WELCOME
Slijedi ostavka ili protjerivanje lažnog sudije – PRAVDA – ISTINA
AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

Slijedi ostavka ili protjerivanje lažnog sudije

ŠAH-MAT…

 

Nakon odluke tužiteljice Tužilaštva BiH Vedrane Mijović da neće sprovesti istragu o nezakonitim imenovanjima na pravosudne funkcije Milana Tegeltije valjalo je nastaviti sa “građanskom istragom” i prikupljanjem dokaza. Pravovremeno sam objelodanio dokaze o tome kako Tegeltija protežira Mijovićku u Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (VSTV), odnosno da joj na taj način uzvraća uslugu zbog nesprovođenja istrage, tako da je medijska reakcija već “svršenu stvar” oko njenog izbora pretvorila u fijasko (vidi: PRAVOSUDNO PLEMSTVO: Tužiteljica Vedrana Mijović do imenovanja u VSTV dolazi oslobađanjem Milana Tegeltije ).

U ovom slučaju ključnu ulogu odigrao je portal “Slobodna Bosna”, koji je blagovremeno prenio moj tekst i omogućio lančanu reakciju kakva dalje usljeđuje preuzimanjem objava od strane drugih portala. Tako su tužioci državnog tužilaštva uz jutarnju kafu i “prelistavanje štampe” (elektronske) doznali za marifetluke Tegeltije, Mijovićke i ostatka bratije. Pod utiskom novih i realno skandaloznih saznanja pristupili glasanju o tome ko će ih predstavljati u VSTV-u.
Tako smo došli do odluke da Vedrana Mijović neće biti član Vijeća i pored ranijih agitovanja Milana Tegeltije i Gordane Tadić – zbog kojih se takav izbor smatrao neminovnošću. Elem, ta mala “medijska pobjeda” jeste zagrebala nataloženi mulj korupcije, nepotizma i teških nezakonitosti “pravosudnog plemstva”, ali je daleko od prijeko potrebnih suštinskih promjena unutar pravosudnog sektora. Zato je valjalo nastaviti traganje za dokazima koji imaju potencijala za demontiranje srži problema.
U tom pravcu uputio sam zahtjeve za pristup informacijama VSTV-u i Osnovnom sudu u Banjaluci, gdje je sud zahtjev na postupanje proslijedio VSTV-u. Tražio sam vrlo prost podatak: broj i datum odluke o imenovanju Milana Tegeltije na poziciju sudije Osnovnog suda u Banjaluci a gdje je i danas formalno raspoređen u parničnom odjeljenju. Funkciju sudije može vršiti samo lice koje je VSTV svojom odlukom imenovalo na istu, pa sam broj i datum te odluke zatražio kao određujući faktor daljeg faktičkog i procesnog razjašnjavanja.
U zahtjevu sam naglasio da me ne zanima broj i datum odluke o imenovanju Tegeltije na poziciju predsjednika banjalučkog Osnovnog suda iz 2007. godine. Mnogo puta objasnio sam zašto je VSTV morao odbaciti Tegeltijinu kandidaturu jer zakonski nije moguće tužioca sa manje od tri godine službe imenovati na mjesto predsjednika suda. Član 38. Zakona o sudovima RS decidno utvrđuje da se “predsjednik osnovnog suda imenuje iz reda sudija tog suda“, šta analogno prati član 28. Zakona o VSTV-u navodom: “predsjednik suda jedan je od sudija imenovanih u taj sud“.
Znači, samo ranije imenovane sudije tog suda mogu uopšte aplicirati na pozicije predsjednika suda! Sudija nekog drugog suda ne može biti imenovan na datu poziciju, a pravno gledano sumanuto je uopšte razmišljati o mogućnosti imenovanja tužioca. Postoji i druga obligatorna odrednica ove pravne stvari a to je da predsjdnik suda “ima dokazane rukovodne i organizacijske sposobnosti bitne za rad tog suda“. Kako može tužilac sa manje od tri godine iskustva imati takvu kvalifikacije ili dokazane sposobnosti?! Glupost!

