BANDITIZACIJA TAKOZVANIH INSTITUCIJA OD STRANE MAFIJAŠKIH BOSOVA
BANDITIZACIJA TAKOZVANIH INSTITUCIJA OD STRANE MAFIJAŠKIH BOSOVA
Prije nekoliko godina dostavio sam pismeno predsjedniku suda, nekoliko primjedbi vezano za pogrešnu primjenu zakona i izneo sugestije o eventualnim izmjenama. U međuvremenu se Zakon o prekršajima i ZOJRIM i izmjenio te uz povećanje obima i broja članova došlo je i do nekih izmjena o kojima sam ranije pisao. Da li je moj dopis imao uticaja ili ne nije ni važno, koliko je značajno da se recimo pravo iz člana 32 Ustava RS, dodatno istaklo u članu 7, ZOJRIM, dio “osim ako se navedeno ne odnosi na javno iznešeno mišljenje o radu državnih organa, te drugih javnih organa i organizacija”.
Na žalost, iako postoji u zakonu a ranije je bilo definisano ustavom, ovo pravo i odredba se ne poštuje no neću sada obrazlagati taj član nego 2 druga koja se od strane drugostepenog i prvostepenog suda krše na štetu građana. To što sam oslobođen krivnje u predmetu “80 0 Pr 100636 18 Pr” ne mjenja suštinu jer je važno da i druge osobe koje ne poznaju zakon budu zaštićene od strane suda a ne da im se prava oduzimaju i odredbe zakona prekrajaju na njihovu štetu.
Na drugoj strani Rješenja 80 0 Pr 100636 19 Pžp od 28.01.2020. Okružnog suda u Bijeljini navodi se, citiram :
“Što se tiče navoda okrivljenog da je nastupila zastarjelost za vođenje prekršajnog postupka u konkretnom slučaju i koji se poziva na odredbe čl. 99. Zakona o prekršajima RS, isti su ocjenjeni kao neosnovani jer je čl. 103. st. 3. Zakona o prekršajima RS propisano „zastarjelost se prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima protiv počinioca prekršaja“ dok je st. 4. istog člana propisano „svakim prekidom zastarjelost počinje ponovo teći, ali bez obzira na prekide zastarjelost u svakom slučaju nastupa kada protekne dva puta onoliko vremena koliko je propisano u čl. 99. ovog zakona“, pa je žalba u ovom dijelu neosnovana.”
Prije svega ističem da ja nisam podnosio nikakvu žalbu nego “ODGOVOR NA ŽALBU PS BIJELJINA II” i u tom odgovoru samo pomenuo, citiram :
“Još prije nego što je dokazni postupak uopšte počeo, sačinio sam dokument vezano za zastarijevanje ali nisam htio da ga predam ni na drugom pretresu, niti na trećem, sve do završne riječi jer sam htio da dobijem izjave svjedoka a da sam to učinio odmah, rizikovao bih da postupak bude prekinut u slučaju kada bi se doslovno poštovao zakon i tako ne bi došao do mnogih važnih dokaza. Bio sam uvjeren da ću biti oslobođen krivnje između ostalog i zbog toga što sam postupao isključivo po zakonu za razliku od službenika, kojima su komandovali Nešković i Borovčanin ali čak i da se to nije desilo za mene su mnogo važniji dokazi do kojih sam došao.”
Kako se može vidjeti pojam “ZASTARJEVANJE” se samo POMINJE u mom odgovoru, bez ikakvog pozivanja da je trebalo biti primjenjeno. Dakle u tom dokumentu uopšte nisam isticao da je “NASTUPILA ZASTARJELOST” te se postavlja pitanje odakle drugostepenom sudu taj pojam i takav stav. Istina je da sam to istakao na pretresu – kome drugostepeni sud nije prisustvovao a kako se radilo o žalbi PS Bijeljina II, nije bilo nikakvog razloga da se ova moja “BEZAZLENA” i nebitna rečenica analizira.
No, sa druge strane, iz dokaznog postupka se vidi da sam uprkos ograničenjima koja su bila i opravdana od strane suda ali i neka neopravdana, uspio dokazati istinitost sopstvenih tvrdnji i što je još važnije, smišljeni kriminal, laži, falsifikovanja pripadnika MUP-a i sudske policije te čak jasno tokom ispitivanja, kreirao materijal, koji dokazuje da svjedoci lažu i pred sudom iako su prethodno pročitali zakletvu.
