Ovo nije dan naše Republike, već dan vaše „Republike“…

Možemo li slaviti dan Republike u kojoj nam starci rovare po kontejnerima ne bi li našli komadić bačenne hrane sa trpeza njihovih gospodara; gdje se žene i majke ponižavaju kao u Bemi ili sa mizernim dječijm doplatkom; gdje nam djecu uče oni koji su učitelji postali uz partijske knjižice; gdje seljak gladuje i živi u neimaštini; gdje se čestiti domaćini reketiraju; gdje pamet ne uspjeva; gdje se pamet protjeruje a poštuje samo poslušnost i poniznost – odlika crva koji biva zgažen pa se uvija iz ponizosti?

Mogu li vam čestitati ovaj vaš praznik na drugačiji način osim pred redom gladnih ispred narodne kuhinje; ili pred masom koja čeka ispred vrata socijalne pomoći; ili iz redova na ulazima stranih ambasada?

Ne, ovo nije dan naše Republike, već dan vaše „Republike“, one u kojoj se patriotizam ogleda u prevarama, lažima, pljački sopstvenog naroda, smeću pobacanom na Romaniji i drugim planinama, ili plastici na površini Crne rijeke i mnogih drugih rijeka iz čijih se voda napajamo, namještenim konkursima, želji za državnom stolicom, malograđanskim odnosom prema bližnjem. Zato se pitajmo da li slavimo dan iste Republike?

Na današnji dan slavimo našu propast, a vašu diktaturu. Republici u kojoj je stanovništvo polarizovano, gde se jedni bahate i gađaju hljebom, dok na drugoj strani redovi gladnih ispred narodnih kuhinja, kontejnera i deponija; gdje jedni vladaju a drugi su robovi koji rade da prežive, slijedi propast. Pitam se, ima li ijednog sveštenika, bilo čijeg, da kaže istinu narodu da Bog nije stvorio čovjeka da samo radi – već i da uživa u dobrima?

Hoću da se pitate mnogo pitanja i da ne čekate odgovore iz sistema vlasti jer ih nema među njima. Zašto od vašeg truda samo oni imaju koristi? Zar i vi ne zaslužujete dio kolača koji ste zgotovili, a ne mrvice što padaju sa stolova vaših gospodara i da time budete zadovoljni? Hoću da vas oslobodim straha, jer oni na vas laju jer se bojite. Ako malo bolje pogledate, još uvijek jedete hljeb od juče, pa šta onda imate da izgubite kada vam je uzeto dostojanstvo čoveka?

Serviraju vam praznik uz kojekakve smiješne parade cirkusanata iz preduzeća i raznih udruženja njihovih oligarha i poltrona. Šta imate tu vidjeti osim njihovog smijeha i zadovoljnih ružnih faca nad vašim mizernim sudbinama? Može li se niže pasti nego što je pozdravljanje svojih tlačitelja na tim paradama?

Slavimo dan indoktrinirane mase koja zahvalno kliče lopovu koji ih je opljačkao. Slavimo dan Republike u crkvama gde se oligarsi kite ordenjima i veličaju njihova nedela, u istim onim crkvama pozlaćenim poput zlatnog teleta. U kog Boga oni veruju i kojem Bogu služe? Zar da sa njima slavimo?

Gorjan Kljajić