Objelodanjujem skandalozne dokaze da je Milan Tegeltija lažni sudija i kao takav mora biti udaljen iz Osnovnog suda u Banjaluci. Pošto je u VSTV BiH izabran u svojstvu sudije mora biti udaljen i iz tog tijela. Jedini način izbjegavanja formalnog protjerivanja jeste podnošenje ostavke na sve funkcije, ali u svakom slučaju za njega više nema mjesta u domaćem pravosuđu.

Iz prednje navedenih zakonskih odredbi čak i pravni laici mogu nedvosmisleno zaključiti da je imenovanjem Milana Tegeltije za predsjednika suda teško provređen materijalni zakon, no u pitanju je odluka pravosudnog tijela (kolektivna odluka) čije važenje je prestalo sa okončanjem mandata predsjednika suda. Danas je to manje-više irelevantan problem obzirom da Tegeltiju nije moguće udaljiti sa pozicije koju ne obavlja godinama.
Aktuleni problem proizilazi iz pitanja: postoji li odluka VSTV-a o imenovanju Milana Tegeltije na funkciju sudije banjalučkog osnovnog suda ili sudije uopšte? Sudijom je moguće postati samo odlukom o imenovanju na takvu funkciju, šta podrazumjeva zakonit postupak od konkursne kandidature na upražnjeno mjesto do polaganja zakletve i započinjanja vršenja funkcije. Naši propisi ne poznaju drugu mogućnost, a najmanje da neko nakon okončanja mandata starješinske pozicije nastavi vršiti funkciju sudije bez adekvatne odluke VSTV-a.
Kako bih eliminisao sumnju u možebitno postojanje još neke odluke o imenovanju, osim pomenute skandalozne odluke iz 2007. godine, jednostavno sam zatražio podatak o broju i datumu iste. I dobio sam rješenje VSTV-a, sve sa Tegeltijinim potpisom, kakvo definitivno razobličava novi skandal našeg pravosuđa. Pokušao je “prvi čovjek našeg pravosuđa”, kako Tegeltija sam sebe neutemeljeno titulira, izmanipulisati činjenice i tumačenja, no nema on stručnih i intelektualnih predispozicija za takve stvari. Činjenice su neumoljive.
Po rješenju VSTV, čiji kompletan sadržaj objelodanjujem fotografijama (vidi foto ispod), proizilazi da VSTV nikada nije donijelo zakonitu odluku o imenovanju Milana Tegeltije na poziciju sudije. Bez postojanja takve odluke Tegeltija nije i ne može biti sudija, odnosno možemo samo govoriti o LAŽNOM SUDIJI – kako ga godinama nazivam. I lažni, prevarni ili samoprozvani sudija mora biti udaljen iz Osnovnog suda u Banja Luci!

Iz sadržaja rješenja vidite da nema zasebne odluke, nego da se Tegeltija poziva na nezakonito imenovanje za predsjednika suda iz februara 2007. godine. Iako nisam tražio pravna pojašnjenja, nego samo broj i datum odluke, nadripravnik (lažna diploma!) je nevještim manipulacijama pokušao objasniti “legitimitet” funkcije koju nezakonito vrši. Konkretno navodi da odluka o imenovanju na poziciju predsjednika suda “supsumira” i imenovanje na funkciju sudije tog suda.

