OD KORONA DIKTATURE DO KORONA REKETIRANJA
Otkrivam mračne planove Dodikovog režima…
Donošenjem uredbe o zaštiti od zaraznih bolesti Željka Cvijanović potvrdila je titulu Dodikovog “najkorisnijeg idiota”. Konkretno, pokazala je da nakon ukidanja vanrednog stanja u Republici Srpskoj ostaje na snazi “kovid-režim” sa oblicima diktature, pljačke i reketiranja u maniru Velikog Baje. Nakon potvrđivanja ove uredbe Narodnu skupštinu RS komotno možemo raspustiti, a sudsku vlast pretvoriti u “zapisničare” (samo)volje Dragana Lukača. Građani će imati izbor: prihvatiti ulogu korisnih idiota ili bježati glavom bez obzira.
Analizom Uredbe sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, donesenoj 30. aprila po Predsjednici RS Željki Cvijanović, po ini puta utvrdio sam opravdanost moje ideje da sve odluke i uredbe donesene tokom vanredne situacije narod potvrdi ili obori – REFERENDUMOM. Ukoliko smo toliki idioti da silnim kršenjima ustava i zakona damo legitimitet putem referenduma onda i zaslužujemo ono šta nam je Dodikov režim pripremio.
Prije obrazlaganja opasnosti kakva nam kolektivno prijeti moram istaći da materiju izlažem višedimenzijalno (ustavno, zakonski, organizaciono, personalno…), a šta od čitaoca traži izvjesnu koncentraciju – kakvu je nakon dvomjesečnog masovnog sluđivanja teško postići. No, shvatite kako su ipak u pitanju naši životi, odnosno naša budućnost bar do kraja mandata aktuelne vlasti. Stoga od čitalaca, kao i uvijek, očekujem da bar razmisle o stvarima koje prezentujem. Važno je razmišljati!
Tim činom u svijetu kreće sveobuhvatno ocjenjivanje onoga šta su vlasti i međunarodne institucije uradile tokom pandemije, odnosno započinjanje širokog društvenog dijaloga koji će na kraju iskristalisati globalni stav o aktuelnim dešavanjima. Biće kriza i lomova, ali sve se na kraju svede na rečenicu-dvije kolektivnog tumačenja.
Imali smo u prošlom vijeku najmanje tri pandemije gripa (1918. “Španska”,1957. “Azijska” i 1968. “Honkongška”), kakve su rezultirale sa desetinama miliona umrlih, ali su na kraju ipak prepoznate kao gripe ili influence. Baš kao i “svinjske”, “ptičje” i sta znam kakve pandemije gripa iz ovoga vijeka. Ovim dolazimo do esencije prevare osmišljene u “štabu” fikus-premijera Radovana Viškovića.
No, ovakvo zakonsko izdvajanje potrebno je za povezivanje sa svim drugim zamislima režima i nastojanjima da što duže “plivaju” na ovoj pojavi. Posebno sa pozicije trodiobne podjele vlasti (zakonodavna, izvršna i sudska), gdje će preko “instrumenta” Kovid-19 izvršna vlast zadržati postojeću represiju i nakon ukidanja vanrednog stanja. I protivustavno uspostavljenu dominaciju!
Sljedeći nivo prevare stiže na prvom narednom zasjedanju parlamenta. Dvije odluke narodni poslanici moraju donijeti: ukidanje vanrednog stanja i potvrđivanje uredbi sa zakonskom snagom Željke Cvijanović. I to će vrlo vjerovatno ponovo izvesti na zatvorenoj sjednici i sa pukim izglasavanjem prijedloga koji su im dostavljeni. Imaju većinu i to mogu izvesti na taj način.
U stvari ovom prevarom režim pokazuje kako nije ni približno svemoćan koliko se nastoji predstaviti. Naime, kompletan sadržaj izmjena Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti mogli su na istoj sjedici uputiti kao formalni zakonski prijedlog SNSD-a i “trabanata”, pa to usvojiti po hitnom postupku. Elem, problem je parlamentarna rasprava oko takve ideje, a kakva bi neminovno rezultirala buntom i građana i privrede i opozicije i svakog iole normalnog.
Ključ prevare leži u “dopunjavanju” člana 50. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koji dozvoljava uvođenje vanredne stituacije u slučaju kakve epidemije, ali isključivo po mehanizmima Zakona i zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama. Pojednostavljeno rečeno u slučaju proglašenja vanredne situacije obavezno je formiranje republičkih i lokalnih štabova, te njihovo djelovanje u pravcu što bržeg i efikasnijeg otklanjanja opasnosti. Vanredne situacije ne mogu trajati dovijeka!