S obzirom da je u pozadini svega, više teških krivičnih djela na štetu mojih prava, zdravlja i života, asistiranje u pokušaju ubistva kao i prikrivanje ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, pripadnici MUP-a koji su podnijeli zahtjev za prekršajni postupak su shvatili da su njihove zločinačke radnje razotkrivene, da zbog njih mogu i trebaju dobiti zaslužene zatvorske kazne, te su krivca za to vidjeli u sudu, smatrajući da je postupak trebao biti prekinut čime bi svjedoci bili spašeni od sopstvenih laži pred sudom što je dodatno krivično djelo.
Pravo stanje može se vidjeti iz odredbi člana 103 ZOP, koji citiram u cjelosti :
A sada ponavljam stav 3, koji glasi : “Zastarjelost se prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi gonjenja počinioca prekršaja ili izvršenja zaštitne mjere.” te se vidi da je drugostepeni sud u svom “Rješenju” izostavio riječi “radi gonjenja počinioca prekršaja ili izvršenja zaštitne mjere” i prepravio ih u sasvim drugačiji smisao : “protiv počinioca prekršaja”.
Dakle, zakonom je predviđeno da se zastarjevanje prekida ukoliko okrivljeni izbjegava postupak te sud zbog toga preduzima procesne radnje za njegovo gonjenje ili izvršavanje zaštitne mjere. To je precizno i jasno navedeno u članu 103, stav 3, te očekujem od predsjednika sudova da obezbjede primjenu tog i svih drugih članova na propisani način a ne na štetu građana, posebno imajući u vidu, smišljeni kriminal policije koja na najmonstruozniji način, krši zakon, čini krivična djela a onda falsifikuje dokumentaciju i laže pred sudom, sve po naredbama kriminalaca koji su na višim pozicijama u hijerarhiji mafije.
Drugi važan član koji se ne primjenjuje tokom dokaznog postupka a garantuje se zakonom je iz člana 9, stav 2, tačka 5, citiram :
“(2)Okrivljeno lice iz stava 1. ovog člana ima pravo da: 5) ispita ili da se u njegovo ime ispitaju svjedoci koji ga terete i da se obezbjedi prisustvo i saslušnje svjedoka u njegovu korist pod istim uslovima kao i svjedoka koji ga terete.
Ovo nije navod iz zakona koji imam na računaru, te bi eventualno mogao biti pogrešna odredba koja je možda izmjenjena ili neka druga greška nego citiram iz poziva koji sud šalje okrivljenom na pretres a član 9, je njegov sastavni dio, na drugoj strani.
Očekujem od predsjednika sudova da će osigurati građanima i ovo pravo i uticati na sudije da obezbijede prava građanima i obezbjede prisustvo svjedoka, koji su relevantni za događaj na način da su akteri dešavanja ili su direktno uticali na radnje koje su predmet pretresa.
Konkretno u ovom slučaju je izvršen razbojnički teroristički napad grupe koja je planirala moje ubistvo u kome je načelnik sudske policije Borovčanin, poslao službenike bez primjerka naredbe za dovođenje, predsjednik suda u Sokocu, takođe Borovčanin, prethodno lažirao nadležnost, kao i glavni okružni tužilac u OJTIS, Čolović, koji je falsifikovao nadležnost sopstvenog tužilaštva. Od više drugih krivičnih djela, ističem samo još činjenicu da je inspektor Minić, podsticao, službenike MUP-a da krše zakon, prava građana i falsifikuju dokumente a komandir Nešković se tome priključio u sastavljanju dokumentacije kada je izostavio ključne događaje i tek u svojoj žalbi pominje da sam upozoravao na nezakonitost i lažiranje nadležnosti i na planiranje ubistva.
Podsjetiću da je Minić, prije nekoliko godina svjedočeći pred sudom uglavnom korektno, instruisan da “ZABORAVI” dio kada sudski policajac kaže da mi ne treba dati nikakva prava nego me treba odvest na Sokolac. Minić je kao nagradu za “ZABORAVNOST” napredovao do mjesta inspektora, sa koga je učestvovao u napadu na moja prava, zdravlje i život. I ostali “svjedoci” su instruisani “da zaborave ove riječi koje je očito sudskoj policiji servirao načelnik Borovčanin a onda više puta u sadejstvu sa saučesnicima pokušavao da realizuje taj plan koji se trebao okončati “zadesnom” smrću na Sokocu.
