Nadam se da su svima poznati podaci o širenju virusa korona u svijetu i kod nas. Uveli smo „vanredne mjere“ ili „vanredno stanje“, formirali raznovrsne štabove, koordinacije i nadzore koordinacija, valjda da ne bi koji funkcioner bio izuzet od svete dužnosti odbrane pučanstva od avet korone.

Imamo svijetli primjer postupanja ministarstva zdravlja, zavoda za javno zdravstvo, UKC i ostalih ustanova u sistemu zdravstvene zaštite. Imamo transparentno izvještavanje o širenju virusa, mjerama koje su preduzete i vidljivo je da su aktivnosti dobro usmjerene.
Ali, na drugoj strani, javio se naš zlokobni mentalitet autoritarnog oličen u masi takozvanih funkcionera i službenika koji svojim idejama i mjerama moraju dalje da opravdaju svoje postojanje. Uz njih isplivao je u potpunosti i sindrom nemoći takvih pojedinaca.
U doba korone mnogi su suočeni sa transcedentalno većim problemima, brojem zaraženih, umrlih, prenapreglim sistemom zdravstva, ekonomskim problemima. Treba razumjeti ljude koji su pred pucanjem jer problem prevazilazi njihove moći.

Kod nas, na malom uzorku, za koji znamo da mora da raste do neke mjere imamo poplavu idiota, korisnih idiota i potpuno umno skrajnutih likova. Ta bolest ne zaobilazi ni najviše ešalone naše nomenklature, jer, kao biva, ako ne doprinesu, nisu se ni dogodili u jednom epohalnom vremenu.
Takvi maloumni jednostavno zatvore sve od škola, fakulteta, do najraznovrsnijih privatnih biznisa. Opravdanje – svi su to uradili. Jeste, svi su, ali neko je pravio i matematiku. Ovi naši zatvorili na dvije nedelje, znaju da su prešli rok, znaju da mora još, ali tišina, muka je. Zatvorili su najmanje 50 hiljada radnih mjesta koje neko treba da plati, svuda, bez analize koliko je to opravdano, kolika je stvarna opasnost od epidemije.

Ne bih to ovako postavio da su išta pametno uradili za poslove koji ostaju otvoreni. Vidim da prodavnice rade po nalozima nekih lokalnih štabova, šturih naloga. Očekivao sam da svaka firma napravi svoj elaborat o mjerama zaštite, nigdje ga. Čak i veliki VSTV nema ništa od toga kako se svaki dan dođe na posao, kako dezinfenkcija, koja sredstva zaštite, kada i gdje. Štab je rekao u tri rečenice i to je dovoljno.
Onda i štabovi narede maske, a istih nema, a kada nema može i šal, maramica, najlon kesa, ali ne može lakat. Kakva smijurija, kakva zajebancija.

Organi ove države objavljuju imena prekršilaca izolacije. Na osnovu kojeg propisa? No nije bitan propis, organi tim činom kažu da su nemoćni. Da mi, pojedinci treba da ih hvatamo žive i da ih hospitalizujemo, ili možda likvidiramo po kratkom postupku. Jer isti ugrožavaju javno zdravlje.
Nije ni to tužno, organi su potrčali da kažnjavaju razna ponašanja po svom nahođenju, propisali su kazne odlukama, veće od onih koje zakon dozvoljava. Dozvolili su sebi da kritički stav i iznošenje istine bude kvalifikovano kao izazivanje panike bez dokazivanja. Dozvolili su sebi da propišu policijski čas, a da ne objasne zašto se virus bolje širi od 20:00 do 6:00. Zabranili penzionerima ikakvo kretanje, hej ljudi, pa zar ne može za njih bar dva sata dnevno? Evo i sam Vučić u Srbiji je utvrdio da je šetanje pasa opasno od 20 do 21 čas, ali sasvim bezazleno od 15:00.

Ima još. Kako nekome može pasti napamet da diže šatorska naselja i da lišava slobode ljude koji imaju svoje stanište. Kako to mogu? No, nije poenta u tome, a i to je sporno.

Takvim suludim ponašanjem hoće da vas, koji ste kod kuće ubijede da rade pravu stvar, a šalju poruku svima da na svaki način izbjegnu šatorsko zbrinjavanje, uključujući i davanje mita graničnoj i zagraničnoj policiji. Takav suludi sistem je proizvođač delinkvencije, umjesto da radi na „spuštanju lopte“ putem prelaznog perioda i opomena.

Dragi prijatelji, ako nastavimo ovako nema nam spasa. Izvjesno je da će zaraza rasti. Izvjesno je da smo u ovoj priči na barem 90 dana. Treba da učinimo sve da se zaraza ograniči. No, naše ponašanje, iz vrha vlasti, ne obećava. Ako bismo slijedili institucije zdravstva i zdrav razum, bilo bi lakše. No, potpuno je opravdano pitati, da ako je reakcija ograničenih umova ovakva danas, kada situacija ni najmanje nije složena, sa kakvim ludačkim idejama će, ako ne budu ograničeni, ovakvi likovi izaći.
Ne zaboravite, neko je proglasio, bez proglasa da Narodna Skupština ne može da se sastaje. Naravno Mićo i Dodik, okruženi hordom saradnika mogu. Apelujem da se NSRS sazove i da se razmatraju mnoga pitanja, apelujem da NSRS bude u stalnom zasjedanju, da bi snaga argumenata pobijedila. Ja jesam oponent vlasti, ali više volim kada svoje stavove provjere u NSRS i u javnosti. Moramo se pridržavati načela ustavnosti i zakonitosti. Nije korona izvan i iznad toga. Ima razlike.

Prateći šta se dešava u drugim zemljama mogu da kažem da postoje razne vrste mjera socijalnog distanciranja. Neke od njih su stržije od naših, ali djelotvornije. Nema policijskog sata, ali ima prijave svakog kretanja i njegove svrhe. Mada, nigdje nisam vidio da se penzionerima zabranjuje da izlaze napolje. Takođe, nije isto Beograd i Petrovo, ili Ljubinje. Vlasi moraju imati osjećaj i za to.

I na kraju, ali ne manje bitno. Ovo će proći, ali trebe pregurati. Očekujem planove na 90 dana, kako ćemo preživjeti, sa ili bez korone. Još uvijek je zbrka kako podijeliti penzije, a masa ljudi je izgubila ono malo plate. Kada će te riješavati takve sitnice?

Slaviša Raković