WELCOME
Ko je kriv za smrt djevojčice Maide – PRAVDA – ISTINA
AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

Ko je kriv za smrt djevojčice Maide

Miralem Džafić, otac preminule Maide Džafić tvrdi, da je svoju kćerku Maidu tri puta dovozio na Kliniku za infektivne bolesti, odakle ga je osoblje te Klinike uporno odbijalo…

 

Vrijeme je korone, ali i prilika za mnoge, da profitiraju. Mnogima ovo vrijeme služi za nerad i nemar, a osobito „onima u bijelom“ – liječnicima i doktorima. Pacijenti se površno pregledaju, teški slučajevi na prijemne odjele ne primaju i spisku nikada kraja. Za posljedicu ovo ima, da stradaju i umiru naši mladi i voljeni za koje smo sve spremni učiniti. Ovo se najprije očekuje od doktora/liječnika čija primarna zadaća mora biti spašavanje svakoga ljudskoga života, te da svojom strukom i znanjem brane život od bolesti.

Važnu ulogu u ovom nastojanju da se pruži odmor i okrjepu našoj bolesnoj braći i sestrama imaju zdravstveni djelatnici: liječnici, medicinske sestre, medicinsko i administrativno osoblje, pomoćno osoblje te volonteri koji svojim znanjem i stručnošću daju drugima osjetiti prisutnost Božju, koji pruža utjehu i preuzima na sebe brigu za bolesnu osobu vidajući njezine rane. Ali i oni su muškarci i žene s vlastitim slabostima, pa i bolestima. Za njih na osobit način vrijedi da „nakon što primimo od Boga okrjepu i utjehu, i mi smo pozvani postati okrjepa i utjeha za braću, u stavu krotkosti i poniznosti, po uzoru na Učitelja“ (Angelus, 6. srpnja 2014.).

„Zdravstveni djelatnici, svaki dijagnostički, preventivni, terapijski, istraživački zahvat, sva njega i rehabilitacija uvijek su u službi bolesne osobe pri čemu imenica ‘osoba’ ima prednost pred pridjevom ‘bolesna’. U svome radu, stoga, uvijek promičite dostojanstvo i život svake osobe i odbacujte svaki oblik eutanazije, potpomognutog samoubojstva ili zatiranja života, pa i kada je posrijedi terminalna bolest“ – ističe Sveti Otac, papa Franjo!

No, nažalost nije uvijek tako!

O svemu tome tako svjedoči slučaj preminule djevojčice Maide Džafić (15), koja je zbog nemara i nesavjesti doktorice Melihe Zahirović, te Načelnika Klinike za infektivne bolesti na UKC Tuzla dovelo do smrti djevojčice.

Roditelji preminule djevojčice Maide Džafić, njezin otac Miralem Džafić za portal Dnevno.ba tvrdi, da njegova i Maidina tužna priča počinje i završava ovako:

Miralem Džafić, otac preminule Maide Džafić tvrdi, da je svoju kćerku Maidu tri puta dovozio na Kliniku za infektivne bolesti, odakle ga je osoblje te Klinike uporno odbijalo, te istoga na pedijatriju upućivalo, ali da ga je osoblje na pedijatriji također istoga dana odbilo zbog uzrasta djevojčice (15 godina), te da je sa pedijatrije upućen na Kliniku za interne bolesti.

„Doktori na odjelu za interne bolesti me šalju kući jer tvrde da to nije njihov slučaj, te me upućuju na doktoricu Melihu Zahirović (ponovno na Kliniku za infektivne bolesti), koja bi trebala da mi bude na raspolaganju tek sutradan jer je već kraj smjene. Sutradan, nakon pregleda nalaza, dotična doktorica Meliha Zahirović pokušava svim naporima da me vrati kući umjesto da mi hospitalizira dijete i uradi sve moguće bakterijsko/virusne testove. Uspijeva u svojoj namjeri, te me vraća u ruke doktora sa odjela za interne bolesti gdje sam već bio prethodnog dana“ – navodi Miralem Džafić u razgovoru za portal Dnevno!