Novo “zakonsko rješenje” Željke Cvijanović ide za ciljem potpunog derogiranja dva ključna zakona u domenu aktuelne problematike, te uvođenja sasvim novih zakonskih mehanizama kakve naš pravni sistem ne poznaje. Konkretno: iz važeće legislative potpuno “izbaciju” Zakon o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama i, još važnije, Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS. Znate, sva ona silna prava pacijenata i građana u domenu zdravstvene zaštite slobodno možete zaboraviti. I to je mnogo gadan problem!
Ovim “novim zakonom” Republika Srpska utvrđuje da Ministar zdravstva i socijalne zaštite može svojom naredbom (opšta naredba) samostalno uvoditi i preko represivnog aparata sprovoditi svaku svoju zamisao oko bolesti Kovid-19, ali i drugih oboljenja – poput “slobode mišljenja”. Po ovome Alen Šeranić i Dragan Lukač mogu nas tretirati kao zamorce u svojim “eksperimentima”. I to godinama – do kraja mandata ovog režima, ako ne odluče da zbog Kovida-19 suspenduju i izbore!
Vidite, kada je ovaj “institut” u pitanju govorimo o v.d. direktoru Branislavu Zeljkoviću, kog je Draško Stanivuković onomad smijenio zbog “Afere pelene”. Ovih dana isplivala je u javnost i nova Zeljkovićeva afera u vidu nabavki medicinske opreme vrijedne 2,3 miliona maraka (bez PDV) preko turističke agencije. Alo, po njemu su turističke agencije kvalifikovane za medicinske nabavke, a da ne ulazimo u druga kršenja procedura javnih nabavki.
U praksi će to izgledati ovako: Zeljković zvani “Pelena” će vršiti procjene i predlagati mjere ministru Šeraniću zvanom “Epidemiolog”, a za realizaciju njihovih zamisli zadužen je ministar Lukač zvani “Zades”. Znate zašto ovakve nadimke dodjeljujem Zeljkoviću i Lukaču, a vjerovatno se pitate za Šeranića.
Vidite, nakon završenog medicinskog fakulteta on je samo tri godine radio kao ljekar opšte prakse, a ostatak službe nastavio je kao birokrata u Vladi RS. Pitanje je vrlo logišno: kako je mogao steći titular specijaliste epidemiologa ukoliko nije radio u zdravstvenim ustanovama i bavio se ljekarskom praksom? Ili, u kojoj zdravstvenoj ustanovi je obavio praktični dio specijalističkog studija? Odgovor: u Vladi RS!
No, vratimo se na sadržaj uredbe. Ministar zdravstva, dakle, može bez formalnog uvođenja vanrednog stanja ili vanredne situacije, svojom “naredbom” fizičkim i pravnim licima nalagati mjere kako mu drago. Mora biti u sadejstvu sa “Fikusom” Viškovićem i “Pelena” Zeljkovićem, a za koje odlično znamo čijim “mozgom misle”.
Ovakvim ministrovim aktom svim fizičkim i pravnim licima naređuju se mjere dezinfekcije, nabavljanja i korištenja zaštitnih sredstava, fizičke distance, okupljanja i svega drugog potrebnog za “sprečavanje i suzbijanje” zaraznih bolesti. I sve to uz značajno uvećanje dosadašnjih kazni, ali o tome na kraju teksta.
Elem, zakonski novitet je u vidu lica ovlaštenih za nadzor i kažnjavanje zbog nepoštovanja “medicinkih mjera”. Znate, dosad su inspekcijske poslove u domenu zaštite od zaraznih bolesti vršili za to specijalizovani inspektori (zdravstveni, sanitarni, veterinarski, inspektori za hranu i piće), iz zakonom osnovanih i organizovanih inspekcijskih ustanova republičkog i lokalnog novoa. Ljudi odškolovani i specijalizovani za takve poslove.
Sad Željka Cvijanović poslove “zaštite od zaraznih bolesti” povjerava policiji i komunalnoj policiji. Jedino nije poznato kada su organizovali stručna usavršavanja policajaca i komunalnih policajaca u domenu standarda dezinfekcionih ili medicinskih sredstava, a za mjerenje fizičke udaljenosti može se iskoristiti princip “na pet dužina pendreka”. Da, policajci gro stvari tumače spram dužine pendreka, a ima jedan odličan vic o tome koliko se policajci razumiju u medicinu, samo je previše bezobrazan za ovakav vid objava.