Zbog laika moram istaći da Tegeltija tvrdi kako jedna odluka o imenovanju PODRAZUMJEVA i imenovanje na dvije pozicije (sudije i predsjednika suda), a šta je sa zakonske strane nemoguće i time protivzakonito. Naime, Tegeltija se prijavio na konkurs za upražnjeno mjesto predsjednika suda i VSTV je tu prijavu moralo odbaciti kao neosnovanu, kako je to prednje pojašnjeno, dok je imenovanje na funkciju sudije pretpostavljalo zaseban konkurs i postupak.
Morao je postojati konkurs za upražnjenu poziciju sudije da bi postupak mogao rezultirati njegovim imenovanjem na datu funkciju. Pored toga, sudija i predsjednik suda su kategorije kakve moramo posmatrati iz dvije suštinske vizure. Sudije su osnovni pravni subjekti sudovanja, odnosno nosioci prava da sude u skladu sa ovlaštenjima kakva proizilaze iz mjesne i stvarne nadležnosti suda. Sudije su službena lica i personalni vršioci sudske vlasti, te kao takvi imaju službene legitimacije, toge, sudnice i sve drugo potrebno za materijalizovanje funkcije.
Sa druge strane, predsjednici sudova vrše funkciju starješinstva sa, opet, propisanim ovlaštenjima i nadležnostima. Govorimo o starješini suda, odnosno o hijerarhiji i upravljanju, a šta su suštinski različite kategorije i tu nema prostora za međusobno “podrazumjevanje” o kakvom Tegeltija mantra. U stvari njegova (netražena) pojašnjenja samo dodatno potvrđuju pravnu neodrživost funkcije koju nezakonito vrši u banjalučkom sudu. Funkciju sudije.
Tegeltija navodi kako je supsumiranje pozicija “jasno naznačeno prilikom polaganja i potpisivanja svečane izjave prije preuzimanja funkcije sudije i predsjednika suda”. Problem proizilazi iz člana 47. Zakona o VSTV-u koji decidno kaže da svečane izjave daju samo sudije i tužioci prije preuzimanja pravosudne funkcije”. Niti je to propisano, niti postoji objektivna potreba za kakvim novim “zakletvama” u slučaju starješinskog postavljenja unutar vršenja sudijske ili tužilačke funkcije (npr. predsjednik suda ili glavni tužilac).
Problem je sasvim druge prirode. Pošto prethodno nije imenovan sudijom Milan Tegeltija je morao “potpisati zakletvu” naprosto kako bi njegov personalni dosije sadržavao i taj obavezujući akt. Nema to blage veze sa imenovanjem na sudijsku funkciju, nego sa čistim zadovoljenjem birokratske forme i stvaranja (lažnog!) privida o upotpunjenosti dosijea.
Kako sam nebrojeno puta pisao: Tegeltija u funkciji sudije nije ušao u sudnicu, a kamoli sudio u nekom predmetu. O tome šta rade sudije ponajviše zna iz filmova ili kafanskih prepričavanja. I to je dobra posljedica ove skandalozne situacije jer nema potrebe za poništavanjima presuda ovog lažnog sudije! Šta činiti sa silnim ugovorima ili odlukama koje je potpisao u svojstvu predsjednika VSTV-a neka razmišljaju oni koji su na poziciji držali lažnog sudiju.
Uporno koristim termin “lažni sudija” jer najbolje odražava stvarno stanje. Da je to tako najbolje vidimo iz daljih navoda njegovog rješenja, a kakvo nedvosmisleno demaskira njegove stručne kompetencije. Tegeltija se “pravda” kako njegov slučaj nije izuzetak, nego da je u pitanju “pravilo” kakvo je tada primjenjivalo VSTV.
Parafrazirano: nije on odgovoran što je njegovo protivzakonito imenovanje bilo dio prakse kakva se primjenjivala u brojnim slučajevima. Govorimo o teško nezakonitoj decenijskoj praksi imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija bez ispunjavanja elementarnih uslova i kompetencija – kakva je bazično razorila pravosuđe! I stvorila pravosudnu mafiju sa “srbačkim klanom” na čelu, a o čemu sam nebrojeno puta pisao (vidi: Kako je “Srbački klan” zagospodario Bosnom i Hercegovinom?! ).
