Dan na Jahorini…

Bio sam, kako se tvrdi, 18.08. na Jahorini. Da obiđem radove na Potkopavanju Dodika, koje izvodi njegov tajkun Vladimir Luledžija.

Potkopavanje napreduje. Sve bez građevinske. Zid vile je baš potkopan. Pokušavaju novim stubovima spriječiti odron.

Iako je Odron, širih razmjera, nesprečiv.

Divlja gradnja kojoj niko ne smije da stane na put divlja; Čak ni inspekcija, koja je bila dan prije, ne smije ništa.

Očekivao sam, kako se tvrdi, da ugledam “opasano” divlje gradilište, ali inspektori su strogo kontrolisani od Babalja, navodnog opozicionara – koji je u dilu sa Dodikovim primitivnim, polupismenim istočnosarajevskim stršljenovima.

Od “opasivanja” crvenom trakom ništa. Zato je narod njom opasan. Baš kao u Logoru.

Slikao sam gradilište, pa, kako se tvrdi, prošetao nekih kilometar, kilometar i po od vile. Lijep dan, da se i ja, kako se tvrdi, slikam.

Svratio sam, kako se tvrdi, u jedan od kafea; Konobar donosi kratki espreso i vodu; Dobar dečko. Pričljiv.

“Jesi li ti onaj Vasković?”, pitao je, kako se tvrdi.

“Jesam”, kratko sam, kako se tvrdi, odgovorio, bez podozrijevanja; Konobar mi, kako se tvrdi. nije djelovao neprijateljski.

“Mora da si došao da slikaš ovu bruku kod Dodikove vile. Vidio si da velikom brzinom zidaju potporne stubove, da se ne obruši”, nastavio je, prema tvrdnjama, razgovor.

“Vidio sam. Luledžija baš potkopa Dodika, a navodne institucije ne reaguju”!

“Neće ti ovdje niko reagovati. Oni su ti zakon; Ne j… narod ni za suvu šljivu. Samo otimaju”!

“A narod njih”?

“Šta će običan čovjek, vidi da je nemoćan, da su kriminalci sve uzeli. Ko može napušta; J… nas ova korona; I ja čekam da stane, pa da gulim odavde”!

“Gdje ćeš”?

“Svejedno, samo što dalje; Ovdje nema života za običan narod; Samo za njih i njihove poltrone, moj Vaskoviću”.

“Daj mi neku kiselu sad. Popij i ti nešto”.

“Hvala na piću; Ovo je dno, tu su nas doveli, to smo danas mi – tuku nas, a ako se žalimo, ponovo batine”!

“Šta misliš ti o svemu ovom, o ovoj divljoj gradnji, što niko ne reaguje”?

“To ti je čist kriminal, pljačkaju gdje god mogu, pa tako i na toj gradnji”!

Bio je to, kaki se tvrdi, naš prvi dio razgovora.

Nije, kako se tvrdi, zazirao ni od povremenih posjetilaca. Posluži ih pa se vrati za sto, nastavlja razgovor,

“Mogu li ja napisati da si rekao da je riječ o čistom kriminalu”?

“Slobodno napiši. Banda je to. Dok ih Dodik nije uzeo pod svoje bili su Zadnji, a sad oni kao vode narod. Jadan li je narod koji oni vode”!

Bio je to, kaki se tvrdi, naš drugi dijalog.

Ne navodim mu ime; Nema potrebe za tim, neka tvrde šta hoće; Ne trebaju mu problemi, ionako ih previše ima.

Dovoljne su mi bile, kako se tvrdi, njegove potvrde stvarnog stanja. I tvrdnja, kako se tvrdi, da većina ljudi tako misli, ali, kako ističe, narod se boji, ne smije ništa da kaže, toliko ih je pritislo.

Ispio sam, prema riječima očevidaca, i drugu kafu i onu kiselu; Platio, pozdravio se sa sabesjednikom.

Luledžija je za to vrijeme nastavio potkopavanje Dodika. Babaljevi inspektori nisu reagovali ni 18.08. – trebali su “opasati” divlje gradilište, izreći kazne, ali nisu smjeli. Od Zadnjih koji gospodare.

Ništa nisu učinili ni 19.08. Potkopavanje je nastavljeno punim tempom.

Institucije postoje tek u tragovima; Jahorina je privatizovana i krčmi se naveliko. Što je oteto na gondoli i “planinskom bobu”, a oteti su milioni, “ulaže” se u nove otimačine.

Zadnji vladaju. Kiša je, dok sam odlazio, kako se tvrdi, već počela da pljušti. Dug put je, prema tim tvrdanjama, preda mnom.

Slobodan Vasković