Otac Miralem Džafić dalje u razgovoru za portal Dnevno tvrdi, da „nefrolog dr. Amila Jašarević zaslužuje sve pohvale u ovome slučaju, koja pregleda nalaze djevojčice, te da je ista kao savjestan čovjek i ljekar na svoju odgovornost odlučila da zadrži djevojčicu Maidu Džafić na svome odjelu“.

„Poslije raznih dijagnoza, ispostavlja se, da je moja kćerka Maida pozitivna na leptospirozu“ – navodi otac Miralem.

Portal Dnevno podsjeća: „Leptospiroza (lat. leptospirosis) je akutna do kronična, često klinički neprepoznata zarazna bolest mnogih vrsta toplokrvnih životinja, ali i čovjeka, i pripada najproširenijim i vrlo opasnim zoonozama (ponekad s letalnim završetkom). Klinička slika leptospiroze je nespecifična i vjerojatno se dosta slučajeva ne dijagnosticira i ne prijavljuje. Bolest obično počinje groznicom, jakom glavoboljom, bolovima u mišićima, povraćanjem i crvenilom očiju. To je prva, septikemična faza koja traje 4 – 9 dana. Slijedi pad temperature, a zatim se između 6. i 12. dana javlja druga ili imuna faza bolesti praćena različitim simptomima ovisno o zahvaćenom tkivu. Ponovno se pojavljuju vrućica i raniji simptomi, a mogu se razviti i znakovi meningitisa. Težak oblik bolesti je Weilov sindrom, koji se očituje žuticom, krvarenjima, anemijom, poremećajem svijesti, oštećenjem jetre i bubrega, trombocitopenijom, a moguć je i serozni meningitis. Teže slučajeve oboljelih treba što prije hospitalizirati, ali nije potrebna izolacija bolesnika jer kiselost čovjekovog urina uništava bakterije i bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka (ipak je potreban oprez u rukovanju urinom bolesnika)“.

Otac u suzama za portal Dnevno navodi, da su drugi doktori otkrivali dijagnozu i radili posao dr. Melihe Zahirović, iako je slučaj od samoga početka bio u opisu njezinog posla.

Otac Miralem tvrdi, da „konačno Maida biva prebačena sa odjela za nefrologu na infektivno, te da se dobro osjećala par dana, a što je rezultat doktora sa nefrologije. Na ovom odjelu za infektivne bolesti joj se pogoršava stanje, i bolest uzima maha zbog pogrešne terapije. Moja stalna briga, neprospavane noći, pozivi dežurnom osoblju i doktorici, ipak nisu natjerali doktoricu da poduzme bilo šta, da nađe adekvatnu terapiju ili uradi UZ abdomena. Doktorica je više nego često bila odsutna i gluha na bilo kakve molbe i zahtjeve sa moje strane. I ona i načelnik odjela za infektivne bolesti su gubili vrijeme, tvrdili da djevojčica nije za njihov odjel i da je test na leptospirozu pozitivno lažan. Taj isti test su joj odradili 3.8. i 11.8.2020.g., te sam dobio pozitivan nalaz na leptospirozu, no, poslije smrti moje kćerke, ali kasno jer se već od početka mjeseca stanje pogoršava“.

Otac dalje navodi, da je „djevojčica Maida imala jake bolove u kojemu usljed leptospiroze nastupio proliv, povraćanje, malaksalost, te da je bolest progresivnije djelovala na jetru, dijelom zbog kontraterapije, koju joj je doktorica Zahirović uključila“.

Unatoč svemu, dr. Zahirović djevojčicu Maidu prebacuje na reumatologiju, te sumnjajući na lupus kreću sa kontraterapijom, te bolest napada CNS – Centralni nervni sistem.