AKO NEKO MISLI DA NIJE TAKO, NEKA ODGOVORI ZBOG ČEGA MI NIJE OMOGUĆENO DA ISPITAM PRIPADNIKE MAFIJE IZ ISTOČNOG SARAJEVA I POSTAVIM PITANJA KAKO SU, KOJIM DOKUMENTOM I PO KOJIM ZAKONSKIM ODREDBAMA STEKLI NADLEŽNOST U PREDMETIMA KOJI SU KORIŠTENI ZA MOJE PRAĆENJE, ANGAŽOVANJE INFORMATORA, SNIMANJE KOMUNIKACIJA I ODVOĐENJE NA SOKOLAC.
Podsjećam da su sudski policajci i pripadnik MUP-a, pred sudom svjedočili da NE ZNAJU, zakonske odredbe vezano za radnje koje su vršili i svima navedenima bi ostalo da odgovore isto tako ili da priznaju saučesništvo u pokušaju mog ubistva, ubistvu Ivone Bajo, pokušajima prikrivanja tog zločina i drugim krivičnim djelima.
Dakle, da nisam bio spreman na ovakav scenario i da sam odmah kad sam ostavljen na ulicama Sokoca, krenuo ka autobuskoj stanici, upao bih u klopku plaćenih ubica koji su sjedili u kafeu “Iceberg” a u dokumentima PS Bijeljina II, sastavljenim 27.09.2018, i naknadno za potrebe postupka, nema nijedne riječi o tome.
Kako se može vidjeti iz zabilješke sudske policije koja mi je uskraćena i bila nedostupna prije ispitivanja svjedoka, sudski policajci po diktatu Borovčanina navode da su postupali po naredbi, izostavljajući činjenicu da je nisu imali uz sebe a onda iako sam više puta tražio hitnu pomoć zbog gušenja, tvrdio da je plan moje odvlačenje i ostavljenje na Sokocu, to se i desilo a onda su telefonom obavješteni plaćenici u kafeu da sam izbačen na ulicu.
Detalje o tome neću sada obrazlagati a na kraju dodajem samo činjenicu da sud ne može zasnivati odluku na dokazima do kojih se došlo krženjem zakona o krivičnom postupku i drugih prava garantovanim ustavom i zakonima a što mi se konstantno onemogućavalo u svim postupcima. Podsjećam i napominjem da “svjedoci” nisu lagali samo sada u predmetu “80 0 Pr 100636 18 Pr” nego i u svim ranijim postupcima čega su sudije bili svjesni no očito nisu očekivali da će pripadnici mafije ići toliko daleko u zločinima da će pokušati likvidaciju na teritoriji Istočnog Sarajeva, angažovanje pripadnika terorističke grupe instalirane u OJTIS, Sudu u Sokocu, MUP-u i Sudskoj policiji.
Završni citat je iz dokumenta koji sam predao (a sada prilažem) uz “Odgovor” pod nazivom “OSNOVNA PRAVILA PREKRŠAJNOG POSTUPKA” gdje ističem pomenuti član 10. “Zakonitost dokaza” i mnoge druge ali ne pominjem “ZASTARJEVANJE”, koje se potencira u obrazloženju :
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
Predmet : 80 0 Pr 100636 18 Pr
OSNOVNA PRAVILA PREKRŠAJNOG POSTUPKA
Na osnovu ZAKONA O PREKRŠAJIMA REPUBLIKE SRPSKE :
(1) Pravilima prekršajnog postupka ovog zakona omogućava se pravično vođenje prekršajnog postupka, zaštita ljudskih prava, pravilno utvrđivanje činjenica i zakonito odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti, tako da niko nevin ne bude kažnjen, a da se počiniocu prekršaja izrekne kazna ili da se prema njemu primijeni druga prekršajna sankcija.
