv glavne tužiteljice Tužilaštva BiH Gordane Tadić, te tužiteljice Maje Ilić Stupar.

„To šta su oni uradili je krivično djelo. Iskoriste svjedoka, pa ga onda optuže. Krivične prijave ću podnijeti Tužilaštvu BiH i Uredu disciplinskog tužioca, pa ćemo vidjeti kako je predmet raspoređen, da li je putem TCMS-a“, kaže Alešević.

Žurnal.info