Portal podsjeća: Sistemski eritemski lupus (lupus) je autoimuna bolest koja uzrokuje sporadične upale zglobova, tetiva i drugog vezivnog tkiva. U različitih ljudi javlja se upala u različitim tkivima i organima, a težina bolesti u rasponu od srednje teške do slabe ovisi o broju i vrstama protutijela koja se pojavljuju i organima koji su zahvaćeni bolešću. Oko 90% ljudi koji imaju lupus su mlade žene (tinejdžerke i/ili žene 30ih godina života), ali i djeca, uglavnom djevojčice, a stariji muškarci i žene mogu također imati ovu bolest. Ponekad, određeni lijekovi za srce (hidralazin, prokainamid i betablokatori) mogu uzrokovati sindrom sličan lupusu koji nestaje nakon prestanka uzimanja lijekova.

Simptomi lupusa:

Brojnost i raznolikost protutijela koja se javljaju u lupusu veća je nego u bilo kojoj drugoj bolesti i ona―zajedno s ostalim nepoznatim čimbenicima―određuju koji će se simptomi razviti. Zbog toga se simptomi i njihova ozbiljnost i težina razlikuju od osobe do osobe. Lupus može biti srednje teška ili razarajuća, onesposobljavajuća i kobna bolest. Na primjer, u ljudi koji imaju protutijela koja napadaju samo kožu, kožne promjene mogu biti srednje―zaštita kože od sunčeve svjetlosti može čak spriječiti njihovu pojavu―ili mogu biti teške i nagrđujuće. Budući da postoji velika raznolikost simptoma, lupus može nalikovati mnogim drugim bolestima. Na primjer, vezivno tkivo zglobova je obično pogođeno bolešću pa uslijed toga nastaje artritis koji može sličiti reumatoidnom artritisu. Lupus može sličiti epilepsiji ili nekim psihičkim poremećajima kad je zahvaćen mozak.

Miralem Džafić, otac preminule djevojčice Maide Džafić dalje navodi, da je njegova kćerka „06. 08. 2020.g., dobila epileptični napad, gdje ju reanimiraju, te da djevojčica ponovno nakon toga biva premještena na neurologiju, gdje se nastavlja sa kontraterapijom sumnjajući na virusni encefalitis. Ponovo pogrešna dijagnoza“ – tvrdi otac, te nadodaje „kćerka je već u trećem stadiju bolesti leptospiroze zvanim Weilov sindrom. Dolaze kobni trenuci, tokcija organizma, razor jetre, te konačno smrt“.

Uplakani otac na kraju napominje, da nije mogao vidjeti niti posjetiti djevojčicu cijeli mjesec, a niti ona njih, te da je pod pritiskom dobio dozvolu za ulazak zadnja dva dana, kada se njegova Maida nalazila u stanju šoka, a poslije i na aparatima.

„Na kraju, dobijam dozvolu za ulazak u ponoć 08.08.2020.g., da bih ujutro vidio kako moje dijete, na moje oči umire njihovom greškom“ – navodi otac Miralem, te nadodaje „Smogao sam snage da napišem ovaj tekst, brišući suze. Sanjam je već noćima, kao da traži nešto od mene da učinim za nju. Ovim putem apelujem na sve vas da učinimo što je više moguće za rahmetli Maidu. Ja nisam jedini sa ovakvim slučajem. Za ovakve stvari nitko ne odgovara. Mi ih finansiramo, a oni nas ubijaju sistematski rutinski. Ovih dana je nezamisliva bol pogodila mene, prije par mjeseci porodicu Isić, prije nekoliko godina Zadu Bajrić. Tko će biti slijedeći i treba li da sjedimo skrštenih ruku čekajući još nečiju bol“???

Kako portal Dnevno saznaje, cio slučaj istražuje Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona.

Josip Šimić-Đinđić

Related posts

Leave a Comment