(2) Prije donošenja pravosnažne odluke o prekršaju, okrivljenom može biti ograničeno ostvarivanje sloboda i prava samo pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(3) Ako ovim zakonom nisu uređena pojedina pitanja prekršajnog postupka, na ta pitanja shodno se primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske: Osnovna načela, Mjesna nadležnost, Spajanje i razdvajanje postupka, Prenošenje mjesne nadležnosti, Posljedice nenadležnosti, Izuzeće, Branilac, Podnesci i zapisnici, Rokovi, Troškovi krivičnog postupka, Imovinskopravni zahtjevi, Pretresanje stana, prostorija i lica, Privremeno oduzimanje predmeta i imovine, Ispitivanje osumnjičenog, Saslušanje svjedoka, Uviđaj i rekonstrukcija, Vještačenje, Glavni pretres, Žalba na presudu prvostepenog suda, Postupak protiv pravnih lica, Postupak za primjenu mjera bezbjednosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivanje uslovne osude, Postupak za pružanje međunarodne pravne pomoći, Postupak za naknadu štete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava lica bez osnova osuđenih i neosnovano lišenih slobode.
Vezano za ZAKON O KRIVIČNOM POSTUPKU, Glava I – OSNOVNA NAČELA, član 10. “Zakonitost dokaza” :
(1) Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo kojeg drugog lica koje učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu. (2) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim bitnim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i medunarodnim ugovorima, koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina, niti na dokazima koji su pribavljeni povredama ovog zakona. (3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.
Kao i relevantni član 106, Zakona o prekršajima :
Član 106. (1) Postojanje ili nepostojanje činjenica na kojima zasniva odluku, sud cijeni po svom slobodnom uvjerenju, pri čemu nije ograničen posebnim formalnim pravilima. (2) Sudska odluka se ne može zasnivati na dokazima koji su pribavljeni povredama ljudskih prava i osnovnih sloboda zagarantovanih Međunarodnom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i Ustavom Republike Srpske.
ISTIČEM DA JE REPUBLIKA SRPSKA PREKRŠILA ZKP-U, LAŽIRAJUĆI NADLEŽNOST NENADLEŽNIH SUDA U SOKOCU I OJTIS, PREKRŠILA JE ZAKON O TUŽILAŠTVIMA, ZAKON O SUDOVIMA TE KONVENCIJU O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA, ČLANOVE 6 “PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE”, 14 “ZABRANA DISKRIMINACIJE, 17 “ZABRANA ZLOUPOTREBE PRAVA”, USTAV RS, ČLANOVE 10, 12, 13, 14, 15, 16, 18, 21, 23, 45 KAO I 48 IZ KOGA POTENCIRAM STAV “PRAVA I SLOBODE ZAJAMČENI OVIM USTAVOM NE MOGU SE ODUZETI NI OGRANIČITI”.
REPUBLIKA SRPSKA NE SAMO DA JE PREKRŠILA SVE MOGUĆE ZAKONE KOJI SU RELEVANTNI NEGO JE INKVIZITORSKO GESTAPOVSKIM METODAMA POKUŠALA NA PREVARU DA ME NAVEDE A ONDA I PRISILNO ODVUČE NA UDALJENU LOKACIJU I UBIJE U SADEJSTVU SA SVOJIM NARKO MAFIJAŠKIM KLANOVIMA, LAŽIRAJUĆI I MONTIRAJUĆI PREDMETE PRED ZAKONOM NENADLEŽNIM ORGANIMA ZA ČIJE POSTUPANJE NE POSTOJE ZAKONOM PROPISANE ODLUKE VRHOVNOG SUDA RS I REPUBLIČKOG TUŽILAŠTVA.
Ovim postupkom, došao sam tokom ispitivanja do dokaza o krivičnim djelima koja su smišljeno počinili pripadnici mafije, pri čemu ne mislim samo na direktne izvršioce nego na nalogodavce, Neškovića, dvojice Borovčanina, Čolovića, Minića pa sve do vrha mafije, kreatora “CRNE KNJIGE”, Dodik Milorada, Lukač Dragana i drugih sluga, novog svjetskog poretka, stranih agenata i špijuna koje sam tako opisivao i ranije a sada su svoje pravo pljačkaško i zločinačko lice pokazali u terorističkoj akciji na svjetskom nivou – lažnoj “KORONA PANDEMIJI” organizovanoj pljački, uvođenjem nelegalnog i nepotrebnog vanrednog stanja za šta je kao preduslov obješen glavni sanitarni zdravstveni inspektor RS, Desimir Miljić…
PRILOZI
Poziv na pretres, strana 2
Pravično vođenje postupka
|
Zdenko Bajo |