Naredni problem ove uredbe slobodno možemo tumačiti kroz korupciju ili “zakonsko” reketiranje privrednika i samostalnih preduzetnika. I to sistemsko i široko reketiranje. Naime, svim odgovornim licima u preduzećima i samostalnim privrednicima nalaže se nabavljanje dezinfekcionih sredstava, raznih zaštitnih pregrada, pa sve do maski i rukavica, ili čega se još dosjete. Računajte slobodno da su već oformljene ili odabrane tajkunske firme čija oprema će “zadovoljavati standarde”. Pa bile one registrovane i kao turističke agencije.
Sa druge strane, Željka Cvijanović promijenila je i znatno postrožila kazne i sad idu od 1 000 do 3 000 maraka. To je drugi instrument korupcije i reketiranja na kom se zasniva ova režimka prevara. Znate, jeftinije je nabavljati opremu od “XY” distributera nego plaćati prekršajne naloge sa 1 000 maraka kazne. Uostalom, znaju naši preduzetnici kako to funkcioniše još od onih Dodikovih fiskalnih kasa – što su držane u podrumima do nije priguran odgovarajući zakon i “legalizovan” takav vid reketiranja.
Kad su kazne u pitanju i građanima se valja pripremiti za vrlo problematična vremena. Kaže uredba da će od 1 000 do 3 000 maraka platiti kaznu svako ko:
– se ne pridržava izrečene mjere karantina,
– odbije da se izoluje, hospitalizuje i liječi od zarazne bolesti,
– odbije da se vakciniše protiv hepatitisa B,
– odbije da se stavi pod zdravstveni nadzor i ne poštuje mjere zdravstvenog nadzora,
– odbije dati podatke o putovanjima i kontaktima…
Pokušao sam odgonetnuti da li su (uobičajeno) prekopirali kompletnu normu zakona ili oko hepatitisa B postoji nekakva posebna začkoljica, ali jasan odgovor nisam pronašao. Sa druge strane imamo iskustvo kako su određivane “rizične kategorije” i da su desetine hiljada ljudi trpili teške uslove samoizolacija i karantina, a bez da je iko pokušavao utvrditi jesu li uopšte inficirani. Ne bi me začudilo da kod režimskih neistomišljenika otkriju neke nove “simptome” ili osnove za stavljanje pod “poseban tretman”.
Na kraju valja prokomentarisati i sankciju za građane/fizička lica koja ne budu nosila zaštitnu opremu, odnosno usudila se na “okupljanja”, gdje kazne idu u rasponu od 100 do 300 maraka. Čuli ste ministra Šeranića kako građani zaštitna sredstva ne nose “pravilno”, uz opasku su jedino medicinare učili kako se ta sredstva pravilno stavljaju, nose, skidaju i odlažu. Zato me ne bi začudila nekakva njegova naredba po kojoj svi građani moraju proći obuku i istu (normalno!) platiti.
No, ono šta je ovde posebno problematično jeste da čovjek više nema pravo odlučivati o svom životu i tjelesnom integritetu, pa sve do prava na izbor oblika i obima zaštite sopstvenog zdravlja i liječenja. Jok, sve je podređeno “kolektivnoj zaštiti”, a pitanje je: od čega?!
Već sam objavio podatak kako je stepen prokuženosti stanovništva u Bosni i Hercegovini oko 0,043%. Alo, na 100 000 stanovnika imamo 43 inficirana i to sam ukazao kao ozbiljan bezbjednosni problem. Još čekam odgovor na pitanje: planiraju li u septembru započeti školsku godinu? Sa ovako niskim procentom inficiranih to bi bila “epidemijska bomba” sa nesagledivim posljedicama. Možda će nas prije toga odreda vakcinisati protiv hepatitisa B, jer ne vidim drugog razloga pominjanja te zaraze u ovoj uredbi.
I dalje stojim na poziciji da ovdašnja banditska oligarhija pandemiju samo dobro zloupotrebljava za sopstvene lopovluke i političke interese, a stvarno opasan virus nosi naziv “SNSD-CoV-1”. I nisu imali hrabrosti pojaviti se na sudu i dokazivati moje “neistine”, nego su poništili i sopstvene odluke i prekršajne naloge. No, mene ni ranije nisu mogli reketirati, a ostali neka vide kako će izdržati ono šta neminovno slijedi ukoliko skupština potvrdi ovu uredbu i aktivira opisane pravne mehanizme.