Nakon što se on nezakonito dokopao funkcije Tegeltija se hvali kako je VSTV pod njegovom upravom promijenio poslovnik i time od 2018. godine spriječio slične protivpravne “prakse”. Pa je u nastojanju da sakrije istinu kako se tu radi o “kozmetičkim promjenama” naveo pogrešan broj službenog glasnika u kom su izmjene i dopune poslovnika objavljene, a na sajtu Vijeća tog propisa nema. No tim detaljima ćemo se baviti kroz dalji postupak.
Ovim dolazimo do suštine problema, odnosno do zakonskih razloga zbog kojih Tegeltija mora biti udaljen sa pozicije sudije, a onda i iz VSTV-a. Da je umjesto banjalučkih kafana tokom rata malo češće obilazio pravni fakultet znao bi kako ostavkom na sve funkcije mnogo toga može izbjeći – pa sve do krivičnog progona. Može i čekati formalne odluke o udaljenju iz institucija, ali će to produkovati mnogo više mulja i skandala, nakon čega teško da će se uopšte moći baviti pravom.
Dakle, Milan Tegeltija u VSTV izabran je kao predstavnik sudija osnovnih i okružnih sudova Republike Srpske, a sa te pozicije dokopao se i predsjedavanja Vijećem. Njegov i naš opštedruštveni problem jeste što dotični nije sudija u smislu postojanja validne odluke o njegovom takvom imenovanju. Nismo mogućni promijeniti to što je nezakonito bio predsjednik suda, ali nakon tog mandata nije mogao nastaviti vršenje funkcije sudije i to je nepobitno.
Maloli je što na bazi jedne nezakonite odluke morali smo ga trpiti na poziciji kakve nije dostojan, nego bi mangup na bazi iste nezakonite odluke do penzije koristio benefite – do nivoa “prvog čovjeka pravosuđa”. Svoja “supsumiranja” nastala na “pravilu” kakvo je nametnuo njegov mentor iz “srbačkog klana” pravosudne mafije Milorad Novković može prodavati nekom drugom, a nikako ovom blogeru sa diplomom kriminaliste. I iskustvom kriminaliste.
Ono šta ubrzo slijedi jeste formalno obraćanje VSTV-u i još nekoliko nadležnih institucija radi pokretanja postupka Tegeltijinog udaljenja iz Osnovnog suda u Banjaluci. Obzirom da nema validne odluke o njegovom imenovanju za sudju tog suda moraju ga udaljiti iz istog. Ne govorim o razrješenju, nego o udaljenju iz suda osobe koja je lažni sudija, odnosno koji nije sudija u smislu materijalnog zakona.
Obzirom da samo “prave” sudije mogu biti članovi VSTV-a analogno mora biti udaljen iz tog tijela. Skandal da je lažni sudija godinama “vedrio i oblačio” pravosuđem ove države nešto je sa čim se moramo suočiti i osramotiti pred cjelim svijetom, ali je i to bolje od stravičnih posljedica kakve trpimo zbog ovako devastiranog i unakarađenog pravosuđa. Uostalom, briga me za šire posljedice jer sam jedino fokusiran na postupak protjerivanja ove barabe i kriminalčine iz pravosuđa.
Ne mogu promijeniti stvari kakve sam morao pretrpiti zbog pravosudne mafije i terora u kakvom je Tegeltija direktno saučestvovao, ali se bar mogu pobrinuti da druge zaštitim od sličnih progona. I nemam namjeru zaustaviti se na Tegeltiji, nego idem za produkovanjem smjene kompletnog sastava VSTV-a kao elementarne pretpostavke da prijeko potrebne promjene realizujemo sa novim ljudima.
U konačnici još moram dodati kako se iskreno nadam da Tegeltija neće posegnuti za ostavkom, kao pretpostavkom odluke VSTV-a da ne može udaljiti iz suda nekog ko više ne vrši funkciju sudije. Znam marifetluke kakvi su mogući po ovom problemu i toga se pribojavam. U tom slučaju ne bi mi pripala “čast” da sam uspio produkovati odluke i formalno biti označen kao akter postupaka protjerivanja te barabe iz pravosuđa. I izostala bi njegova bruka da ga je “skinuo” jedan bloger.
Radovanovicborislav.blogspot.com

Related posts

Leave a Comment